Britanac Graham Bamford se na današnji dan, 29. aprila 1993. godine, usred dana ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio.
Učinio je to kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH i stradanje građana Bosne i Hercegovine.
Graham Bamford nije bio povezan s Bosnim i Hercegovinom i njenim građanima. Međutim, slike užasa iz BiH su ga natjerale na žrtvovanje.
U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba, a među njima i tromjesečna beba.
Koliko je Bamfordova žrtva bila velika i važna govori i činjenica da on ni na koji način nije bio povezan s našom državom. Također, za većinu građana je i on bio samo britansko ime i prezime bez nekog značaja i sentimenta.
Ne može se reći da je nešto drugačija situacija i danas, jer se bez obzira na njegovu žrtvu koju je podnio za Bosnu i Hercegovinu i njen narod, njegovo ime spominje tek 6. aprila i tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.
I sada, 29 godina nakon njegove smrti, u glavnom gradu BiH nije izgrađen spomenik njemu u čast, iako postoji takva inicijativa Instituta za istraživanje genocida Kanada prema bh. vlastima.
Taj bi spomenik trebao biti mjesto gdje bi se svi dostojanstveno sjećali i zauvijek čuvali uspomenu na tog velikog čovjeka koji je svoj život dao želeći mir u Bosni i Hecegovini.
Njegove posljednje riječi bile su: “Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju – vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati”.
O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film koji je u Sarajevu prikazan u programu “Modula memorije”.
Add comment