Završena ekshumacija: U Tomašici nisu pronađeni novi posmrtni ostaci

Istražioci Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) nisu pronašli ni jedan posmrtni ostatak u mjestu Tomašica kod Prijedora, potvrđeno je iz ove institucije za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

“Proces traženja nestalih osoba u petak je završen. Više od 600 metara kvadratnih je prekopano i, nažalost, ništa nije pronađeno”, kazala je za BIRN BiH Emza Fazlić, glasnogovornica INO-a BiH.

Prije 12 dana u mjestu Tomašica kod Prijedora počeli su radovi na procesu ekshumacije i traženja nestalih osoba, jer su postojale informacije da se na tom mjestu nalaze posmrtni ostaci osoba bošnjačke nacionalnosti ubijenih 1992. godine na području Prijedora.

“Izgleda da se ta informacija, nažalost, pokazala netačnom”, dodala je Fazlić.

Prema informacijama INO-a, druga regija u BiH po broju nestalih osoba je Prijedor, i do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s tog područja, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava. Najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovom području jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka, od čega 275 kompletnih tijela.

“Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica, a posljednja masovna grobnica koja je otkrivena jeste masovna grobnica u Derventi, na mezarju Prvi kvart, odakle je u septembru 2019. ekshumirano sedam tijela. Njoj je prethodila ekshumacija žrtava iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama 2017., kada je ekshumirano 137 posmrtnih ostataka, iz kojih je dobiveno 112 identiteta”, rekli su ranije iz INO-a za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću.

Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi.

Uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.