svabo
Imam jedno vjersko pitanje. Ustvari, nekoliko… ali nije bitno.
Je li muslimanu haram reći da je negdje drugo gdje ne može baš na svakom ćošku naći džamiju bolje nego ovdje gdje džamija ima više nego klanjača po glavi stanovnika?! Je li katoliku nekim novim katekizmom kao jedanaesta zapovijed uvedena zabrana druženja, pomaganja, udaje za bližnjeg svog
Je li religioznim ljudima, ljudima koji vjeruju (u) Boga zapovijeđeno da moraju glasati za pljačkaše iz svoga naroda ili im je, pak, zabranjeno glasati za poštene ljude, stručnjake, građane koji možda vjeruju, a možda ne vjeruju ali time svakako ne mašu i ne slikaju se dok se mole Bogu? Je li blasfemija, svetogrđe, smrtni grijeh reći da ima i može bolje od ovoga? Je li mali, srednji ili veliki grijeh otići u tuđu zemlju, ratovati za ili protiv tuđeg vladara, za račun nepoznatih nalogodavaca a na račun sumnjivih finansijera, za ove ili one ali sasvim nepoznate interese? I kome je veći grijeh: plaćeniku koji se vrati sa stranog ratišta na kojem sigurno nije radio u kuhinji i dijelio humanitarnu pomoć ili zakonodavcu koji ga uz priznanje nedjela osudi na godinu dana zatvora uz mogućnost otkupa za 100 KM po danu?
Hoće li nas Bog ispisati iz muslimana, katolika, pravoslavaca… ako poželimo i učinimo što je u našoj moći da na vlast dođe kogod samo da učini da počnemo živjeti mirnije, smirenije, bogatije, normalnije?
I, na kraju, ali nipošto kao posljednje, ima li išta od toga ikakve veze sa vjerom?
Drugim riječima, računa li se u hidžru preseljenje iz ovog našeg rahatluka u kojem: imaš sreće ako se ispravno zoveš, ako si član, ako potrefiš ispravnu od brojnih struja u tim članstvima, ako plaćaš članarinu svojoj vjerskoj zajednici da bi ti misa ili namaz i molitva ili dova bile primljene, ako uz to vjeruješ sve što ti se kaže, izvršavaš sve što ti se zapovjedi, ne postavljaš glupa pitanja tipa „odakle onome ono…“; gdje možeš slobodno uzeti haram kredit za preskupu halal dženazu… sa nikakvim izgledima da se u dogledno vrijeme bilo šta promijeni… u mrski, zloglasni, mračni ćafirluk u kojem se, doduše ne može sa predavanja, ispita i posla izići na svaki namaz ali čini se, nekako živi bolje, mirnije, skladnije ili makar ne vlada beznađe, politička, ekonomska i socijalna nestabilnost, nezaposlenost, rad za džeparac, pesimizam i stalni strah od nekoga i nečega – novog rata, stranke, komšije, „dugog jezika“, drugačijeg mišljenja, druge vjere… Pa, čak i ako nije tako, onda makar postoji izgledna izvjesnost za nalazak posla izvan struke (koji je tamo bolje plaćen nego ovdje najbolji posao u struci) pa i mogućnost napredovanja u toj nekoj novoj struci… pa, čak i ako ostane bez posla ne nasekira se previše jer zna da hem ima socijalnu pomoć, hem bez velikog napora može naći drugi možda i bolji posao…
Je li to hidžra? Jer, ako jest onda je iseljavanje odavde bogougodno djelo za koje slijedi nagrada i na ovom i na Budućem svijetu… onda nam je iseljavanje odavde farz (vjerska obaveza), a ostanak, osim što se protivi zdravom razumu, predstavlja i kršenje Vjerozakona i haram je…
U zadnjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina svake godine gubi po jedan grad veličine Sanskog Mosta. Odlaze mladi, školovani, pametni tražeći mjesto na kojem će ih prepoznati, priznati i omogućiti im da se realiziraju i aktualiziraju u svojim strukama… Ali, odlaze i stariji, uspješni, poslovni ljudi… rasprodaju imovinu, prodaju razijene i uhodane poslove i odlaze… Razlog odlaska dakle, više nije samo finansijske, materijalne ili egzistencijalne prirode. Ljudi više ne žele trpiti i podnositi psihološki pritisak, da budu samo brojevi, procenti i statistika, a nemaju potrebu biti žrtvama ludila političkih moćnika koji se nadmeću za vlast ne zbog vlasti nego zbog zaštite vlastitoga blagostanja…
Pa sam mislio zamoliti… ako vam nije zahmet, da ovim svojih štićenicima i mezimcima, ovim kojima ste svojim utjecajem među ljudima decenijama osiguravali vlast i moć budući da to oni očigledno, ne mogu sami dokučiti ili ih ne zanima, da vlast – osim što izaziva ovisnost – ustvari je prenosna i uvjetovana kategorija koja funkcionira samo ako se ima kime vladati. Ako vam se to ne čini zbog nas onda učinite to zbog sebe. Jer, nas nije puno ostalo… ovom dinamikom za nekoliko godina neće nas više biti… A kad nas više ne bude ne treba biti genije pa domisliti prema kome će se okrenuti… vlast!
Naime, vi ste ih rodili, u svojim ste ih njedrima zadojili i zaljuljali…a znate kako se u Bosni kaže: „Kud će kuga nego na svoju majku!“
(Edin Urjan Kukavica; Patria)
Add comment