svabo
Ni traga od vedrine Vedrog Polja u Hambarinama kod Prijedora. Danas je ovo bilo tužno mjesto još tužnijih ljudi koji su se, nakon 27 godina čekanja, nade, traganja oprostili od svojih 86 nevino ubijenih očeva, sinova, braće, muževa..
Iz Sjeverne Karoline, na dženazu svog sina Mirsada stigla je Fatima Vehabović. Mirsad je bio apsolvent agronomije i skupa sa bratom Seidom studentom žurnalistike 1992. godine odveden u logor.
– Došli su iz Sarajeva za Bajram. Kada su ih uhapsili odveli su ih Keraterm, a onda u Trnopolje, odakle su ih odveli na Korićanske stijene i tamo ih pobili. Mlađeg Seida sam ukopala ranije. I suprug i ja smo bili u logoru. Suprug je prošao sve logore, a kad je došao u Njemačku umro je od tuge.
Nakon svih tih tragedija ostao mi je bio najmlađi sin, ali, eto i on mi umrije od srčanog udara. Ubijen mi je i brat nekad poznati profesor u Kozarcu., Ako me pitate kako živim, reći ću vam: živim što je to dragi Bog tako odredio. Plačem, tugujem, činim sve da pamtim svoju djecu onakva kakva su mi bila – dobra, pametna, lijepa. Teško se krećem, ali, hvala Bogu imam svog bratića i još neke rođake koji mi ublažavaju tugu – priča Fatima, iz čijih riječi i držanja izbija gospodluk kakav smo jučer mogli vidjeti kod mnogih koji su s tugom ispraćali svoje najmilije.
(Avaz)
Add comment