svaboMediji javljaju da i posljednje selo na istoku Sirije koje su držali pripadnici “Islamske države” (ID) pada. Ostaju još grupe koje su se sklonile u pokrajinu Idlib, koja je proglašena “zonom deeskalacije”. Brojni zarobljeni borci ove teritorijalizovane terorističke organizacije su u zatvorima, a njihove žene i djeca u kampovima.
Dok se ovakvi događaji odvijaju na nekadašnjoj teritoriji samoproglašenog “hilafeta” dotle se na Balkanu, zemljama Evropske Unije i SAD vode diskusije šta uraditi sa nekadašnjim borcima ID i njihovim porodicama koji sada žele da se vrate u zemlje koje su napustili i kojima su proglasili rat.
Ne treba podsjećati da su stotine građana iz pomenutih regija napustile države čije su državljanstvo nosile, učinile “hidžru” na teritorije koje je kontrolisala ID, dale izjavu lojalnosti samoproglašenom halifi, vršile propagandu u ime ove terorističke organizacije, borile se s oružjem u rukama za njihove ciljeve, javno odricale državljanstva svojih domovina, cijepale njihove pasoše, slale prijeteće poruke muslimanima u tim zemljama i njihovim vođama koje su proglašavali kafirima, itd. Došao je pad ID, srušene su iluzije o navodnoj utopiji i sada bi preživjeli borci ID i njihove porodice željele da se vrate na “mrski” Zapad.
Šta učiniti?
U javnosti zemalja odakle su otišli borci ID iznijeti su različiti odgovori na pitanje šta bi trebalo učiniti. Ovo je rezime tih stavova.
Po nekima, bivšim borcima i pristalicama ID bi trebalo dozvoliti da se vrate u zemlje čiji su državljani i da se tamo suoče sa pravnim posljedicama svojih djela. U tom zemljama kažnjiva su djela pripadanja terorističkim organizacijama ili borbe u stranim oružanim formacijama. Neka sudovi odluče o tome.
Drugi kažu da nijedan državljanin jedne zemlje, koji se formalno nije odrekao državljanstva, ne može biti spriječen da u nju uđe. Država mu nije dužna da pomogne povratak na svoju teritoriju, ali ako se već pojavi na njenim graničnim prijelazima treba mu dopustiti da uđe i suoči se sa njenim pravosudnim sistemom. Treći, posebno žrtve terorističkih napada, kažu da je svako povezivanje sa ID neoprostivo. Oni su zatrovani jednom zlom ideologijom, nema sigurnosti da će doći do njihove deradikalizacije, sami su se na to odlučili, oni i dalje predstavljaju sigurnosni rizik.
Četvrti kažu da su mlade osobe, kao što su djevojke koje su se udale za borce ID, bile mlade, naivne i izapranog mozga. Prema njima ne treba biti osvetoljubiv, jer je to znak slabih društava. Treba im dopustiti da se vrate u zemlje gdje su rođene, odrasle i radikalizovane. Tim prije se ovaj humanitarni razlog odnosi na djecu koja su proistekla iz tih brakova.
Ovo su stavovi koji se ističu u javnosti. Države će na osnovu svojih pravnih propisa, procjene sigurnosnih razloga, te razloga humanosti donositi o tome odluke.
Međutim, ono što ostaje nakon vojnog poraza ID, jeste njeno naslijeđe: ova grupa je, pored teških zločina, izvršila i dugotrajnu kompromitaciju ključnih islamskih pojmova kao što su hilafet, džihad, hidžra i sl. Posljedice ideološke manipulacije islamom osjećaće zadugo muslimani svijeta.
U cijeloj ovoj priči treba istaći i odgovornost onih koji su svojom agitacijom doveli do radikalizacije brojnih mladih ljudi i koje su uputili prema teritoriji ID. Njih sada nema da pomognu onima koji bi se rado vratili u domovine koje su sami odbacili. Tako da na kraju, države njihovog porijekla, vođene visokim standardima ljudskih prava, treba da ih prime i rade na njihovoj rehabilitaciji.
Onima koji su se bili odlučili da olahko raskinu vezu sa svojom državom, da pocijepaju njene dokumente i da proglase njene stanovnike neprijateljima i licemjerima vrijeme je već dalo lekciju: u današnje doba nacionalnih država najteža stvar je biti lice bez državljanstva. Oni su zaboravljeni od svih i napušteni od svih. Njihove sudbine se treba sjetiti svaki put kada neko zbog zagađenja zraka tokom zime u Sarajevu ili kašnjenja tramvaja počne grditi državu. Njena važnost se shvata onda kada se izgubi.
(Autor: Fikret Karčić; Preporod)
Add comment