svaboSudbina je tako htjela. Olinjala franšiza za svadbe i sahrane pod palicom Gorana Bregovića, koja se potpisuje kao “Bijelo dugme”, donijela je moć politike u Banjaluku.
A sav ovaj muzički bungur zakuhao je još veći pragmatičar od Gorana, Milorad Dodik. Nakon fijaska s nacionalističkom Paradom odlučio je odistinski uveseliti ljudstvo Banjaluke i tih njenih sela. U inat Merlin Dini i Sarajevu.
I to u snježnoj noći petka 13. za julijansku Novu godinu.
Treba se nakloniti i zahvaliti Miloradu Dodiku!
Hvala ti, Predsjedniče Dodik, što si doveo ovaj Bregin sahrano-svadbarski orkestar, zbog kojeg je spontano došlo desetak hiljada ljudi da zapjevaju pjesme sarajevskih mahalaša.
Sad se horde đeneralske đece, razvojačenih nacija i ostale stranačke kamarile, što po zadatku, što od jeda, češu po glavi. Tu gdje je stajao Mladić junior i nekoliko stotina budala, tu gdje su se s ponosom pominjala imena ratnih zločinaca orilo se “Noćas je k'o lubenica pun Mjesec iznad Bosne” i “Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac”.
Zahvalnica Dodiku
Hvala ti, predsjedniče! Ne znaš ratovati, ali dobro hendlaš apsurdom. Pragmatično.
Tako se odistinski brani Bosna i Hercegovina! Zbuni masu nacionalista. Ponudi im junk food nasušni.
Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo, jer ko nije slušao pjesmu, slušaće oluju, to svi znamo. A znaju i djeca, naša budućnost u prvim redovima do Brege. I to naizust, dok su kroz promukla grla pratili produvavanje truba i reski glas Alena Islamovića.
Neko je rekao “Nema Tife?” Oni meni “Nema Tife”?! Ima Tife… rekao bi narator stari…
Neko se ponadao da je ostao u troprstom limbu sarajevske mahale. Zli ljudi! Ali, hvala ti, Predsjedniče Dodik, što si spasio ovog dobrog čovjeka, koji nam je svima rekao kako se 2016. godina vukla, ali ipak je lijepo bilo te godine.
Naravno da je lijepo kad je sve ujedinjeno. I Čuvari Srpske i Bijelo dugme i trubači i snijeg i “Bože pravde” i “Šta bi dao da si na mom mjestu”… A sve na istom mjestu u pet dana.
Umukli su svi šoveni i nacionalisti. Tisuće snježnih bosanskih ruža cvale su zbog Esme na Trgu Krajine u januarskoj snježnoj noći. Srbi su kolektivno na krilima Bosne i sarajevskih mahalaša uplovli u novu julijansku 1600. i neku ili ti 2017. po normalnom mjerenju vremena.
Ravna vam je svima Jugoslavija u toj noći apsurda u Banjaluci. Veseli se i četnik iz Šipova i stari potomak komuniste iz Prijedora i NVO-aktivista iz Banjaluke. Svi u nekoliko kvadrata.
“Sve je isto k'o i lani”, samo je srce tvoje i srce moje bliže nego političko stanje natroje. Potpuni spektakl i trijumf apsurda. Alkoholno oduševljenog i pomirenog.
Bitanga je princeza
Svršene su jednomjesečne saturnalije, bajka o nekakvom danu države koja ne postoji. Izobličen narod, eto, mora samo da se otrijezni do ponedjeljka, pa ko ima posao, neka ide, ostali mogu ići u rodni kraj. Valjda su svi shvatili da je princ(eza) zapravo bitanga, koja se igra životima mase.
Kakav Kami, kakav Sartr, kakav Beket, kakav Jonesko… Ima zlobnika koji vele da su se pjesme mogu prepjevati, da je trebalo zvučiti više srBski, ali, eto, baš nije. Jer, velim, treba se probuditi, otrijezniti.
Egzaltirana masa saslušala je sve, raspjevala same sebe, otpjevala ono što zna, identifikovala se sa starim “Dugmićima” i pokazala svim hejterima i nacionalistima kako se voli Bosna i Hercegovina, kako se pjesmom brani naša domovina.
Ono, ista je to masa, što je u sjevernokorejskom stilu klicala velikom vođi Dodiku prije nekoliko dana i orgazmično podržavala neku suverenost i nezavisnost Republike Srpske, ali ko te sad još za to pita i ko se toga sjeća? I, na kraju krajeva, zar Predsjednik Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nije postrojio dio OSBiH pod zastavom BiH upravo tu pred tom binom? Ako to nije demonstracija jedinstvene BiH, ne znam šta jest.
Spektakl je bio potpun. Idemo u planine, jer ko se boji ne četnika, nego zime? Narativ seoskog pomirenja, kafanskog plaćeništva i kombinacije poslovnosti i pragmatičnosti na relaciji počasni građanin Sarajeva Bregović Goran – baja Dodik spriječio je, k'o, biva, rat i pokazao kako treba ići u planine da se skija, a ne da se ratuje. Nisi blesav da budeš kao prosječan papak, što je naumio rovove kopati na Paradi od prije pet dana.
Velika pobjeda
Ovo je još jedna velika pobjeda svih nas. Naivni bi rekli kako je Banjaluka posljednje mjesto za borbu i ujedinjenje svih naroda BIH, ali ne, to je najprvije mjesto.
Pastiri rokeri, bolje od svake filharmonije, operske kvazipredstave i ostalih trubadura nerazumljivosti, rekli su – “Nikom nije ljepše neg’ je nam’, samo da je ‘vako svaki dan”.
I, što bi narod rekao – “Drumovi odoše, a ja ostah”, ostade smorovima, moralistima i krajputašima da bilježe efemernosti poput poziva na rat, referendum, izolacionizam i ostale budalaštine stare pet dana.
Svako normalan zna da je ta subota 14. dan spasa, mira, šetnje i detoksikacije. Dan kada su utihnuli oni demoni rata od prije pet dana.
Jer, što pastir i baja ujedine, što mjesečeva lubenica nad Bosnom spoji, što šeher Banjaluka otpjeva to ni hiljadu parada i referenduma ne razdvoji!
Bravo, predsjedniče! Bravo orkestru za svadbe i sahrane! Mnogo ste bili bolji od Tome grobara i patrijarha Irineja na Paradi.
Spasili smo Bosnu, Dugmetom, Banjalukom i s malo snijega!
“Hoćemo još, hoćemo još”, uzvikivala je svjetina, te noći…
A svi mi možemo odahnuti. Ima Bosne, ima šeher Banjaluke, ima svadbi i pokoja sahrana.
Recimo, te noći sahranjena je ideja o secesionizmu i otcjepljenju. Barem za dobar dio ove godine. Nema izbora 2017, pa će taj leš biti otkopan i u formi zombija pušten među narod nagodinu. Ima vremena.
“Ima neka tajna veza”, reče Duško Trufunović, a otpjeva 10.000 ljudi s Alenom Bišćaninom i Tifom sa Grbavice u Banjaluci.
Gdje neće biti tajna veza!
Mirno spavaj, Bosno i Hercegovino, zemljo pastira, ovaca, dobroćudnih pjevača i poduzetnih gazda.
(Dragan Bursać; Al Jazeera)
Add comment