svabo
Evo nas na kraju prve ovogodisnje sedmice, dan za dan, sto bi rekli, trac za trac, i ako bi se osvrnuli unazad samo sedam ovih prvih dana, vidjecemo da je svaki imao nesto, bilo je tu i srece i tuge, i smrti i novog pocetka, i sunca i snijega, i vjetra i leda, i Bratstva i Vatrogasaca… Rudarski je ovo nekada posao, ali drago nam je sto vec sad vidimo neke pomake i male rezultate, i sto nam daje dodatnu motivaciju da nastavimo dalje na ovome projektu.
Ovdje se ne radi samo o ovoj stranici www.kozarac.ba, vec o jednom sirem pristupu rjesavanja nasih drustvenih problema i podizanja standarda zivljenja u nasoj lokalnoj zajednici.
Pored pisanja i objavljivanja vijesti, radimo i na nekm drugim stvarima, prije svega na povezivanju nasih resursa i i zajednickog planiranja buducih aktivnosti. Ovo je jedan duzi proces i trebace vremena i zalaganja, kao i strpljenja dok ne usmjerimo pravilno nasa jedra.
Evo, trudimo se maksimalno da pokrivamo neka desavanja i da na neki nacin pruzamo 24h sata informacije sa terena, nadamo se da cemo uspjeti u nasim planovima za daljnji razvoj, ne samo ove stranice vec i drugih medija u Kozarcu, te da cemo ovakvim aktivnostima ojacati nase medjuljudske odnose, pribliziti nas jedne drugima.
Svi mi imamo svoje mjesto u ovoj carsiji, mozemo se voljeti a i ne voljeti, ali trebamo se uvazavati i podrzavati.
Ako nekoga izaberemo za Predsjednika Uprave kluba Bratstva, onda, hajmo ga takvog i prihvatiti, i gledati sta radi kao Predsjednik kluba, a ne gurati nos u privatan zivot, i siriti druge traceve, sto je nazalost, kod nas cesto u praksi.
Pokusavam biti sto otvoreniji, konkretniji i direktniji, krenuo sam prvo od sebe, sebe korim i hrvem se sa sobom svako jutro, pozivam oko sebe ljude da se trgnemo, da ocistimo avlije od hasumluka i smutnje, da pogledamo preko ograde na komsiju, da se pomirimo i halalimo ako smo nesto, a cesto ni sami vise ne znamo zbog cega, u zavadi.
Vec sam polako i dosadio ljudima, znaju mi cak i sendvic kupiti samo da usutim 🙂 ali sreca, dovoljno sam lud da znam pojesti sendvic i usutiti 🙂
Ono sto me zaista iskreno raduje jeste sto se sad u januaru osjeti doza optimizma, tako da jedva cekam proljece.
Valja pregurati do marta, a onda ce vjerujem biti puno lakse…
U ovih sedam dana, proslo mi je kroz glavu preko hiljadu slika i na desetine tekstova, tako da sam danas, kao sto citate i vidite, uzeo slobodan dan, pa nista ne pisem, jer se nista ne desava na ovome minusu…:)
Nedelja je a i “praznik” je, imamo pravo na slavlje 😉
Selam, Kozarac…
Add comment