svabo
Ujutro, prije nego pogledam u ovaj pametni telefon, prvo provirim prema Kozarackom kamenu, da vidim sta hrustina kaze kakvo ce biti vrijeme, obicno se ovdje kaze da je najgore kad se iza kamena zapusi. Jutros jedva da se mogao vidjeti sto znaci da je na Poljani vec zabijelilo.
Opet, kako ovaj telefon predvidja, moglo bi biti jos sunca u ovoj godini, a na kraju ko bi nama ugodio, jedni se raduju snijegu dok za druge to vec predstavlja problem, bilo kako bilo, nase je da se prilagodimo…
I sam se isto prilagodjavam, kako vremenu, tako i pisanju, i drago mi je sto ima pozitivnih reakcija, koje su mi potvrdile da nas ima, i da zelimo i mozemo popraviti stanje na bolje i da se svi zajedno, mozemo ugodno osjecati u ovoj pitomoj carsiji, sa prekrasnim pejsazima Kozare, koja nas ovdje hrani i stiti hiljadama godina.
Uz malo bolje medjuljudske odnose, manje zavisti i smutnje, malo vise pozitivnih misli i optimizma, mozemo uciniti ovo mjesto idealnim za zivot.
Blizi nam se Nova godina, carsija je dobro zivnula u odnosu na standardnu kolotecinu, i danas se, uprkos prohladnom vremenu mogl vidjeti dosta raje na ulici, u prodavnicama, kafanama…
I nocni zivot je “zivnuo” i skoro svi su lokali puni, ubrzo cemo, nadam se imati prilike imati vise informacija i slika sa novom rubrikom Nocni zivot u Kozarcu, i trenutno radimo na uspostavljanju saradnje sa nasim lokalima u carsiji.
Kada dolazim u Kozarac iz Zagreba, prvo mi je navratiti do mjenjacnice Dollar, ne samo zato sto sam dobar sa vlasnikom, vec i zbog toga sto je ovo mjenjacnica koja ce vam u carsiji ponuditi najpovoljniji kurs bilo koje valute, bez puno procedure. Da ne govorim o tome da su ovo radna mjesta gdje rade nasi Kozarcani, gdje se obezbjedjuje nekoliko familija, tako da mjenjajuci ovdje nas novac, podrzavamo i Kozarac. Na kraju evo i stranica ima koristi od ove mjenjacnice.
Podrzimo se Kozarcani, zajedno smo jaci, a ovdje je kursna lista odmah iz vremenske prognoze…
Pojacana je i frekvencija vozila, kao i veca potraznja za parking mjestom, ono sto je najzalosnije jeste sto ova novogodisnja carolija nece dugo trajati i da ce se vec za desetak dana prica uveliko promjeniti. Ali to je ciklus na koji smo vec navikli i ovo je uzimanja zraka i energije za najtezi zimski period kada nema ni velikog odmora, i kad ce carsija najvise opustjeti sve dok kesten ne krene pupiti a tada eto novog ljeta i avanture…
Doslo je i raje, koja me zna pravo nasikirati tako da od muke ne mogu ni jesti 🙂 Niti znam jesam li dosao ili sam posao 😉
Ali bezbeli, drago mi je sviju vidjeti 🙂
Kruha i bureka, jos uvijek, hvala Bogu imamo, i nekako se da prezivjeti u ovoj skupoci. Jutros sam razbio 800 kuna, zasto se trebam sikirati do kraja godine, i evo jedva jos deset eura da je ostalo, dadni ovdje, kupi ondje, trebas nesto i pojesti i popiti, i za cas te ovi carsijaneri okupaju i izmuzu 🙂
Kad si gladan nisi svoj, tako da u ovom stresu, najvise volim pokupiti najbolji i najjeftiniji kebab sendvic u siroj regiji, a nekad se zaradi i za cevape.
Lutajuci tako, s jednog na drugi trotoar, uz, pa niz carsiju, razmisljajuci o cemu danas pisati, kojeg brata danas otracati, dodjoh i do kraja ovog Jutarnjeg.
Znam o kome cu ovaj put pisati, al u posebnom tekstu, jer on to svakako zasluzuje.
Toliko ovaj put, Suljo me je pravo nasikiro 😀
Add comment