KOZARAC-Jutarnji trač…

U subotu 24. maja, gradjani Kozarca, predvodjeni Medzlisom Islamske zajednice Kozarac, na miran i dostajanstven nacin, kako je to vec obicaj od povratka na svoja ognjista, obiljezili su ovaj datum koji oznacava pocetak stradanja Kozarca i egzodus njegovog stanovnistva.

I ove godine protokol obiljezavanja nije se mjenjao, tako da se nakon klanjanja podne namaza u Mutnickoj dzamiji, oformila kolona koja se potom kretala kroz glavnu ulicu do Spomen obiljezja i na kraju do Sehidskog mezarja, gdje je proucen Ja sin i dova pred duse nasih sehida, kao i procitana poruka naseg glavnog imama koji je zbog odlaska u Ameriku, ovaj put bio odsutan.

Nakon ovoga okupljeni gradjani su obisli sehidsko mezarje i na kraju se mirno razisli…

Jos jedan dan tuge koji podsjeca na nedavnu gorku proslost ali nazalost isto tako na gorku realnost i citavu situaciju nakon 22 godine.

Prosla sedmica bila je burna i u znaku polava, neki su govorili da nam je ova poplava trebala doci 92. da bi bolje prosli, i nekako svi se cude odkud poplave, kao da su rijeke zaboravile 92, ako smo mi zaboravili, i ponovo smo kao ljudi bili iskusani da vidimo ko je insan a ko hajvan.

Neki kazu da su poplave Bozija kazna, i lako je to moguce, mada smatram da su Bozije kaze zesce, tad se desi samo jedan krik i svi osvanu mrtvi, ovo je vise Bozija milost prema nama, ne bi li se konacno osvjestili i poceli zivjeti kao ljudi.

Do neki dan, pojedinci su mastali o svemu i svacemu u zivotu a onda su jedno jutro trazili samo vodu i kruh, sto na kraju pokazuje koje su nase istinske potrebe, i koliko smo mali i ugrozeni.

S druge strane, pored sve nesrece koja je pogodila i ovako jadne ljude, polava je izbacila ponovo na povrsinu one obicne heroje ulice, konacno je solidarnost pocela pobjedjivati zlo i mrznju, ponovo su nasi zivoti ovisili o nama samima, i ponovo su se mali ljudi uvjerili da nema sistema iza ledja i nekoga ko bi trebao da prvi reaguje u ovakvim situacijama.

Vec odavno govorim kako je u Bosni i Hercegovini sve manje nacionalne i vjerske podjeljenosti i da je danas vise zastupljena klasna razlika, neka vrsta modernog aparhejda, gdje su birokratija i politicke elite bijeli na vlasti a porezni obveznici, radnici, seljaci i ostali, oni crni..

Dok smo, nesvjesno rizikovali zivote, ulazeci u bujice u kadama od camaca, jedinim dostupnim plovnim objektima, razmisljao sam kako smo spremni boriti se i protiv Vise sile a nemocni smo da ustanemo i promjenimo nasu svakodnevnu realnost.

Kod nas su poplave vec 22 godine ovaj put su samo bile vise vidljive…

Ono dobro sto mozemo izvuci kao zakljucak, nakon bure koja se desila, jeste da je Kozarac na vijeme i efikasno reagovao u svemu ovome, ovdje se prakticno pokazala korist postojanja nevladinih udruzenja i drugih organizacija i grupa,  koji su urgentno djelovali i pokazali se ucinkovitijim nego lokalna ili entitetska ili da ne kazem drzavna vlast.

Tesko je razdijeliti vatrogasce od fantoma ili optimista, tesko je istaci bilo koga, sto na kraju niko i ne zeli i zaista su ove akcije radjene od srca da se pomogne ljudima i svi su davali svoj maksimalni doprinos.

Restoran Neira je u jednom momentu djelovao kao krizni stab, pored samog rada na terenu i dostave pomoci, istovremeno se radilo na prikupljanju iste, pakovanju i prebacivanju na teren.

Kao i u ratu, prica ima mnogo i ovih i onih ali treba istaci ono dobro sto se pojavilo, jer na zlo smo vec navikli, ono je prisutno i nista novo.

Dobro je kad posaljes kruh i vodu u poplavljene boracke zgrade u Tukovima, ma kako to neko tumacio.

Nazalost, ova solidarnost medju ljudima ne odgovara nasoj vlasti, tako da se sad ide medijski isticati sve ono sto ce voditi ponovo podjelama, a humanitarna katastrofa im je dosla kao najbolja predizborna kampanja, tako da je lako zakljuciti da ce naredni period biti zanimljiv u politickom smislu.

Treba istaci i brzu reakciju nasih sugradjana sirom svijeta, posebno Holandiji i Svicarskoj i Engleskoj, koji su se takodjer u prvi momenat ukljucili u prikupljanju pomoci za ugrozene od poplave, i ovo svakako treba iskoristiti i pokusati unaprijediti ovu koordinaciju, ako vec nemamo ONO i DSZ, moramo ga sami kao gradjani organizovati.

Vidna je bila i potreba za jednom vrstom opreme koju nismo imali, kao sto su odjela i camci i druga oprema koja je potrebna u borbi protiv vodene stihije i spasavanja ugrozenih. Juce je u Vatrogasno drustvo Kozarac stigla vrijedna donacija pumpi, koje su bile takodjer neophodne, kao i dan danas, i iskreno se nadam da cemo gledati da barem nase vatrogasce opremimo i sa tom opremom.

Iako nisu bili na “prvoj liniji” zelim istaci i pohvaliti nasu pekaru Mrakovica i njene vrijedne vlasnike i pekare koji su u ovm danima ispekli i donirali preko 1000 komada kruha i peiva, kao i nekoliko vreca brasna i desetine litara ulja.

Naravno, treba pohvaliti sve nase sugradjane koji su kako donirali, tako i prikupljali, odnosno sortirali i pakovali hranu i druge potrepstine, a kako ste mogli vidjeti na FB-u, pomoc je pored Prijedora i Sane upucena i u Maglaj i Doboj, i te aktivnosti i dalje traju, priprema se slijedeca posiljka sa alatom i drugim potrepstinama neophodnim za sanaciju i ciscenje terena, koja bi sredinom ove sedmice bila otpremljena u Odzak i okolna mjesta.

Koristim ovu priliku da se ispred Vatrogasnog drustva Kozarac, BHFantomi Kozarac te Optimisti2004-Kozarac, iskreno zahvalim svima koji su na bilo koji nacin pomogli da prikupi i pruzi pomoc ugrozenim, posebno u najkriticnijim momentima.

Ova koordinacija moze nam biti tema kada budemo ovoga ljeta zajednicki navijali za nase Zmajeve u Brazilu, nadati se njihovim pobjedama koje bi nas motivisale da i sami pravimo nase pobjede…

Pocetkom maja pisali smo Grozdanic Jasminki, koja boluje od djecije paralize od svoje cetvrte godine zivota, kojoj je potrebno dva puta godisnje da boravi u banjskom ljecilistu kako bi ova nasa mlada Kozarcanka bila u mogucnosti da se samostalno  krece.

Uputili smo tom prilikom apel za pomoc, i evo hvala Bogu, mozemo zadovoljno javiti da ima rezultata.

Saznavsi za ovo uprava Doma za smjestaj i njegu starih lica, Nas dom “ENEA”, odlucila je preuzeti na sebe placanje kompletnog prvog boravka i danas su se vratili iz ljecilista gdje su dogovorili 21 dnevni boravak, koji ce sasvim sigurno puno pomoci Jasminki kako bi se lakse nosila sa bolescu.

Iskreno se nadam da ce se do kraja godine uz Fond Solidarnosti naci neko slican ko je u mogucnosti da napravi jedno ovakvo dobro djelo.

Inace, Nas dom “ENEA”, radi vec godinu dana, i trenutno imaju 25 korisnika njihove usluge a uskoro ocekuju pristizanje novih koji ce tako napuniti 2/3 njihovog smjestajnog kapaciteta.