Džuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Hvala Allahu koji zna svaku pomisao i sve ono što srca taje, koji vidi svaki (ne)vjerni pogled zjenice oka. Njemu su dostupne sve tajne nutrina i On zna sve skrivene misli svakog pojedinca, a On je neovisan o bilo kome.

Svjedočim da nema drugog božanstva koje ima pravo na obožavanje osim Njega Jedinog, koji nema sudruga. On je onaj koji srca okreće kako On hoće, Onaj koji sve grijehe prašta, On je Onaj koji sve mahane prikriva i On je Onaj koji otklanja poteškoće.

Svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik, predvodnik svih poslanika, koji je ujedinio istinsku vjeru i zameo trag nevjernicima, neka je na njega Allahov blagoslov i mir, kao i na sve njegove dobre i čiste drugove i njegovu porodicu. 

Značaj srca

Jedan veoma poznati hadis jeste hadis Numana b. Bešira, radijallahu anhu, koji prenosi da je čuo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Što je dozvoljeno (halal), jasno je, a što je zabranjeno (haram), jasno je, a među njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se sačuva, taj je sačuvao svoju vjeru i čast, a ko se upusti u njih, zapast će u ono što je zabranjeno. Isto kao što pastiru koji čuva stado oko zabranjene zemlje, stado može časom da umakne i počne pasti na njoj, tako i svaki vladar ima svoju, drugima zabranjenu, zemlju (ispašu), a Božija zabranjena zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce.” (Bilježe ga El-Buhari i Muslim)

Ovaj zadnji dio hadisa: “U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce” zaslužuje poseban osvrt jer nam daje do znanja da je srce to koje ima ulogu usmjeravanja ostalih organa tijela na koje se misli Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada kaže:  “…bude dobro cijelo tijelo…”.

Zatim, značaj ove teme pojačava i jedan drugi hadis koji bilježe imam Muslim i Ibn Madža od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: “Uistinu Allah ne gleda u vaše likove i vaš imetak, već gleda u vaša srca i vaša djela.”

Allah Uzvišeni u Kur’anu problematiku srca tretira zasebno i opsežno. Zaista je mnogo ajeta koji se dotiču srca i njegovih karakternih kvaliteta. Ovdje donosimo nešto od toga da nam posluži samo kao uzorak i baza, a u kontekstu naslova ove teme:

Srce je baza bolesti strasti: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” (El-Ahzab, 32)

Srce je baza bolesti sumnji: “Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.” (El-Bekara, 10)

Srce je grješno: “Ako ste na putu, a ne nađete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grješno, a Allah dobro zna ono što radite.” (El-Bekara, 283)

Srce može biti tvrđe od kamena: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. A Allah motri na ono što radite.”  (El-Bekara, 74)

Srce može biti izrazito srdito i gnjevno: “Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti i iz srca njihovih brigu (gnjev) odstraniti. A Allah će onome kome On hoće oprostiti. Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 14-15)

Srce je to koje razumije ili ne razumije temelj spoznaje: “Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (El-A‘raf,  179)

Nema spasa dok se srce ne očisti i postane zdravo, prefinjeno, mehko i Allahu predano.

Govoreći o dovi Ibrahima, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “…i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati – i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih – i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,  samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Eš-Šuara, 84-89)

Briga o srcu

Zato je neophodno voditi računa o tome da srce bude zdravo, čisto, postojano i ustrajno, da prije svega bude sa Allahom. Jedna od posebnih metoda da se to postigne jeste i upućivanje dove Allahu za naša srca. Smjernica za ovakvo nešto u tekstovima Kur’ana i hadisa zaista je mnogo.

Evo nekih:

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Alu Imran, 8)

“Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!’” (El-Hašr, 10)

Sačuvanost srca od zlobe prema vjernicima jedan je od najvećih uzroka ulaska u Džennet.

Na to ukazuje hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, a u kojem se navodi:

“Jednom prilikom sjedili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, pa nam je kazao: ‘Sada će se pred nama pojaviti jedan čovjek koji je od stanovnika Dženneta.’ Tada je ušao jedan ensarija sa čije su brade padale kapljice vode od abdesta, a u lijevoj je ruci nosio svoje papuče. Sutradan je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio iste riječi, pa je pred nas izašao isti čovjek, i trećeg je dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio svoje riječi kao i prethodna dva dana, pa se nakon toga pojavila pred nama ista osoba. Nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao (i izašao), za tim je čovjekom izašao Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, i rekao mu: ‘Ja sam se posvađao sa svojim ocem, pa sam se zakleo da mu neću ući u kuću tri dana, pa da li dozvoljavaš da kod tebe boravim ta tri dana?’ On je odgovorio: ‘Da.’” Enes dalje kazuje: “Abdullah je pričao da za te tri noći provedene kod njega nije vidio da noću ustaje radi obavljanja noćnog namaza, osim što je, kada bi se prevrnuo na drugu stranu u postelji, spominjao Uzvišenog Allaha, i tako sve do sabaha, kada je ustajao da obavi sabah-namaz.” O tome Abdullah kaže: “(Tokom ta tri dana) nisam ga čuo da je govorio išta osim dobra. Kad su protekla tri dana, skoro sam počeo da potcjenjujem njegova djela, pa sam mu rekao: ‘Allahov robe, moj otac i ja nismo se posvađali, niti sam se zakleo da mu neću ulaziti u kuću, nego sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tri puta rekao će pred nas izaći čovjek koji je jedan od stanovnika Dženneta, pa si se ti pojavio sva tri puta. Htio sam da boravim kod tebe i da posmatram tvoja djela da bih te u tome slijedio, ali nisam primijetio da radiš neko posebno veliko i vrijedno djelo. Pa kako si postigao to da ti pripadne ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, za tebe kazao?’ ‘Ne postoji ništa više, nego samo ono što si i sam vidio.’ Abdullah reče: ‘Kada sam krenuo da izađem, pozva me i reče: ‘Ne postoji ništa više, nego samo ono što si i sam vidio, osim što ja u svojoj duši i srcu ne gajim ni prema jednom muslimanu nimalo ljutnje ni srdžbe, niti ikome zavidim na nekom dobru koje mu je Allah dao.’ Abdullah tada reče: ‘To je ono što te je dovelo na taj položaj (kod Uzvišenog Allaha, pa si zaslužio Džennet).’” (Bilježe ga imam Ahmed i En-Nesai)

Nakon dva navedena ajeta, citirat ćemo i neke Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise na ovu temu:

Postojanost i čistoću srca moguće je postići upućivanjem dove Allahu

Imami Et-Taberani i El-Hakim bilježe od Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista se iman troši i haba u vama kao što se haba odjeća (kada se od starosti prorijedi), zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima“ (Hadis je sahih. Pogledati: Albani, Sahihul-džamiu es-sagir, hadis br. 1590)

Od Šedada b. Evsa prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš ljude da zarađuju zlato i srebro, ti se opskrbi ovim riječima: ‘Bože moj, ja Te molim za postojanost u vjeri i odlučnost na uputi. Ja te molim za sva ona djela koja nužno iziskuju Tvoju milost i čvrste odluke koje iziskuju Tvoj oprost. Ja Te molim za zahvalnost na Tvojim blagodatima i to da Te na najljepši način obožavam. Ja Te molim za zdravo srce i iskren jezik. Ja Te molim za svako ono dobro koje Ti znaš i Tebi se utječem od svakog zla koje Ti znaš. I Tebe za oprost molim od svega onoga što Ti znaš, jer Ti si Onaj koji dobro zna tajne svega nevidljivog!” (Bilježe ga Ahmed, Et-Tirmizi i En-Nesai. Hadis je sahih. Pogledati: Albani, Es-silsile es-sahiha, br. 3228)

Spas na Sudnjem danu ovisi o čistoći srca, o čemu Uzvišeni Allah, kazujući nam o dovi Ibrahima, alejhis-selam, govori: “…i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 87-89).

Poslanikove odabrane dove za čistoću srca

Zdravo srce je ono koje je sačuvano od bilo kakvog širka u sebi i koje je svoje robovanje posvetilo samo Allahu Uzvišenom: odlukom, oslanjanjem, predanošću, skrušenošću, strahopoštovanjem i čežnjom.

To je srce koje svako svoje djelo usmjeri samo Allahu: ako voli, voli radi Allaha, ako mrzi, mrzi radi Allaha, ako daje, čini to radi Allaha, ako uskraćuje, uskraćuje radi Allaha. To je srce koje za sudiju u svemu uzima samo Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smjernice te ne poduzima ništa bez toga: bilo u akidi, govoru ili u djelima.

To je srce koje je spašeno od sumnji (šubhi) kao i što je spašeno od bilo kakve vezanosti za strasti. Bolesti razarajuće za srce jesu pretvaranje (rijaluk), licemjerstvo, zloba, zavist i druge. Et-Tirmizi bilježi u svom Sunenu da je Šehr b. Haušeb upitao Ummu Selemu: “O majko pravovjernih, koja je to dova koju je  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio kada bi bio kod tebe?”, a ona je rekla: “Dova koju je najviše učio jeste: ‘O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!’, pa sam upitala: ‘Allahov Poslaniče, kako samo mnogo učiš dovu: –O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!?’, a on je rekao: ‘Ummu Selema, ne postoji čovjek a da mu srce nije između dva Allahova prsta, pa ako hoće – On ga na pravi put okrene, a ako hoće On ga pusti da skrene.’  Zatim je jedan od prenosilaca ove predaje (Muaz b. Muaz) proučio ajet: – Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao! (Alu Imran, 8).” (Hadis je sahih a bilježe ga Et-Tirmizi, El-Hakim i Ibn Madža. Pogledati:  Albani, Sahihul-džamiu es-sagir, hadis br. 7987 i 7988)

U drugoj verziji koju prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio: ‘Bože moj, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!’ Neki čovjek upita: ‘Allahov Poslaniče, zar se bojiš za nas, a mi smo povjerovali u tebe i prihvatili ono sa čime si došao?’, a on reče: ‘Uistinu su srca između dva prsta Uzvišenog Rahmana i on ih okreće!’, pa je El-E‘ameš – jedan od prenosilaca ove predaje – pokazao svoja dva prsta.” (Predaju bilježi imam Ibn Madža u svom Sunenu, br. 3834. Šejh Albani ovaj je hadis ocijenio sahihom. Pogledati: Albani, Sahih ve daif Sunen Ibn Madža, hadis br. 3834)

Ovo je jedna od najznačajnijih dova koje se odnose na srce, jer ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veoma mnogo učio, između ostalog, i na sedždi.

Prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Srca sinova Ademovih nalaze se između dva prsta od prstiju Milostivog, poput jednog srca, okreće ih (mijenja ih) kako On hoće.” Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: “Bože moj, Ti koji okrećeš srca, okreni srce moje na pokornost Tebi!” (Hadis je sahih, a zabilježio ga je imam Muslim u svom Sahihu, br. 2654, u Knjizi o kaderu)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio jednu veoma dugu dovu u kojoj se navode i sljedeće riječi: “Bože, primi moje pokajanje, operi moje grijehe, uslišaj moju dovu, učvrsti moj dokaz, uputi moje srce, usmjeri moj jezik i oslobodi mi srce od prljavštine (tj. mržnje)!” (Hadis bilježi imam Et-Tirmizi u svom Sunenu, br. 3551, u Knjizi o dovama, i kaže da je hadis hasen-sahih. Bilježi ga i Ibn Madža u svom Sunenu, br. 3830, u Knjizi o dovama. Šejh Albani ovaj je hadis ocijenio sahihom. Pogledati: Albani, Sahih ve daif Sunen Et-Tirmizi, hadis br. 3551)

Ubejd b. Rifa ez-Zerki prenosi od svoga oca da je na dan Uhuda čuo i ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,  dove: “Bože, omili nam vjerovanje i srcima ga našim lijepim prikaži, a nezahvalnost, raskalašenost i neposlušnost učini nam omraženim. I učini nas od onih koji su na pravom putu. Bože, usmrti nas kao muslimane, poživi nas kao muslimane i, bez bruke i neosramoćene, pridruži nas čestitima!” (Bilježi ga imam Ahmed, a šejh Albani ocijenio ga je sahihom)

Ova Poslanikova dova ukazuje na blagodati kojima je Allah počastio ashabe onda kada im je poručio: “I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu” (El-Hudžurat, 7).

Abdullah b. Mes‘ud, radijallahu anhu, kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je određenim riječima kao što nas je podučavao tešehhudu: ‘Bože, sjedini naša srca, izmiri naše međusobne razmirice, uputi nas putevima spasa (mira), izvedi nas iz tame na svjetlost i sačuvaj nas i javnog i tajnog razvrata. Podari nam berićeta u našim čulima, našim očima, našim srcima, našim ženama i našim potomcima! Oprosti nam jer Ti si Onaj koji mnogo prašta i koji je mnogo milostiv. Učini nas da Ti na blagodatima zahvaljujemo, da Te njima hvalimo i da budemo od onih koji su ih prihvatili! Gospodaru, upotpuni nam te blagodati!” (Hadis bilježe Ebu Davud, El-Hakim u El-Mustedreku, Et-Taberani, Ibn Hibban u svom Sahihu, a šejh Albani ga je ocijenio sahihom. Pogledati: Albani, Sahih ve daif Ebi Davud, hadis br. 969)

Jedna od dova u kojima molimo za svoja srca jeste i sljedeća: “Bože, Tebi se utječem od zla moga sluha, i zla moga pogleda, i zla moga jezika, i zla moga srca, i zla moje sperme (tj. spolnog organa)!” (Bilježe ga imam Ebu Davud, Et-Tirmizi , En-Nesai, imam Ahmed i drugi od Šekla b. Humejda. Šejh Albani ga je u Sahih Et-Tirmizi ocijenio sahihom. Pogledati: Sahih ve daif Sunen Et-Tirmizi, hadis br. 3492) “Allahu moj, učini da u srcu mom bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i  u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo i obasjaj me svjetlom!” Kurejb, jedan od prenosilaca ove predaje, dalje kazuje: “A sedam sam drugih riječi zaboravio, pa sam sreo jednog čovjeka, Abbasovog potomka, i on mi je kazao te riječi: ‘…i učini da u mojim nervima bude svjetlo, i u mome mesu, i u mojoj krvi, i u mojoj kosi, i u mojoj koži!’, a spomenuo je i drugo dvoje.” (Bilježe ga imami El-Buhari  i Muslim  od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Ovo je El-Buharijeva verzija)

“Allahu moj, udalji greške od mene kao što si udaljio istok od zapada! Allahu moj, očisti me od pogreške kao što se bijela odjeća čisti od prljavštine! Allahu moj, saperi moje pogreške vodom, (otopinom) snijega i krupe!” (El-Buhari  i Muslim  od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)

“Allahu, ja sam, doista, Tvoj rob, sin Tvoga roba i Tvoje robinje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Svojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da učiniš KurÖ¹an proljećem mog srca, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklonom briga mojih.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imam Ahmed, Ibn Ebi Šejbe, Et-Taberani, El-Hakim i drugi od Ibn Mes‘uda, radijallahu anhu)