Dzuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Evo polako, prođe još jedna godina i ponovo nam u goste dolazi najdraži gost mubarek mjesec ramazan.

Vraća nam se ramazan,  jer smo dosta toga od naših prošlogodišnjih obećanja, koja smo dali Allahu, zaboravili i preokupirali se ovosvjetskim problemima i obavezama.

Vraća nam se i pruža nam još jednu priliku za iskreno pokajanje, čišćenje duše, činjenje dobra i pobožnost.

I ove godine inšallah, biće nam suđeno da doživimo i dočekamo ramazan, da se predamo ibadetu i da živimo njegove prelijepe dane i njegove svijetle noći.

To je uistinu velika blagodat na kojoj Allahu trebamo neizmjerno zahvaljivati.

Ramazan dolazi da nas podsjeti zbog čega smo stvoreni, a stvoreni smo da Allahu robujemo i da Mu se klanjamo: ”A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi robuju (ibadet čine)” (Ez-Zarijat, 9.).

Dolazi da nas podsjeti da smo na ovome svijetu samo privremeno i da ćemo se Allahu konačno vratiti i za djela račun polagati. Ramazan nas podsjeća i na našu nemoć, kao i potrebu za Allahom. Ramazan nas podsjeća na humanost i brigu o drugima, a posebno o rodbini i komšijama.

Na početku ovoga mubarek mjeseca prvo bismo trebali čvrsto odlučiti da ćemo dati sve od sebe i da ćemo ramazan iskoristiti u pokornosti i ibadetu Allahu, te da ćemo se potruditi da što je moguće bolje odgojimo svoju dušu.

Nama je svima poznato da u toku godine postoje doba koja su plodnija od ostalih, doba u kojima lista drveće i cvjeta cvijeće, doba u kojem je zemlja pogodnija za obrađivanje i u kome se lakše sjeme prima i daje višestruke plodove. To je proljeće, koga poljoprivrednici jedva čekaju da u njemu posiju i zasade.

Ovako je i s ramazanom. Ramazan je proljeće naše duše i svako dobro koje učinimo u ovome mjesecu raste i razvija se bujnije i daje velike i dugoročne plodove.

Prvo što trebamo uraditi jeste osvrnuti se malo unazad, analizirati svoje propuste i nedostatke, lutanja i posrtaje, a zatim se iskreno pokajati za sve naše grijehe, i znane i neznane, i tako očistiti svoju dušu, čvrsto odlučivši da ćemo ubuduće biti bolji.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Tevba (pokajanje) briše sve (grijehe) koji su prije nje učinjeni.”

To bi trebao biti naš prvi korak u ramazanu i to je bit pokajanja i istigfara (traženja oprosta) koje je Uzvišeni Allah učinio garancijom sigurnosti i spasa na ovome i budućem svijetu, kada je rekao: ”Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok budu oprosta tražili” (El-Enfal, 33.).

Mi nemamo prvog uzroka sigurnosti od kazne, jer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema među nama. Ostalo nam je samo ovo drugo, a to je da se Allahu stalno kajemo i oprosta tražimo. Prema tome, započnimo svoju akciju u ovome mubarek mjesecu sa pokajanjem, napuštanjem svega što ne valja i ostavljanjem svakog grijeha.

Kada to učinimo i dušu od grijeha očistimo, preostaje nam samo da je napunimo nurom upute i bogobojaznosti.

Allahu naš, oprosti nam! Mi Ti grijehe naše priznajemo i sami smo sebi nepravdu učinili, zato nam se smiluj i oprosti nam u ovome mjesecu milosti, jer samo Ti grijehe možeš oprostiti!

Svaki iole upućen čovjek zna da post nije obično gladovanje i ustezanje od jela, pića i drugih užitaka. Post ima svoj uzvišeni cilj i duboki smisao. To je prije svega duhovna aktivnost kojom postač želi postići uzvišeni cilj, a to je bogobojaznost i čestitost:

”O vjernici, propisuje vam se post,…, da biste čestiti (bogobojazni) bili” (El-Bekare, 183.).

Prema tome, post sa drugim ibadetima u toku mjeseca ramazana ima za cilj očistiti našu dušu od grijeha, duhovno je okrijepiti i učiniti bogobojaznom. Post je duhovni ispit i moralni eksperiment koji treba da nas svrsta u red pobožnih i čestitih. Bogobojaznost postom dobija posebnu dimenziju, jer, u osnovi, bogobojaznost je sustezanje od  zabranjenog, dok nas post uči kako da se sustežemo od onoga što je u osnovi dozvoljeno (halal).

Prema tome, post nas vodi do krajnjih granica bogobojaznosti. Post je najveći oblik bogobojaznosti i djelo čestitosti koje ima najveći stepen kod Allaha.

Ostali ibadeti imaju svoje posebnosti, zbog kojih ih ljudi vole i prihvataju, pa tako u namazu nalaze slast dove i razgovora sa Allahom, u zekatu osjećaju zadovoljstvo darežljivosti i plemenitosti.

Što se tiče posta, njega ljudska priroda ne podržava i ne pospješuje, već mu se, naprotiv, odupire i suprotstavlja. Zbog toga što zahtijeva žrtvu i ustezanje, post i jeste djelo najveće deredže i Allah za njega najviše i nagrađuje, neuobičajeno velikom i mnogostruko većom nagradom nego što nagrađuje za druge ibadete.

U jednom hadisi-kudsijju Uzvišeni Allah je kazao: ”Svako čovjekovo djelo pripada njemu i nagrada za to djelo uvećava se od deset do sedam stotina puta, osim posta, post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem. Postač zbog Mene ostavlja svoje strasti i jelo.”

Koliko god u postu ima sustezanja i lišavanja, ipak, njegova svrha nije samo sustezanje i odricanje, već je on sredstvo za postizanje plemenitih ciljeva. Post je vježba vladanja sobom i rukovođenja svojom ličnošću.

On je vježba sustezanja od prohtjeva i poriva duše. Dok nismo postili, čuvali smo svoj organizam od unošenja onoga što je štetno, a sada kada postimo, lišavamo ga i dozvoljenog.

Dok se mimo ramazana sustežemo od toga da nekoga ne uvrijedimo, u vrijeme kad postimo čuvamo se i od toga da na provokaciju i uvredu odgovorimo. Na ovaj način uz pomoć posta držimo uže svojih poriva i efikasno kontroliramo izljev emocija.

Veliki je čovjek onaj koji vlada svojim emocijama, a posebno srdžbom. Nije slučajno Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nije jak onaj ko pobijedi u hrvanju, nego je jak onaj ko se savlada u srdžbi.”

Ova strpljivost i samosavlađivanje koje se postiže u ramazanu vodi trajnoj strpljivosti, jer onaj ko se nauči da bude strpljiv u stanju sigurnosti i blagostanja, sigurno će mu biti lahko da bude strpljiv u nevolji. Ovaj cilj o kojem govorimo nalazi se tek na pola puta koji je Uzvišeni Allah trasirao postačima. Poslije ovoga cilja nalaze se drugi, mnogo važniji i uzvišeniji ciljevi.

Sam post je ibadet koji ima dvije strane. Njegova prva strana je strpljivost i ona je samo uvod u onu drugu stranu. Post je drvo čije je stablo strpljivost, međutim, Allah neće ovo stablo ostaviti bez plodova. Ti plodovi su zahvalnost, zikr i razmišljanje.

Takvaluk (bogobojaznost) u prvom svom dijelu predstavlja ustezanje, napuštanje, udaljavanje, dok je u drugom dijelu istupanje, približavanje i podizanje. Znači, nije cijela stvar u tome da onaj ko posti zatvori otvore svojim čulima i ušutka u sebi glas poriva, a to znači zatvaranje vrata Džehennemu, nego je stvar u tome da zatvaranje vrata porivima duše istovremeno znači i otvaranje puteva duši i progovaranje glasa istine koji vode do Dženneta.

Svaka vjerska dužnost može se obaviti sa izvjesnom, manjom ili većom, dozom licemjerstva ili dvoličnosti, odnosno, u cilju prikazivanja pred ljudima radi nekog ovosvjetskog motiva, osim posta.

Ako čovjek nije iskreni vjernik, on može da uz ramazan jede i da ga niko ne vidi. Međutim, pravi i iskreni vjernik posti iz dubokog ubjeđenja da je to Allahova volja i zapovijed, koja nas vodi dvostrukoj sreći, pa se stoga žrtve u ramazanu podnose bez ikakvih poteškoća.

Dakle, podnošenje ovih poteškoća proizilazi iz čovjekove čvrste volje da udovolji Allahovim zahtjevima i volji. Post je prema tome jedan od najjačih faktora razvoja i odgoja naše volje.

Mimo ramazana ljudima je veoma teško da se ustegnu od poroka na koje su navikli, međutim, uz ramazanski post, snaga volje koja proizilazi iz iskrene i duboke vjere, čini im tu naizgled poteškoću veoma lahkom.

Mnogi se pod blagotvornim dejstvom posta i očeličenom voljom potpuno oslobode svojih pogubnih strasti kojima su do tada robovali. Svi islamski propisi i obredi, a na prvom mjestu ramazanski post i namaz, imaju zajednički cilj, a on je da izgrade čovjeka u pravom smislu riječi, čovjeka pozitivnog karaktera. Drugim riječima, da u čovjeku muslimanu do savršenstva izgrade sve pozitivne osobine i naklonosti: strpljivost, ustrajnost, samoodricanje, suosjećanje i čovjekoljublje.

Ramazanu, uđi u džamije – Allahove kuće, i ispuni ih svjetlošću ibadeta, drži njihova vrata otvorenim i danju i noću, ne dopusti nijednog časa da ostanu prazne, bez klanjača, učača Kur'ana, vaiza i onih koji uputu traže.

Zaviri malo i u ona mjesta gdje se besposličari okupljaju i gdje skoro nikakva dobra nema.

Zahtijevaj od onih koji u njih svraćaju da poste i da od besposlice, bestidna i nepristojana govora odustanu.

Podsjeti ih na riječi Uzvišenog: ”O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti.” (El-Mudžadele, 9.)

Skreni malo i na pijace na kojima vladaju buka, pohlepa, obmanjivanje, podvala i prevara, obasjaj ih svojim nurom i baci na njih malo svoje čestitosti i plemenitosti.

Posjeti i zanatalije i radnike i skreni im pažnju da vode računa o svome poslu koji im je povjeren, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allah voli da posao koji radite, uradite na najbolji način.”

Dođi nam, ramazanu, svima i probudi naša uspavana srca i oslobodi naše svezane duše.

Dođi i obnovi naš ugovor sa Allahom i Njegovom Knjigom.

Allahu, Gospodaru naš, ne dopusti da nam bude uskraćeno dobro i milost mjeseca ramazana.