KOZARAC-Jutarnji trač…

20. aprila 2010. godine pisao sam u Jutarnjem tracu o katastrofalnom stanju Kozaracke Kule, najstarijem kozarackom zdanju u kojem je sacuvano preko 700 godina tradicije i dokaz naseg bitisovanja na ovim prostorima.

Svi smo ponosni na nasu staru Kulu, nase nacionalno blago, opjevana je u dosta pjesama, nalazi se i na prvoj postanskoj markici Kozarca, a i simbol je loga kozarac.ba. , stavljena na listu nacionalnih spomenika koja medjutim danas prestavlja sustu suprotnost Kozarca.

Naime, dok se Kozarac, polako dize iz pepela, obnavlja, gradi jos veci i jaci, Kula nazalost sve vise i vise propada, i nema niko ko bi mogao nadleznim institucijama ukazati na ovaj problem, zabavili smo se samo sa sobom, tako da ne vidimo sta se desava oko nas.

Ni sam tada nisam mogao vjerovati da se nalazi u takvom stanju a zaprepastilo me je i smece koje se nalazi u njoj, u srcu nase carsije.

Kao ni tada, ni ovaj put ne bih da ovim pisanjem  trazimo krivca i da upiremo prstom jedni u druge, vec zelim ponovo da apeliram na sve nas, od Mjesne zajednice, Islamske zajednice, do Libera Ville, sve nadlezne i ne nadlezne, i vlast i narod, da sto prije krenemo sa restauracijom i uredjenjem nase Kule, jer je situacija, vjerujte, vise nego alarmantna, a to se nazalost sinoc i potvdilo obrusavanjem veceg dijela zida, koje sve vise prijeti da se citava Kula ne urusi.

Ako ponovo budemo cekali na nekoga drugog i oglusimo se na ovaj apel plasim se da cemo zakasniti u spasavanju ovog naseg simbola Kozarca, zbog toga sam se i nakanio ponovo pisati ovaj tekst, iako sam se bio pripremao za sasvim drugu pricu, ne bi li se probudili,  i rijesili ovaj problem koji je sada vise nego prioritetan.
 

Ne pokrenemo li se, ubrzo cemo zaista pisati, kako se “cudom” srusila, stara Kula u Kozarcu.

Iskreno se nadam da do toga nece doci, da cemo smoci snage, volje i pameti da sacuvamo ovo nase blago i da ce Kula ostati da svjedoci i dalje za buduce generacije.