Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha istinskom bogobojaznošću. Bojte se Dana u kome ćete se svome Gospodaru vratiti, u kome će se u rog puhnuti, u kome će mrtvi iz kabura ustati, u kome će tajne na vidjelo izaći, u kome će ono što u srcima krijete biti objelodanjeno, a dobri se razdvojiti od grješnika.

Uzvišeni Allah kaže:

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!” (El-Enbija, 25.)

”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu ibadet čine – nema istinskog boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevbe, 31.)

Braćo muslimani, tevhid je prvo čemu su poslanici pozvali svoje narode, i nema nijednog vjerovjesnika a da nije govorio:

”O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!” (El-E'araf, 59.)

Riječi ”la ilahe illallah Muhammedun resulullah” su  temelj vjere. Zbog njih je Uzvišeni Allah slao poslanike, spustio objave i propisao vjerske propise i zakone, zbog njih su postavljene ahiretske terezije, ispisane knjige djela i podijeljen ljudski rod na bogobojazne vjernike i nesretne nevjernike, i zbog njih su sagrađene džennetske i džehennemske pijace.

Zbog riječi šehadeta, Uzvišeni Allah uzeo je od ljudi zavjet na dan kada je stvorio njihove duše:

”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.”’ (El-E'araf, 172.)

Kelimei-šehadet su najveličanstvenije riječi u islamu i riječi kojima se iskazuje krajnja bogobojaznost i iskrenost. To je najčvršća i najtrajnija veza, temeljni ugovor, ključ ove vjere i spas od nevjerstva i Vatre. Onaj ko ih s pravom i iskreno izgovori, sačuvao je svoj život i imetak, a Allah će obračun napraviti sa svakim. Ako srcem u njih vjeruje, spasit će se od džehennemske vatre na drugom svijetu i ući će u Džennet:

”Allah je zabranio Vatri onoga ko kaže – la ilahe illallah – tražeći time Allahovo lice.” (Muttefekun alejhi.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , ispraćajući Muaza b. Džebela , r.a. , u Jemen, kao učitelja, upućivača i sudiju, savjetovao ga je kako će postupiti kada dođe njegovim stanovnicima. ”Ti ideš sljedbenicima Knjige. Pozovi ih da prime islam i ukoliko ‘šehadetom’ potvrde svoju pripadnost islamu, pouči ih da je Allah, obavljanje pet dnevnih namaza učinio obaveznim (farzom). Ako se tome pokore, pouči ih da je Allah, učinio obaveznim i ‘davanje zekata’ iz njihovih imetaka. Uzmi od njihovih imetaka zekat i podijeli ga siromašnima. Ako se odazovu ovoj dužnosti, na tebi je odgovornost zaštite njihovih života i imetaka. I upamti: Čuvaj se dove mazluma (onoga kome je učinjena nepravda) jer između dove mazluma(onoga kome je učinjena nepravda) i njenog primanja kod Allaha nema nikakvog zastora.” (Muttefekun alejhi.)

Zgrada bez temelja i grana bez stabla ne mogu opstati. Glavni temelj i stablo ove vjere je šehadet, riječ koja predstavlja vječitu istinu, tj. riječ tevhida: ”Nema istinskog boga osim Allaha, a Muhammed, s.a.v.s. , je Allahov poslanik.”

Uzvišeni Allah je rekao:

”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El-Bekare, 256.)

Seid b. Džubejr i Ed-Dahhk rekli su da se u ovom ajetu govori o riječi tevhida.  Uzvišeni Allah kaže:

”Niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dozvoli (onoga ko je od Milostivog preuzeo ugovor).” (Merjem  87.)

Ibn Abbas, r.a. , kaže da se ovdje pod pojmom ugovor misli na šehadet, tj. svjedočenje da je samo Allah istinski Bog, vjerovanje da sva moć i vlast pripadaju Allahu i da se samo Allahu nadamo.

Allahov Poslanik,  s.a.v.s. ,  rekao je: ”Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene jeste: ‘Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema saučesnika, Njemu pripada vlast i hvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.”’ (hasen)

”Musa, a.s. , rekao je: ‘Gospodaru moj, poduči me nečemu čime ću Te spominjati, i čime ću Ti se obraćati.’ Allah mu reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa, a.s. , reče: ‘Gospodaru moj, svi Tvoji robovi izgovaraju ovo.’ Allah, dž.š., reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa, a.s. , opet reče: ‘Želio bih da mi daš nešto posebno za mene.’ Tada Allah, reče: ‘O Musa, kada bi sedam nebesa i oni koji ih mimo Mene nastanjuju, kao i sedam zemalja stali na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas – pretegle bi!”’ (sahih)

Poslanik,  s.a.v.s. , utemeljio je svoje pozivanje u vjeru islam na šehadetu. U skladu sa šehadetom odgajao je svoje sljedbenike i podigao generaciju vjernika koji su samo Allaha obožavali i samo Njemu ibadet činili, daleko od idolatrije i klanjanja izmišljenim božanstvima. Ljudi su prije pojave islama živjeli u očitoj zabludi i neznanju, u košmaru sujevjerja i mnoštva praznovjerja. Svako je za sebe odabrao nekakvo božanstvo, a obično su to bili nepomični kipovi od kamena, zemlje, datula ili brašna. Obožavatelj bi se, kada je u izobilju, klanjao tom kipu, a kada bi se našao u poteškoći, odbacio bi ga. Ako je taj kip bio od datula ili brašna, a njegov obožavatelj gladan, on bi ga pojeo. Kada je od njih tražio kakve smjernice, a potom ishod bio loš i zadesila ga kakva nevolja, njegovi snovi bi se srušili i on bi ostao u beznađu. Uzvišeni Allah kaže:

”Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.” (El-Furkan, 3.)

Međutim, kada je Allahov odabranik, s.a.v.s. , obnovio poziv ovoj plemenitoj vjeri i najvećoj istini – obožavanju samo Allaha, sva ta krivovjerstva je uništio, jer je sve ljude pozvao jedinoj ispravnoj vjeri, vjeri u Jednog, Jedinog Boga. Pozivao je sve dok iz srca ljudi nije uklonio korijenje idolatrije, pa su neki ponavljali ove riječi:

”Ima li hiljadu gospodara ili je samo jedan, pa da mu se, kada osjetim potrebu, obratim! Lata i Uzzata sam odbacio, jer tako čine oni kojima je moć rasuđivanja data!”

Od tih njihovih riječi još su veličanstvenije riječi Uzvišenog Allaha:

”O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?” (Jusuf, 39.)

Cijeli Kur'an je objavljen radi pojašnjenja značenja kelimei-šehadeta (svjedočenja Allahove jednoće), posljedica tih riječi i onoga što je u suprotnosti sa njima.

Allahovi robovi, šehadet nije samo riječ koja se jezikom izgovara, bez utjecaja na organe, postupke i ponašanje. Značenja šehadeta su brojna i velika, i šehadet nosi važne poruke, mnoga veličanstvena značenja. Njegova ispravnost ovisi o određenim preduvjetima, šartima, ruknovima, adabima i propisima. Njime se negira božanstvenost svega što ljudi obožavaju mimo Allaha Uzvišenog. Poslije izgovora tih riječi nema obožavanja kipova, mezara i drveća, niti tavafa oko evlijanskih turbeta i njihovih kabura, niti pokornosti stvorenju u griješenju prema Stvoritelju, bez obzira o kome se radi. Izgovorom šehadeta potvrđuje se božanstvenost Uzvišenog Allaha, obznanjuje potpuno napuštanje širka (idolatrije) i onih koji širk čine. Tako započinje iskreni ibadet Allahu i trajno kidanje svakog vezivanja srca za nekog drugog mimo Allaha.

Šehadet znači činiti ibadet samo Allahu, iskazivati nesebičnu ljubav prema Njemu, veličati samo Njega, strahovati samo od Njegove kazne, nadati se Njegovoj milosti, stalno se vraćati Njemu, oslanjati se samo na Njega i trajno priželjkivati Njegovu naklonost.

Onaj ko iskreno izgovori šehadet:

–         nikoga ne voli koliko voli Allaha,

–         nikoga se ne boji ko Allaha,

–         nikoga ne želi koliko želi Allaha,

–         ni na koga se ne oslanja koliko se oslanja na Allaha,

–         ni za kim ne žudi koliko žudi za Allahom,

–         ni od koga ne strahuje kao od Allaha

–         ni sa (k)čim se ne zaklinje osim Allahom,

–         nikome se ne obraća koliko se obraća Allahu,

–         nikome se ne pokorava koliko se pokorava Allahu,

–         nikome osim Njemu ne pada na sedždu,

–         u nevolji samo od Njega pomoć traži,

–         u tjeskobi samo kod Njega utočište traži,

–         nikome žrtve ne prinosi osim Allahu i u Njegovo ime,

–         nijednom sihirbazu (vraču) ne vjeruje,

–         nijednom proricatelju sudbine ne ide,

–         ne sluša vidovnjaka koji tvrdi da poznaje tajne skrivenog i budućnost,

–         i ne vjeruje onome ko tvrdi da od njega može otkloniti kakvu nedaću ili mu pridonijeti kakvu korist.

On vjeruje samo svome Gospodaru koji kaže:

”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml, 65.);

”Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El-Bekare, 256.)

Nevjerovanje u taguta znači odbacivanje svih lažnih božanstava koja neko priziva umjesto Allaha, napuštanje svih vidova idolatrije i preziranje širka.

Vjerovanje u Allaha znači: činiti ibadet isključivo Allahu, sa iskrenom ljubavlju, krajnjom poniznošću i potpunom predanošću. To je iman (vjera u Allaha) sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i to je iskren odnos prema Allahu. Riječi ”la ilahe illallah” znače potvrđivanje njihovog značenja znanjem, jezikom i djelima.

Braćo, pogrešno je vjerovati da riječi ”la ilahe illallah” znače: ”Nema stvoritelja niti opskrbitelja osim Allaha”, jer takvo razumijevanje isključuje vjerovanje da je samo Allah dostojan da Mu se čini ibadet (tevhidul-ibadeh), a i idolopoklonici i nevjernici iz vremena vjerovjesništva vjerovali su da nema stvoritelja i opskrbitelja osim Allaha, pa im takvo vjerovanje nije bilo od koristi bez tevhidul-ibadeta. Kaže Uzvišeni Allah:

”A da ih upitaš: ‘Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?’ – sigurno bi rekli: ‘Allah!’ Pa kuda se onda odmeću?” (El-Ankebut, 61.)

Idolopoklonici su, i pored svoje zalutalosti i neznaboštva, znali koliko je značenje šehadeta veličanstveno, ali su iz svoje zablude i oholosti ta značenja poricali. Uzvišeni Allah kaže:

”I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci” (En-Neml, 14.);

”Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” I oni ugledni između njih krenuše: ‘Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se uistinu, nešto veliko hoće! Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž.” (Sad, 5-7.)

Takvi su i današnji dvoličnjaci koji svojim jezicima, na skupovima muslimana, pri obavljanju ibadeta i u vojnim pohodima izgovaraju šehadet, a srca su im puna onoga što je u suštoj suprotnosti sa šehadetom – kufra, nijekanja i nepokornosti zbog koje se dospijeva na dno Džehennema, gdje nikome nema pomoći:

”Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.”(El-Bekare, 16.)

Gdje su veličanstvena značenja šehadeta u životu mnogih muslimana, čija je vjera, zbog velike vremenske distance od Poslanika,  s.a.v.s., pomućena mnoštvom idolatrijskih ubjeđenja i slijeđenjem upropaštavajućih strasti!? Čistoća akide u njihovim srcima je zamućena i oni, umjesto Allahu Uzvišenom, mnoge ibadete čine drugima. Dopustili su šejtanu da ih vodi, s povodom ili bez povoda, kaburima mrtvih, gdje skrušeno od evlija i dobrih traže pomoć, kolju u to ime kurbane, vjeruju sihirbazima, poslušno rade sve što im narede proricatelji sudbine i kojekakvi vidovnjaci, i pred njihovim pragom traže da im otklone nevolju i poteškoću, i da im pridonesu kakvu korist i izliječe bolest. Neka je uzvišen Allah iznad svega toga!

Gdje su poruke i značenja šehadeta kakvog Allah, želi, u životu muslimana koji su zapostavili njegove zahtjeve, koji ne obavljaju namaz, ne daju zekat, ne boje se Dana u kome će srca i pogledi ostati ukočeni, a govore kako se nadaju spasu od Vatre i ulasku u Džennet, gdje će uživati u blagodatima koje se u njemu nalaze!?

Braćo muslimani! Mnogi koji sebe smatraju pripadnicima ove vjere zalutali su i udaljili se od islamskog puta i njihovi postupci su loši. I dok se pravovjerni vežu za Gospodara, Stvoritelja koji svim upravlja, Boga Jednog i Jedinog od koga korist i šteta dolaze i koji nagrađuje i kažnjava, današnji dvoličnjaci i novotari vežu se srcem za truhle kosti, napuštene kabure, slabašna stvorenja, koja bi da mogu, sebe izbavila iz te prašine i spasili se iz tog položaja.

I dok pravi vjernici skrušeno stoje pred Plemenitim Allahom, koji se odaziva nevoljniku koji Ga priziva, i koji zlo otklanja, dok obilaze oko Njegove Kabe, nadaju se Njegovoj milosti  strahuju od Njegove kazne i ponizno Mu ruke dižu, zalutali stoje pred nepomičnim kipovima, tavafe oko pustih turbeta čiji stanari ne razlikuju one koji im ibadet čine od onih koji to ne rade. Čak štaviše, oni su obična prašina koju vjetar raznosi.

Braćo, mogu li biti isti oni koje razdire mnoštvo strasti i sumnji, te ne znaju na koju stranu da krenu, čije zadovoljstvo trebaju tražiti i kome ponizni trebaju biti, kao oni koji su pokorni Jednom i Jedinom pravom Bogu, koji je utočište svemu, Allahu Uzvišenom. Kako je velika blagodat čvrsto ubjeđenje u kome nema ni truna sumnje i smirenost koja dolazi od dosljednog slijeđenja jasnog Pravog puta. Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna.

Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo Mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga.