KOZARAC-Jutarnji trač...

Zadnji jutarnji trac sam pisao iz duze, ne ono reporterski, sta je bilo, gdje kada i sl. vec sam ono ljudski zelio prodrijti do sviju nas koji se razumijemo i kad se ne vidimo, a koji se volimo kad se sretnemo, sviju Vas koji vidite KOZARAC kad dodjete a ne hranu i pice i proklete kafane.

Mozemo otvoriti temu o ugostiteljima, ali ja zaista ne zelim o tome razgovarati osim eventualno o njihovom radnom vremenu kao i glasnoci muzike, i mislim da nema potrebe zavirivati u lonac i gledati sta ko jede.

Ne volim ni pisati iz duse na virtualu, jer nas prate od Marka do Konaka, tako da neke stvari treba ostaviti za face to face, ali osjecam da se kamencic bacio u vodu i da smo uspjeli malo zatalasati ucmali internet i biti zanimljiviji od fejzbucenja, (nemam nista protiv FB, nakon 31. maja:))

I za mene je ista kifla ko i za drugog, i sto zillien rece, svi mi isto placamo. U Travniku je i za mene srednja porcija dovoljna a jeftinija je nego nasa velika, i sto je najgore te cijene su konstantne i sada. Nas muzu 12 mjeseci :))

Nasmijao sam se kada sam procitao da se neko moze, nakon proputovanja kroz Bosnu osjecati kao krava muzara 🙂 Jos bio kod kuce i tu ga najvise izmuzli 🙂

Ne razumijem, zasto neko ide tamo gdje mu nije lijepo? Zasto izlazite negdje gdje ce Vas muzti? Meni su OK ustipci u Staroj Basti, gulas u Nejri, grah u Leonardu, a znam cesto i ovako u prirodi, sa kiflom i argetom…

Pisem ovo jer su mi ovaj put bitniji lavovi nego krave muzare 🙂 a ako cemo se ovako slikovito dijeliti, onda bi najvise volio da smo ko cvrcak i mravi, kad dodje zima, mravi pomazu cvrcku, jer im ovaj svira ljeti a sad do nas je ko zali biti cvrcak a ko mrav. 🙂

Ipak, od dvadeset komentara na zadnjem jutarnjem, tek dva su mi zaparala usi, jer nisu fer prema nama, sto je super, ocekivao sam i gore, sto je pokazatelj da treba da nastavimo sa radom, i u potpunosti se slazem sa ledenikom, jer u neku ruku Optimisti rade na okupljanju kriticne mase, a mislim da je kozarac.ba odlicno mjesto da se okupljamo ili nastavimo okupljati 🙂

Mala aktivnost Optimista na uredjenju Partizanskog i Skolskog parka, motivisala je i nase sugradjane da se aktiviraju, tako se jedna manja grupa odmah sutradan (nedelja) okupila i prije “spremanja hrane” ocistila Staru Pilanu koja je nakon sezone ostala dosta neuredna.

Ovaj put nisam slikao akciju vec rucak 🙂 kakvog nema ni na moru, sto nam je potvrdio nas Sendo koji je tamo bio preko vikenda 🙂

A na ovome sastanku smo dogovorili sredstva, koja ce obezbjediti S.T.R. MIX, za materijal sa kojim ce Optimisti napraviti jos dodatnih deset klupa, koje bi se postavile po Kozarcu.

Na kraju su bili bataci (iz frizidera :)) za veceru..:)

Danas su Optimisti nastavili da rade dalje na poslovima koje nisu uspjeli zavrsiti u subotnjoj akciji, te su tako ucenici osnovne skole, uz pomoc nastavnika Amera, oslikali kante sa porukama svima nama, a najmanji tim Optimista je nastavio da radi na sredjivanju vanjskog saha.

Cevapi od Mersada i kola je bilo dovoljno za nase danasnje akcijase, i mozda koji sladoled 🙂

Bilo je malo otimanja kistova i hodanja po oslikanoj ploci, ali svi su vrijedno radili, od pouzdanog Zizija da najmanje Emine,

Kasnije su naisli i oni stariji i pomogli nam… sami se ponudivsi…

Mislili smo napraviti i akciju da vratimo kante a poskidajmo stare plakate, ali smo je odgodili jer je izborna kampanja pa se plasimo da bi djaba cistili…

Cevapima i kiflama se hrani samo tijelo, dok se dusa hrani sa dobrim djelima, zato se neki na kraju osjecaju kao krave muzare a neki siti i zadovoljni.

Meni je lijepo i kad sam sam, ali volim kad nas je vise, meni se dusa napuni kada vidim da sam nesto uspio uraditi, pa makar to bile i male stvari, nekima mozda i mizerne, meni je dovoljan blagoslov nane koja ce sjediti na ovim klupama.