svabo
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko sa svojim saradnicima danas je obavio sastanak sa predstavnicima Odbora za obiljezavanje 20.godisnjice stradanja nevinih ljudi u opstini Prijedor.
Sastanak je uslijedio nakon poziva koji mu je Odbor uputio da dodje u Prijedor o cemu smo vec izvjestavali ovdje.
Visoki predstavnik se sastao sa nacelnikom opstine Markom Pavicem i upravom firme ArcelorMittal koja je u vise navrata onemogucila posjetu logoru smrti Omarska.
Inzko je izrazio zaljenje sto se nije prije sastanka sa nacelnikom prvo sastao sa Odborom ali je najavio i naredne posjete i razgovore o problemima nevladinih organizacija koje su se nasle na udaru lokalne vlasti.
On smatra da ima mogućnosti da se pronađe način da svi narodi u ovoj općini na dostojanstven način obilježe godišnjice stradanja.
„Ima različitih mišljenja o toj situaciji, ali istovremeno mislim da ima i mogućnosti da se nađe neki put koji bi zadovoljio i jedne i druge i da se na dostojanstven način obilježi ta godišnjica“, rekao je Inzko.
Za Prijedor je kazao da je, možda, najveće stratište u BiH, zbog čega rođacima ubijenih treba dati mogućnost da godišnjicu stradanja obilježe na dostojanstven način.
Međutim, načelnik Općine Prijedor Marko Pavić je kazao da je neprihvatljivo bilo kakvo obilježvanje u Prijedoru koje u svom nazivu ima riječ „genocid“.
„Iznio sam svoj i stav Skupštine općine da ne možemo prihvatiti da se pojmom `genocid` obilježavaju bilo kakvi događaji u Prijedoru i energično smo protiv toga. Smatram da je upotreba te riječi kršenje prava, odnosno kršenje odluka suda i ponovno sijanje mržnje i netolerancije u Prijedor", rekao je Pavić.
Prijedor je, tvrdi, tolerantan i multietničan grad koji želi da gradi dobre odnose u lokalnoj zajednici.
Kancelarija Visokog predstavnika ce posredovati u pregovorima između organizacija koje cine Odbor i lokalne vlasti kako bi se rijesila sva otvorena pitanja.
Predstavnici Odbora su Visokom predstavniku u 90 minuta trajanja sastanka predocili osnovne probleme koji opterecuju odnose i procese u Prijedoru.
Tom prilikom su mu ispred Odbora upuceni i zahtjevi u 12 tačaka. Zahtjevi su mu predani i u pismenoj formi i prenosimo vam njihov tekst u cijelosti.
Visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu
gospodinu Valentinu Inzku
U opštini Prijedor se nije vodio rat ali su lokalne srpske vlasti, nakon što su nasilno preuzele kontrolu nad teritorijem, uz pomoć srpske vojske i lokalne policije krenule u sveopšti napad na Bošnjake i Hrvate i njihovu imovinu, vjerske i kulturne objekte. Do kraja rata ubijeno je ili odvedeno u nepoznatom pravcu 3173 ljudi, žena i djece, u logorima smrti je bilo zatočeno 31.000 stanovnika Prijedora, a ukupno je protjerano više od 53.000 Bošnjaka I Hrvata.
Zahvaljujući međunarodnoj zajednici i želji protjeranih Prijedorčana poslije rata se vratilo oko 15.000 ljudi. Lokalne vlasti, nakon rata dominantno srpske, nisu učinile ništa da se žrtvama i porodicama žrtava olakša život. Nisu pomogle da se pronađe niti jedna od nestalih osoba a još uvijek se traži više od hiljadu tijela. Istovremeno lokalne vlasti sve resurse usmjeravaju na podršku srpskim boračkim kategorijama i tako stvaraju još veći jaz među pripadnicima različitih naroda i kategorija žrtava. Danas u Prijedoru živi oko 10000 povratnika.
U cilju prevazilaženja posljedica rata, onemogućavanja diskriminacije žrtava nesrpske nacionalnosti i stvaranja ambijenta za pomirenje ljudi u opštini Prijedor od Visokog predstavnika međunarodne zajednice zahtijevamo:
1. Da Skupština opštine Prijedor povuče svoje zaključke sa posebne sjednice održane 7.juna 2012.godine koji su direktno usmjereni protiv aktivista nevladinih organizacija, preživjelih žrtava I povratnika.
Nedopustivo je da srpski odbornici u SO Prijedor bez prisustva bošnjačkih odbornika i udruženja koja su tema rasprave a na osnovu izjava samo jedne strane, u ovom slučaju načelnika opštine, donose zaključke koji su direktno usmjereni protiv pripadnika bošnjačkog I hrvatskog naroda.
2. Da se omogući pristup svim mjestima stradanja žrtava I održavanje komemoracija na način na koji to udruženja žrtava žele, poštujući pri tom zakone I propise.
Nedopustivo je da lokalna vlast I policija sprječavaju komemoracije bošnjačkim I hrvatskim civilnim žrtvama a istovremeno organizuju I učestvuju u komemoracijama za srpske vojne žrtve.
3. Da se u centru grada podigne spomen obilježje žrtvama nesrpske nacionalnosti na način kako su podignuti spomenici srpskim žrtvama na vise lokacija u gradu.
U cijelom gradu ne postoji niti jedno spomen obilježje žrtvama nesrpske nacionalnosti dok se u krugu od 200 metara od zgrade Opštine nalazi pet spomenika.
4. Da se omogući podizanje spomen obilježja žrtvama u logorima smrti Omarska, Keraterm I Trnopolje I da se dio objekata korištenih za mučenja I ubistva pretvori u memorijale.
Nedopustivo je da I pored brojnih presuda za ratne zločine u kojima je van razumne sumnje utvrđeno da su u opštini Prijedor bili uspostavljeni logori smrti po uzoru na nacističke logore iz Drugog svjetskog rata lokalne vlasti I vlasnici tih objekata osporavaju izgradnju memorijala a u slučaju logora Omarska I posjete i komemoracije žrtvama.
5. Zahtijevamo da se ispred svih škola u opštini Prijedor uklone spomen obilježja koja upućuju na događaje iz prošlog rata.
Djeca koja idu u te škole pripadaju različitim narodima I nedopustivo je da se pred škole postavljaju spomen obilježja koja upućuju na stradanje samo jednog naroda. Takva obilježja stvaraju među djecom razlike I dugoročno proizvode mržnju na ovim prostorima.
6. Da se promjene nazivi trgova, ulica koji nose nazive koji upućuju na događaje i pojedince iz prošlog rata ili da se dodijele nazivi ulica ili trgova u pomen žrtvama nesrpske nacionalnosti.
Glavni trg je nazvan po imenu poginulog srpskog majora Zorana Karlice ili primjer ulice u kojoj se nalazi kancelarija Udruženja logoraša koja nosi naziv „Ulica narodnog heroja Milana Tepića“ i drugi primjeri.
7. Zahtijevamo da se sa svih postojećih spomen obilježja uklone natpisi koji vrijeđaju pripadnike drugih naroda te da se u ustanovama i javnim preduzećima gdje postoje spomen obilježja za srpske žrtve, bivše uposlenike navedenih institucija, omogući postavljanje istih za žrtve nesrpske nacionalnosti.
U gradskoj zoni Prijedor 2.maja ove godine podignuta je spomen ploča na kojoj se za nepoznate počinioce tvrdi da su ‘’muslimanski ekstremisti’’.
8. Zahtijevamo da se spomenik na mjestu bivšeg logora smrti u Trnopolju podignut srpskim palim borcima ukloni sa te lokacije
To je najeklatantniji primjer poniženja žrtava od strane lokalne vlasti koja je podigla taj spomenik I finansira njegovo održavanje iz budžeta.
9. Zahtijevamo da se na nivou lokalne zajednice uspostave programi rehabilitacije za civilne žrtve na način kako je to urađeno za srpske boračke kategorije.
Opština je u suradnji sa entitetskim vlastima uradila brojne projekte stambenog zbrinjavanja boračkih kategorija, organizovala je različite programe radne i medicinske rehabilitacije dok se civilnim žrtvama Bošnjaka i Hrvata ne nude nikakve mogućnosti a sistematski im se oduzimaju i prava koja imaju po Zakonu o civilnim žrtvama rata Republike Srpske.
10. Zahtijevamo da se lica koja se dovode u vezu sa teškim kršenjem ljudskih prava u ratu premjeste iz institucija u kojima mogu na najdirektniji način uticati na život preživjelih žrtava.
Šef Odjeljenja boračko invalidske zaštite u Opštini Prijedor gdje se žrtve upućuju da ostvare osnovna prava je bivši isljednik iz logora smrti Keraterm. Direktor Centra za socijalni rad u opštini Prijedor je u ratu bio član Savjeta za narodnu odbranu u ratu i komandant vojnog garnizona u Prijedoru. Uz brojne druge primjere ova dva su naročito teška zbog značaja institucija kojima su na čelu.
11. Tražimo da se udruženja koja okupljaju civilne žrtve rata Bošnjaka i Hrvata finansiraju kroz opštinski budžet na način kako se to godinama čini za srpska boračka udruženja.
Boračka organizacija prima iz budžeta 90.000 KM, organizacija koja okuplja porodice poginulih boraca 80.000 KM i tako redom. Više od pola miliona maraka se godišnje iz budžeta izdvaja za srpske boračke kategorije po različitim osnovama a za civilne žrtve Bošnjaka i Hrvata ništa.
12. Tražimo da prekinete praksu u kojoj visoki policijski, stranački i opštinski zvaničnici u Republici Srpskoj mogu u javnosti vrijeđati žrtve i upućivati prijetnje organizacijama koje okupljaju Bošnjake i Hrvate i da za to ne snose nikakve posljedice.
Primjeri za to su Ministar unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo, glasnogovornik SNSD-a Rajko Vasić i načelnik opštine Prijedor i lider DNS-a Marko Pavić.
Uvaženi gospodine Inzko, ovi naši zahtjevi nisu spisak želja nego oni jasno proizilaze iz obaveze koju je svim stranama nametnuo Dejtonski mirovni sporazum. Vi ste ispred međunarodne zajednice najodgovornija osoba za provedbu tog sporazuma. Za naše opravdane zahtjeve nalazimo uporišta u Aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma u Članu:
– Član I: Prava izbjeglica i raseljenih
– Član II: Stvaranje pogodnih uvjeta za povratak
– Član V: Nestale osobe
Pored Dejtonskog mirovnog sporazuma postoji čitav niz međunarodnih konvencija i protokola koje je potpisala Bosna i Hercegovina a koji se odnose na prava žrtava i prava ljudi uopšte. Vjerujemo da ste Vi svjesni da je pored svih tih međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine na Vama i moralna odgovornost da žrtvama rata pružite satisfakciju u mjestima gdje su bili izloženi stradanju. Međunarodna zajednica je mirno posmatrala odvođenje 31.000 Prijedorčana u logore smrti i sada ne bi smjela dozvoliti da se na brutalan način pokušava izbrisati pamćenje na te strašne događaje.
Zahtjevi koje Vam upućujemo moraju se neodložno ispuniti odmah, neki od njih najkasnije do kraja iduće godine. Ispunjenjem tih zahtjeva svi građani u opštini Prijedor bez obzira na njihovo porijeklo će dobiti priliku da napokon započnu proces prevazilaženja posljedica rata i pomirenja u zajednici.
Od Vas očekujemo da nas u najskorije vrijeme izvijestite o postignutom napretku kada je ispunjenje ovih zahtjeva u pitanju.
Prijedor, 26.jun 2012.godine
Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u opštini Prijedor
Add comment