svabo
Hutba povodom 24. maja Dvadesete godišnjice od početka agresije na Kozarac
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Upučivaću, koji nas je putem istine uputio i učinio nas sljedbenicima časne vjere islama. Salavat i selam upućujemo našem poslaniku, odabranom Muhammedu s.a.v.s., čije stope u životima svojim slijedimo i čijem se šefa'atu na Sudnjem danu nadamo. Salavat donosimo i na rod našeg časnog Pejgambera, kao i na drugove njegove i na sve one koji ga u vjeri slijediše i na tome ustrajaše. Salavatom i selamom se i svojih čestitih šehida sjećamo i od Uzvišenog i Milostivog Boga za njih džennet molimo!
Uvažena i cijenjena braćo, poštovane majke i sestre!
Uzvišeni Allah dž.š. stvorio je čovjeka u ”skadu najljepšem”. Nije odredio da bude ni najjači ni najslabiji. Nije ga učinio ni najvećim ni najmanjim. Nije ga učinio ni ovisnim o svemu što ga okružuje, ali ga nije ostavio ni neovisnim o svemu što se oko njega nalazi. Nije mu sve dozvolio, ali mu nije sve ni zabranio. Nije ga ograničio, ali mu nije ni sve dostupnim učinio. Sve što mu je darovao time ga je počastio, ali najveću blagodat mu je dodjelio davši mu razum. Tu pojedinačnu blagodat je upotpunio kolektivnim orjentirom nazvanim Objava čiji zadatak uvijek bješe da ne dozvoli čovjeku da ga njegov razum uništi.
Dao mu je razum ga da se njime posluži da bi svome Gospodaru mogao uvijek da služi. Da se njime koristi radi svoje i tuđe koristi. Da ga upotrijebi, a nezloupotrijebi. Da ga razum vodi, a strast ne zavodi. Dočim, svaka plemenita počast može da postane i razarajuća pošast.
Tako je bilo od kad postoji ljudsko biće i bit će dok ga ne nestane. Tako je oduvjek bilo i u zemlji koja se Bosna zove. Uvijek je bilo onih kod kojih razum poluči plemenita djela, ali i onih kod kojih se razum u najužasniji ljudski potencijal pretvori, pa sva dobra ljudskog roda razori, a sva zla, bez imalo srama, plemenitim proglasi. Takvo se zlo nadvi i nad pitomim bosanskim muslimanom, kojem njegov razum ne dozvoli ni da pomisli šta tuđi razum može da osmisli samo da ga sa ove zemlje zauvijek uništi.
Tamni oblak izopačenog ljudskog uma, 24. maja 1992. godine, zatamni osvjetljeno nebo iznad Kozarca, zagadi njegov čisti zrak, uništi njegov mir i harmoniju. Započe tada istinita priča o onome što nikad do tada niko od nas doživio nije. Danas se te priče prisjećamo nakon punih 20 godina od kako je počela da se piše u povijesti ljudskoga roda. Tada započe odbrojavanje najtežih dana koje je upamtilo ovo naše podneblje i koje će se, ako Bog da, pamtiti dok postoji ovaj svijet, a i nakon toga. Mnogo bi vremena trebalo da govorimo o onom što nam se događalo, ali nam je ovog trena potrebnije da o onome što nam se sada događa progovorimo.
Nama vjernicima Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu poručuje:
”O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Ali Imran, 200).
Od nas se traži strpljivost i izdržljivost, a ne klonulost i posustalost. Potrebna nam je nepokolebljiva ustrajnost i uvjerenost da smo dobitnici ako ne odustanemo. Nama treba da bude jasno šta za nas Bosna i Kozarac znače, a ne drugima koji još uvijek to ne mogu ni da pomisle. Ne daj onda, dragi brate i sestro, da te bilo ko uplaši, da te bilo šta uvjeri da odustaneš od svojih prava i svoga vjekovnog ognjišta, jer mene i tebe Allah dž.š. podsjeća kad kaže: ”Mi čovjeka stvaramo da se trudi.” (El-Beled; 4), ali nas i ohrabruje spram svakog našeg neprijatelja riječima: ”Misli li on da mu niko ništa ne može?” (El-Beled; 5).
Upravo tako, od mene i tebe se zahtjeva trud, a brigu o onom drugom prepusti Onome što sve može. Uvijek je bilo ljudi koji nisu birali način da zadovolje strasti svoje i da privremeno uživaju bez obzira kakve to posljedice imalo za one koji ih okružuju. Zbog takvih Allah dž.š. u Kur'anu i kaže: ”O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti; nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti!” (Junus, 23).
Nepravda najviše šteti onome ko je čini, dok je oštećeni samo privremeno i naizgled u težoj situaciji. Zato se ne boj, jer su i prije tebe zlo ljudima na sličan način činili. Poslušaj samo ovaj kur'anski primjer gdje nas Allah dž.š. podučava: “Zakunite se najtežom zakletvom” – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’” I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov, eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna” (En-Neml, 49-52).
Mi treba da znamo šta nam je činiti u vremenu u kojem se nalazimo, da se u njemu snalazimo, pravdu zahtjevamo i rješenja na naše probleme iznalazimo, a podmukle ubice srodnika naših, koji zločin svoj neće da priznaju i na to se najtežim kaletvama zaklinju, čeka sigurna propast odakle se i ne nadaju. Od nas se više traži nego od njih. Kod nas razum treba da poluči rezultate, a kod njih, Bog zna najbolje, do toga teško može i da dođe.
Mi moramo sami sebi da priznamo i da u to nikad više ne posumnjamo da se nama dogodio genocid, da smo mi svirepo ubijani, zlostavljani i mučeni, silovani, u logore zatvarani, progonjeni, uništavani, za ljudska prava oštećeni i njoš mnogo toga. Nama to mora da bude jasno, jer dušmani naši u nas svo vrijeme gledaju i ne mogu da iz postupaka i riječi naših budu sigurni da mi to i pred Bogom i narodom tvrdimo. Oni se hrabre činjenicom da mi sami to zaboravljamo, da o istini šutimo, da se radi mira mi sami ponižavamo i od zbilje leđa okrećemo, a oni se time koriste u pokušaju da svoju izmišljenu nevinost dokažu.
Zbog toga je do mene i tebe!
Evo, stiže 24. Maj. Koliko nas je koji smo svjesni tog datuma!?
Koliko će nas toga dana sve ostaviti da bi se ovom danu posvetio?
Hoćemo li otići na pijacu da tog dana pokažemo da nam ništa u srcima našim toga dana ne fali, da smo sve zaboravili ili ćemo taj dan bojkotovati pijacu i na nju nećemo otići!?
Hoćemo li toga dana svu svoju porodicu obavezati da bude u koloni sjećanja koja će posjetiti svirepo ubijene šehide naše!?
Hoćemo li toga dana reći našoj djeci da neće u školu jer je za nas najveća žalost u tom danu, bez obzira na posljedice!?
Hoćemo li dočekati da Kozarčani koji žive širom svijeta barem nekoliko dana godišnjeg odmora obavezno rezervišu oko 24. maja i da se tada bez dvojbe nađu u svome Kozarcu!?
Kada će naši politički predstavnici imati dovoljno mudrosti da se izbore za status toga dana, za ulicu koja će nositi njegov naziv,…?
Kada ćemo mi svoj dio obaveze izvršiti? Kada ćemo mi iza istine po cijenu života stati? Kada ćemo mi svima doznanja dati da dok smo živi o tome će se i pričati, i pisati, i podsjećati, i poštovati, i njegovati, i od zaborava čuvati, i mlađim naraštajima prenositi, i…
Kada te obaveze ispunimo, tek se tada možemo nadati pravdi i u bolje sutra možemo vjerovati. Pored toga, u okolnostima u kojima živimo ne smijemo da se principima koje nam je Allah dž.š. propisao ne pokorimo i za leđa zabacimo, a On nam u pogledu našeg stanja veli: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu. (El-Mumtehine, 8-9).
Imajmo na umu i hadis našeg poslanika s.a.v.s kome on veli: ”Čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.”
Stoga, dovimo braćo i sestre, jer smo mi oni kojima se nepravda čini punih 20 godina. Dovimo za naše dušmane i ubice! Molimo Allaha dž.š. da ih ili učini dobrima ili za sva vremena uništi!
Na kraju, ne preostaje nam drugo nego da naprijed časno i dostojanstveno idemo, da sjećanje na ono što nam se dogodilo njegujemo i drugima do Sudnjeg dana prenosimo, te da se razumom poslužimo i u iste zamke više nikada ne upadnemo.
Molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas osnaži i ujedini u našoj borbi za opstanak naše vjere, naroda i domovine Bosne i Hercegovine! Molimo Allaha dž.š. da nas zaštiti od znanih i neznanih neprijatelja naših! Molimo Ga da nas i našu vjeru na ovom podneblju do Sudnjeg dana očuva i naše sjećanje i borbu za istinu kod nas zauvijek učvrsti. Da šehidima našim podari časne šehidske deredže, a nama živima častan i dostojanstven život u islamu na našim vjekovnim topracima!
Glavni imam:
Amir ef. Mahić
Add comment