Prošlu sedmicu učestvovao sam na trodnevnojmeđunarodnojradionici „Suočavanje s teškom prošlošću na Zapadnom Balkanu i Zapadnoj Evropi – razvoj platforme za trans-evropsku razmjenu i saradnju“, koju su organizovali Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Francusko-njemačko omladinska organizacija, Documente – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar André Malraux u Sarajevu.
Na ovoj radionici, kojoj je prethodila studijska posjeta memorijalnim centrima u Jasenovcu, Vukovaru i Donjoj Gradini, predstavnici memorijalnih centara, povijesnih muzeja, NVO-a i drugih organizacija, inicijativa, te pojedinci koji rade na području suočavanja s prošlošću iz BiH, Hrvatske, Francuske, Njemačke i Srbije, razgovaralisu o značaju i ulozi memorijala u procesu pomirenja, te njihovom utjecaju na mlade, kao i kako ova mjesta mogu širu javnost zainteresirati za pitanja suočavanja sa prošlošću.
Gosti iz zemalja Zapadne Evrope dali su ovim temama trans-evropski kontekst te se prvog dana radionice, učesnicima obratili Guenther Schlusche ispred Fondacije Berlinski zid (raniji Memorijalni centar u Berlinu), i Nicolas Moll ispred Centra André Malraux u Sarajevu, koji su potaknuli diskusiju o tome koliko mjesta sjećanja mogu i trebaju pomiriti oprečna mišljenja.
Koja bi trebala biti svrha memorijala i spomenika? Kako potaknuti pomirenje i suočavanje s prošlošću? Šta je uloga civilnog društva u razvijanju konstruktivnog procesa suočavanja s prošlošću, te kako sjediniti različita i konkurentna sjećanja?, pitanja su na koja se pokušalo naći zajednički odgovor.
Oko 50 učesnika radionice, stavilo je u svom radu težište na teme očuvanja i oblikovanja mjesta sjećanja, iznalaženje obrazovnih i pedagoških pristupa mjestima sjećanja, naročito u pogledu rada sa mladim generacijama, te ponuditi konkretne prijedloge kako doprijeti do šire javnosti – naročito mladih generacija koje je nužno dodatno senzibilizirati za pitanja suočavanja sa prošlošću.
Na ovaj način se planira kreirati neformalna trans-europska platforma za razmjenu iskustava, izgradnju kapaciteta te realizaciju zajedničkih projekata između memorijala i NVO-a iz ovih zemalja. Predviđeno je da platforma doprinese razvoju zajedničkog europskog sjećanja i europskog civilnog društva koje bi uključivalo zemlje bivše Jugoslavije te da pruži podršku procesu pomirenja u regiji.
Godine ostavljaju za sobom balkanske ratove. Međutim, rane nisu zacijelile jer su znatna pitanja ostala bez odgovora zahvaljujući vrlo različitim sjećanjima i oprečnim percepcijama bliske istorije. Mermorijalna obilježja imaju tu tendenciju nacionalnog obilježja šalju potpuno drugačiju poruku od onoga što bi memorijali trebali da pošalju.
Suočavanje sa prošlošću kao goruća tema u zemljama bivše Jugoslavije utiče na pojavu organizacija i inicijativa, prvenstveno među mladim ljudima koji žele izgradnju objektivne kulture sjećanja, razbijanjem granica u obilasku stratišta i memorijalnih kompleksa. U Bosni i Hercegovini, takva težnja je tim teža jer su usljed stalne političke podijeljenosti nicali i brojni spomenici čiji namjera nije da u prvi plan istakne sjećanje na žrtve.
Nismo pristupili pitanju kulture sjećanja o ratovima na neki pravi način da razvijemo svijest ljudi da su žrtve bile naši sugrađani i sugrađanke i još uvijek smo skloni tendencijama da ih nacionalno dijelimo. Nažalost, u takvim memorijalima još uvijek imamo poruke mržnje, poruke opreza prema ’drugim i drugačijim’.
”‹”‹Memorijali i spomenici nisu ključ za istinu i pomirenje, jer o tome sud daju istoričari i sudovi. Ipak, oni ne bi smjeli sadržavati jezik mržnje i kao mjesta sjećanja mogu i trebaju da mire oprečna mišljenja…
Add comment