Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je naredio da se takmičimo u činjenju dobra, da iskoristimo određena vremena prije nego što nepovratno prođu. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga u Svome gospodarstvu, božanstvenosti, imenima i osobinama, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je prednjačio u dobru, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su imali velike odlike i počasti.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog i uzmite za pouku brzinu prolaska dana i noći. Znajte da se dani i noći uračunavaju u vaše edžele i da u njima pohranjujete svoja djela. Zato pohranite u njima djela koja će vas obradovati prilikom obračuna na Dan kada će se dobročiniteljima reći:
”Jedite i pijte, radosni za ono što ste u danima minulim zaradili!”[1], a ne pohranjujte u njima ono što će vas ražalostiti i kada će nemarni reći:
”…i reći: Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!”[2]
Znajte, Allahovi robovi, da sada živite u najboljim danima mjeseca ramazana. Već vam je dvadeset dana prošlo i evo vas u zadnjih deset. Ko je dobro činio od početka mjeseca, neka ga i dalje čini, i neka uvišestruči svoje zalaganje u ovoj blagoslovljenoj zadnjoj trećini kako bi postigao još više dobra. Neka dobije vrijednosti ovih dana koji se odlikuju nad prethodnim danima.
Ko je prethodno bio nemaran u ovome mjesecu, neka njegov ostatak provede u dobru. Neka se pokaje Allahu zbog svog nemara i nesmotrenosti, pa će mu vjerovatno Allah oprostiti ono što je propustio i dati mu uputu u ostatku ovog mjeseca, jer se na djela gleda prema njihovim završecima.
Allahovi robovi! Ovaj mjesec razlikuje se od drugih mjeseci i pored toga što je čitav život muslimana velika prilika i dragocjenost koja se ne može procijeniti. Međutim, ovaj mjesec je Allah odlikovao posebnim vrijednostima i u njemu propisao djela kojih nema u drugima: naredio je da se posti danju i taj post učinio jednim od temelja islama.
Taj post je posebno za Sebe odredio između ostalih djela, jer je rekao: ”Post je Moj i Ja za njega nagrađujem”[3]
Uzvišeni Allah odlikovao je post sa dvije velike odlike. Prvo, pripisao ga je Sebi, jer je rekao: ”Post Meni pripada”. Ovo pripisivanje nalaže posebnu počast i vrijednost posta; a druga odlika je da Uzvišeni Allah na Sebe preuzima nagradu za post, a to nalaže veliku i mnogostruku nagradu čiju stvarnu veličinu zna samo Allah.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom mjesecu obavljanje namaza u noćima, kao teravih-namaza, zajednički u džamijama, a Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ‘‘Ko bude klanjao za imamom sve dok imam ne završi namaz, imat će nagradu kao da je klanjao cijelu noć.”[4]
Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘‘Ko isposti vjerujući i nadajući se nagradi bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.”[5]
Dakle, vidimo da je vrijeme ovog mjeseca ispunjeno ibadetom, dani postom, a noći namazom. Tako se kod vjernika objedinjuju dvije borbe: borba protiv vlastitog nefsa u postu i borba noću prilikom obavljanja namaza.
Za borbu je potrebno strpljenje, stoga je ovaj mjesec nazvan mjesecom strpljenja. Uzvišeni kaže:
”O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.”[6]
El-Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: ”Tj. post.” Mjesec ramazan nazvan je mjesecom strpljivosti, a strpljivost u osnovi označava da se čovjek suzdržava u postu, tj. samog sebe od hrane i ostalih uživanja.
Ko objedini ove dvije borbe i pokaže u tome strpljivost, bit će mu isplaćena neograničena nagrada. Onaj ko izostavlja teravih-namaz iz lijenosti, zapostavio je pravo koje je određeno za noći ramazana i nije se strpio u jednom od ova dva džihada, te je sebi uskratio ovu veliku nagradu, pa neka na to obrate pažnju ljudi koje vidimo da ne klanjaju teravih-namaze tokom cijelog mjeseca ili u većini noći. Iako nekada klanjaju, ne čine to svaku noć u kontinuitetu da bi dobili potpunu nagradu ramazanskog namaza.
Uzvišeni je u ovom blagoslovljenom mjesecu propisao da se što više uči Kur'an. Uzvišeni kaže:
”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana.’‘[7]
Posebno određivanje objavljivanja Kur'ana u ovom mjesecu označava i posebnu vrijednost učenja Kur'ana u njemu. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mjesecu posebno više učio Kur'an. U Sahihima se navodi: ”Džibril, a.s., dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., svake noći u mjesecu ramazanu i podučavao ga Kur'anu.”
Džibril je najbolji melek, a Muhammed, s.a.v.s., najbolji poslanik i međusobno se podučavaju najboljoj Knjizi u ovom najboljem mjesecu. Sve to nam ukazuje na vrijednost učenja Kur'ana u odnosu na učenje u drugim mjesecima, iako je učenje Kur'ana potrebno u svakom vremenu i za njega uvijek postoji velika nagrada.
Međutim, nagrada za učenje u ovom mjesecu uvećava se više nego u ostalim mjesecima. Isto tako, Džibrilovo, a.s., podučavanje Kur'anu Vjerovjesnika, s.a.v.s., ukazuje nam da je čovjeku koji zna napamet određene dijelove Kur'ana pohvalno da ih uči pred onim ko zna učiti Kur'an bolje od njega kako bi se okoristio njegovim usavršavanjem i učenjem.
Učenje Kur'ana u ramazanu podrazumijeva njegovo učenje na teravih-namazu, noćnom namazu, kao i učenje van namaza. Ashabi, r.a., dugo su učili Kur'an na tehedždžudu. Ponekad bi učač učio dvije stotine ajeta na jednom rekatu tako da su se oslanjali na svoje štapove od dugog stajanja.
Sve ovo spomenuli smo kako bismo približili i ukazali na vrijednost namaza ljudima koji su nemarni prema potpunom obavljanju namaza, kojima se namaz čini teškim. Imam treba da pazi na stanje onih koje predvodi u namazu, ali to ne znači da on treba namaz obavljati nabrzinu i prebrzo učiti Kur'an tako da iskvari njegovo učenje.
Zapravo, ovime se aludira na umjerenost koja objedinjuje potpuno obavljanje namaza i neotežavanje klanjačima uz ispravno učenje od kojeg će korist imati muktedija i prema kojem će srca osjećati skrušenost.
Namaz treba podjednako dugo obavljati od početka do kraja mjeseca, jer neki imami brzo uče i otežu namaz na početku mjeseca sve dok ne završe hatmu Kur'ana, a kada je završe, onda se olahko odnose prema namazu u ostalim ramazanskim noćima koje ustvari predstavljaju najbolje noći mjeseca ramazana, a to su njegove zadnje noći.
Allahovi robovi! Cilj teravih-namaza i noćnog namaza u ramazanu nije učenje hatme, niti učenje dove koja je pripremljena za hatmu, već je cilj da se sve noći ovoga mjeseca ispune klanjanjem namaza, a hatma dolazi kao posljedična stvar i u osnovi na nju nije aludirano. Ukoliko Kur'an ne bi bio u cijelosti proučen, a ispravno se obavi namaz u svim noćima, sa ispravnim nijjetom, nagrada će biti potpuna, inšallah. Ukoliko bi se proučila hatma uz iskreno obavljanje namaza i učenje, ili sa izostavljanjem učenja u ostalim noćima, nagrada ne bi bila potpuna onoliko koliko bi to djelo bilo umanjeno.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom blagoslovljenom mjesecu što više ulaganja truda u posljednjih deset dana, jer to su noći kada oni koji su zaslužili Vatru bivaju oslobođeni od nje, ukoliko se pokaju od grijeha i ulože maksimalan trud u ovim noćima, sa dobrim nijjetom.
Također, ove noći su noći u kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulagao više truda nego obično, provodio bi ih u noćnom namazu, činio bi itikaf u mesdžidu posvećujući se samo ibadetu u ovim noćima i danima. Zalaganje u ovim noćima predstavlja povođenje za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i prakticiranje riječi Uzvišenog:
‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje”[8]
Također, ovo su noći kojima se priželjkuje Noć kadra o kojoj Uzvišeni kaže:
”Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci’‘[9]
tj. djelo u ovoj noći bolje je od djela učinjenih u hiljadu drugih mjeseci u kojima nema Noći kadra.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko provede Noć kadra u namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.’‘[10]
Nagrada za obavljanje namaza sigurno će doći ukoliko je čovjek obavljao namaz svake noći, a posebno u zadnjih deset dana ramazana, jer u njima postoji veća vjerovatnoća da će se pronaći Lejletul-kadr i veća mogućnost da ćemo je provesti u ibadetu.
Nije precizno određeno koje je noći Lejletul-kadr, jer ju je Allah Uzvišeni sakrio kako bi Njegovi robovi što više ulagali truda u njenom pronalasku i kako bi obavljali namaz u svim noćima ovog mjeseca i potrazi za njom. Tako će imati mnogo dobrih djela, a i nagrada, a time se pravi i razlika između onoga ko je vrijedan i onoga ko je lijen.
Musliman koga Allah uputi na dobra djela u ovom mjesecu i koji prođe kroz sezonu milosti, oprosta i oslobađanja od Vatre, te provede Noć kadra vjerujući i nadajući se nagradi, ima veliku mogućnost i najpreči je da zadobije sva dobra ovoga mjeseca. Tako postiže visoke stepene zbog onoga što je činio u prethodnom vremenu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., provodio bi zadnje dane mjeseca ramazana u činjenju dobrih djela, kao što su cjelonoćno obavljanje namaza, tehedždžud namaza, svoju porodicu bi budio na namaz, a to su danas zapostavili mnogi ljudi kod svojih porodica i djece, koje ostavljaju da probdiju noći u igri i zabavi, raspušteni po ulicama ili sjede u kućama gledajući filmove i serije i slušajući muziku i pjesme tokom svih noći ramazana. Oni nemaju druge koristi od ramazana osim što zarade grijehe, a kada svane, onda utonu u san tako da ne klanjaju čak ni obavezne namaze, jer su odgojeni u nepoštivanju ramazana, a to je rezultat njihove zapuštenosti od strane njihovih roditelja i staratelja. Ružan li je takav odgoj i ružno li je takvo starateljstvo! Uzvišeni Allah će ih na Sudnjem danu pitati o zapostavljanju onih koje su trebali čuvati i zanemarivanju svoje lične odgovornosti.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Svako od vas je čuvar i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.”[11]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u deset zadnjih dana mjeseca ramazana prakticirao je posebno itikaf, a on označava stalni boravak u mesdžidu radi ibadeta i neizlazak iz njega osim zbog prijeke potrebe, a zatim ponovni povratak u njega. Vjerovjesnik, s.a.v.s., odlazio bi u itikaf u zadnjih deset dana prekidajući tako sve svoje poslove, oslobađajući svoje misli od svakodnevnice i osamljujući se radi sašaptavanja sa svojim Gospodarom, Njegovog spominjanja i upućivanja dove Njemu.
Zato, potrudite se, Allah vam se smilovao, u ovih zadnjih deset dana koji su završnica ovog mjeseca i u kojima postoji najveća vjerovatnoća da će se Noć kadra u njima provesti u ibadetu. Što više sjedite u džamijama radi zikra i učenja Kur'ana, ukoliko niste u mogućnosti da činite itikaf. Uzvišeni Allah kaže:
”I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kada se se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!”[12]
Allah blagoslovio nas i vas citiranim ajetima iz Kur'ani-kerima. Tražim oprosta od Allaha, a vi tražite oprosta od Njega, jer On prašta i samilostan je.
(Preveo: Mr. Emir Demir)
[1] El-Hakkah, 24
[2] El-Fedzr, 24.
[3] prenosi En-Nesai, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[4] Prenosi Et-Tirmizi, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[5] Muttefekun alejhi
[6] El-Bekare, 153.
[7] el-bekare, 185.
[8] El-Ahzab, 21.
[9] El-Kadr, 3.
[10] Prenose imami El-Buhari i Muslim
[11] Muttefekun alejhi
[12] Ali Imran, 133-136.
Add comment