svabo
Danas mi je rodjendan, ali ga nisam proslavio… Sreca pa ne slavim rodjendane od 98. godine, pa mi je lakse podnijeti losi dan, inace bi me totalno zbedarilo da za rodjendan sahranjujem druga, brata, komsiju, saborca…
Mada, moram priznati, ostao sam juce sokiran kada sam vidio naseg Seada i stanja u kojem je preselio, prosle su mi kroz glavu slike jos od ranog djetinstva, od prvog dana “male” skole, slike carsije, logora, slike rata, sve do te zadnje slike u koju sam zurio i nisam mogao vjerovati da je vidim…
Lezao je na kaucu, sklupcan s praznim pogledom u plafon…
Bezobzira na njegove zadnje godine zivota, u kojima se i nije najbolje snalazio, i gdje nije mogao da se nosi sa novim zivotom, sa “slobodom”, Modri ce u carsiji ostati heroj, i ponovo je to dokazao jer nas je juce i danas sviju ujedinio, i carsija je bila kao jedna dusa i svi su bili slozni da se Modronja Sead isprati na dostojanstven nacin, kako on to i zasluzuje, i tako je na kraju i bilo…
Mogao bih o Modriju pisati satima, mogli bi traziti krivca u svakom od nas, pa do porodice i institucija ali zbilja je to danas nepotrebno i nista mu to vise nece koristiti, jedino sto bi mogli jeste uzeti ibret, pouku i gledati da nam se sto manje desavaju ovakvi slucajevi…
Voljeli smo ga koliko smo ga voljeli, pazili smo ga koliko smo ga pazili, na kraju smo ga ispratili najbolje sto smo mogli…
Nek mu je vjecni rahmet i da mu se Allah smiluje…
Bilo je jos desavanja u zadnjih nekoliko dana, i bio sam se spremao da vam pisem o tome kako je prosla vecer za FK Bratstvo i sastanak nasih aktivista iz dijaspore sa domacim, u cilju bolje saradnje i organizovanosti dijaspore, i ostalim “sitnim” desavanjima koja se vrte u ove hladne dane, ali me je Modrijeva smrt zaista pogodila i tesko pronalazim rijeci da pisem vise… Zao mi je sto nemogu reci koju vise za njega ali nadam se da ce mi halaliti…
“Krug se zatvara da se novi otvori
sam sa sobom moras da se pomiris
jedni umiru da bi se drugi rodili
uvijek su isti stari razlozi
al’ covjek ne vidi…”
Add comment