svabo
Udarna vijest danas, na svim medijima, bila je prvostepena presuda kojom je Sud Bosne i Hercegovine osudio cetvoricu bivših pripadnika Stanice javne bezbjednosti Prijedor na ukupno 86 godina zatvora za ubistva civila na Korićanskim stijenama, dok je Milorad Radaković oslobođen krivice…
Zajedno sa predstavnicima udruzenja “Izvor” i clanovima porodica ubijenih na Koricanskim stijenama, krenuo sam juce poslije podne za Sarajevo kako bi prisustvovali izricanju ove presude…
Na putu za Sarajevo zastali smo malo pred Travnikom, da se osvjezimo i protegnemo… Moram priznati da svaki put kada se susretnem sa Vlasicem osjetim neku jezu preko ledja, bezobzira sto je ova planina danas jedna od popularnih turistickih destinacija u Bosni, posebno zimi, mene ona nazalost podsjeca na teske ratne dane, kao i samo ranjavanje, i tesko mi se osloboditi tih slika.
Mozda zato, svaki put duboko uzdahnem kada ugledam Vlasic i njegove visoke padine…
Nakon pauze, nastavili smo dalje i negdje s pocetkom noci stigli na odrediste, hotel BM, kojeg u Sarajevu drze nasi Kozarcani Braca Mujic, gdje smo se smjestili i prenocili, a odakle smo ujutro krenuli prema Sudu Bosne i Hercegovine i prisustvovali izricanju presude…
Nazalost, osim nas koji smo se mogli na prste prebrojati, ovome, pogotovo za nas Kozarcane i Prijedorcane, vaznom dogadjaju nije prisustvovao niko drugi od nasih sugradjana. U sudnici je vise bilo policajaca i novinara nego nas, sto je gorka i porazavajuca cinjenica, pogotovo ako uzmemo u obzir da je na Koricanskim stijenama ubijeno najmanje 150 nasih sugradjana…
Bilo je tu u nekoliko clanova porodica optuzenih, koji su takodjer dosli da budu prisutni izricanju presude…
Iako je u medijima, kao i na nasim stranicama, bilo najavljeno da ce se danas izricati presuda optuzenim za ovaj stravican zlocin, niko, osim udruzenja “Izvor”, nije se sjetio organizovati i dovesti u Sud vise ljudi koji bi bili prisutni i svjedocili danasnjem danu…
Ovdje pogotovo mislim na nasa udruzenja koja imaju dodirnih tacaka sa ovim procesom a to su oba nasa udruzenja logorasa, kao i udruzenje “Srcem do mira” koji prestavljaju prezivjele logorase, a ovi ljudi vecinom su dovedeni iz logora Trnopolje, ili majke ubijenih, koje su prije svih trebale pokazati vece interesovanje ovome slucaju…
Nazalost, oni se bave nekim drugim stvarima, dok zanemaruju ono zbog cega su osnovani, i licno jako sam razocaran u predstavnike ovih udruzenja koji se ni sami nisu udostojili doci u Sarajevo a kamo li organizovati i dovesti svoje clanstvo, iza kojih se kriju i sa kojima se nerijetko busaju u prsa… Ali, njima na obraz…
Inace, udruzenje Izvor je u proteklih godinu dana pa sve do danas aktivno pratilo ovaj proces i ukupno prevezlo preko tri stotine clanova porodica ubijenih, koji su prisustvovali i pratili ovo sudjenje.
Kozarac.ba je takodjer pokusao da prenese sto vise informacija vezano za sudjenje, i ako kliknete na ovu sliku, odnosno baner koji se nalazi sa lijeve strane, dobicete na jednom mjestu 59 clanaka koji su hronoloski pratili proces sudjenja…
Nazalost, gledajuci po broju otvaranja ovih tekstova a oni se krecu od 100 do 200 otvaranja, sto je malo u odnosu na Jutarnji trac, koji se otvara od 1000 do 2000 puta, moze se vidjeti da nam je opcenito opalo interesovanje za ove teme, sto je za mene neobjasnjivo i van svake mogucnosti opravdanja, jer se ovo sigurno tice sviju nas, kako onih koji su izgubili svoje najmilije, i onih koji su bili u logorima i na osnovu toga dobili azil za trece zemlje, tako i nasih nasljednika, kojim moramo prenijeti sjecanje na nase sehide i ono sto nam se dogodilo, ako zelimo da nam se nasa tragedija nikada vise ne ponovi…
“Sud je izvan svake razumne sumnje, ocjenom svih dokaza, zaključio da su Babić, Škrbić i Stojnić kao pripadnici Interventnog voda učestvovali u obezbjeđenju konvoja kojim se nesrpsko stanovništvo prisilno iseljavalo iz Prijedora, i izdvajanju te strijeljanju preko 150 civila muškaraca na planini Vlašić, dok je Dušan Janković kao najviše rangirani izdao naredbu za ubistva”, kazala je Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskog vijeća dok je citala presudu, a skoro polovinu vremena njenog izlaganja bilo je citanje imena ubijenih.
Za ubistva više od 150 civila muškaraca na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine, Državni sud je Babića i Škrbića, nekadašnje pripadnike Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor osudio na po 22 godine dugotrajnog zatvora, dok je Stojnića, pripadnika iste jedinice osudio na 15 godina. Dušana Jankovića, bivšeg komandira SJB Prijedor, Sud je proglasio krivim za naređivanje ubistava na planini Vlašić i osudio na 27 godina dugotrajnog zatvora. Drugooptuženi Milorad Radaković, oslobođen je krivice, jer je, po ocjeni Suda BiH, u konovju 21. augusta 1992. godine bio “u svojstvu sanitetskog radnika SJB Prijedor”, te nije učestvovao u planiranju izdvajanja i ubistava civila.
Iako ste ove informacije vec imali priliku saznati, ipak ih i ovde prenosim, kako bi ova istina ostala sto bolje zapamcena, kao i gorka i bolna cinjenica da se Dusan Jankovic nije jutros pojavio u Sudu da cuje presudu, te da je kao glavnooptuzeni za ovaj masakar imao mogucnost, kao sva navedena petorka, da se brani sa slobode, i na taj nacin imao priliku za bjekstvo, koju je i iskoristio…
Malo je vjerovati da ce Jankovic biti uhvacen i priveden da provede u zatvoru 27 godina, koliko je dobio u ovoj prvostepenoj presudi, i ovo je izazvalo veliko razocarenje kao i jednu vrstu straha kod porodica ubijenih kao i predstavnika udruzenja Izvor.
Jedino cemu se mozemo nadati jeste da Sud Bosne i Hercegovine prekine ovu praksu te da optuzeni za ratne zlocine nece vise moci da se brane sa slobode…
Na kraju ako se sve uzme u obzir, od nase zainteresovanosti pa nadalje, moze se reci da je proces Koricanskih stijena jedan od uspjesnijih koji se vodi pred Sudom BiH, te da mozemo relativno biti zadovoljni sa visinom danas izrecenih presuda…
U Kozarac sam se vratio oko 18 sati i taman sam uspio prisustvovati sastanku Uprave kluba FK Bratstva, na kojoj se razgovaralo o trenutnim prilikama i mogucnostima da se prevazidje teska financijska situacija u kojoj se nalaze.
Clanovi Uprave vjeruju da nece izostati pomoc nasih vjernih navijaca Bratstva kao i bivsih fudbalera a pripremljen je i godisnji pregled financija koji cu objaviti u posebnom tekstu, kako i neke dodatne mjere stednje.
Dogovaralo se i odredjivala zaduzenja za organizovanje “Vece za FK Bratstvo” koja ce se odrzati u utorak 28. decembra 2010.godine, u restoranu Stara basta, gdje ce pored zabave biti organizovana i tombola, a sav prihod od karata kao i tombole namjenjen je za pomoc nasem klubu, pa eto, bujrum svima koji ce se u utorak navecer zadesiti u Kozarcu, dodjite da se druzimo, proveselimo i ujedno pomognemo ovaj nas sportski kolektiv… Pocetak je u 19 sati…
Sto se ostalog tice tice, iako pomalo raja pristize, jos uvijek je pusto navecer u carsiji, jedino je ponovo otoplilo i snijeg je istom brzinom nestao kao sto je bio napadao…
Iako od sutra zima zvanicno i pocinje, meterolozi u narednom periodu predvidjaju dosta toplo vrijeme, cak i do 16 stepeni, sto je drasticna promjena nakon minusa od kojeg su usi otpadale…
Sutra je najkraci dan i najduza noc u toku godine i iskoristite priliku da se naspavate, jer od tada ce dan polako poceti duziti a noc kratiti…
Za kraj informacija da ce nasi planinari sad u subotu, 25. decembra 2010.godine, odrzati Godisnju izvjestajnu konferenciju, na koju su pozvani svi nasi gradjani, kako clanovi udruzenja tako i oni koji i ne planinare tako cesto… Konferencija ce se odrzati u Planinarskom domu na Debelom brijegu sa pocetkom u 12 sati a za sve ucesnike organizovan je planinarski rucak.
Toliko ovaj put, sa ovoga puta 🙂 Svima koji krecu u narednom periodu za Kozarac zelim ugodnu i sigurnu voznju da bez problema stignete u svoj “najveci mali grad na Svijetu”…
Add comment