Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Ja sam Allahov rob.

Učiniti će me blagoslovljenim gdje god da bio i narediće mi da, dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I  neka je mir nada mnom  na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen.

To je Isaa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo  kaže :” BUDI!” i ono bude (Merjem, 28- 35.)

Isa, a.s., spada među najodabranije i najodličnije Allahove poslanike koji su u šerijatskoj terminologiji poznati pod imenom “ulul ‘azm”.

Loza Isa. a.s., potiče iz porodice Davuda, a.s. Majka Merjeme, Imranova žena se zavjetovala da će svoj porod darovati na hizmet Allahovom hramu Kuddusi-Šerifu, kao dokaz svoje  pokornosti Stvoritelju, s.v.t, i veličanstvenosti njenog ibadeta. Dok je bila trudna, ona podigla je svoje ruke i rekla: “O Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista sve čuješ i znaš! ” (Ali Imran, 35.)
 
Međutim, Allahovom neograničenom mudrošću i odredbom, njen porod bijaše jedna prekrasna curica koja će izrasti u ženu koju će generacije samo po dobru spominjati, i koja će biti čista od svake dunjalučke prljavštine, i koja će opravdano ponijeti epitet odabrane žene spram svih svjetova.

Iznenađena ishodom svoga dugo očekivanog poroda, Merjemina majka, puna ibadeta i zahvale svome Gospodaru, ponovo je zavapila u stanju molbe i dove: “Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 36.) 

Dova upućena u stanju iskrenosti i veličine istinskog ibadeta bijaše uslišana, a Merjem i njen porod zaštićen od šejtana napasnika l.a.

Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.: “Nema ni jednog novorođenčeta koje se rodi a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira. Osim Merjeme i njenog sina.”

Allah je lijepo primio taj veličanstveni poklon žene Imranove, te učinio da Merjema ima lijep odgoj i moral, zajedno sa onim robovima sa kojima je On, s.v.t., zadovoljan.

Izrasla je u ženu velikog znanja i iskrene vjere u Jedinog Allaha. Čak su joj i meleci dolazili razveseljavajući je i savjetovajući je: “Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i čistom učinio! On te je odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi skrušena i Gospodaru svome sedždu čini, i Njemu se klanjaj zajedno sa onima koji Mu se klanjaju.” (Ali Imran,  42-43.)

O njoj se brinuo Zekerijja, muž njene sestre, i bio je najveći sebeb da Merjema bude sretna te da nauči svako korisno znanje i dobra djela. Bila je Allahov evlija: “Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.” (Ali Imran, 39.)

Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu: “To znači da bi on (Zekerijja) kod nje pronalazio ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog voća u vrijeme ljeta!”  “Odakle ti to Merjema”, on bi rekao, a ona bi odgovarala: “To je od Allaha! Allah doista opskrbljuje koga On hoće bez ikakvog računa!” (Ali Imran, 37.) Njenu pokornost potvrđuje i Mudžahid koji kaže: “Merjem, a.s., bi toliko klanjala da bi joj oticali članci na nogama.”

Jednog dana dođoše joj meleci sa radosnom viješću od Allaha, dž.š.: “O Merjema, Allah te raduje sinom koji je riječju od Njega stvoren, čije će ime biti Mesih, Isa sin Merjemin. Ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih! On će govoriti ljudima i u kolijevci i kada odraste, i jedan je od dobrih.” (Ali Imran, 45-46.)

Čuvši za ovu neobično radosnu vijest, Merjema, sva zbunjena i iznenađena, obraća se svome Gospodaru: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me ni jedan muškarac ni dodirnuo nije?” (Ali Imran, 47.) Ali, Allahovo određenje biva u skladu s Njegovom voljom i On, s.v.t., nikada neće biti pitan za ono što čini, za razliku od Njegovih stvorenja koja će odgovarati za svoja učinjena djela.

Jednoga dana kada se povukla od svojih ukućana na istok, prema Kuddusi-Šerifu, zaklanjajući se zastorom od njih, pojavio joj se Džibril, a.s., u liku savršenog i potpunog čovjeka: “Utječem se Svemilosnom od tebe, ako Ga se bojiš.”  S obzirom da se s njim našla na osamljenom mjestu, preplašila se i mislila da je on želi iskoristiti. “Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga”, reče on. “Da ti poklonim dječaka čista” (Ta-ha,19.), a ne ono što si ti pomislila! Nakon što je shvatila da se radi o izaslaniku Stvoritelja, s.v.t., rekla je: “Kako da ja imam dječaka”, reče ona “kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica.” (Ta-ha, 20.), i razvrat mi je nezamisliv.  “Tako je to”, reče on “Gospodar tvoj je rekao : “To je meni lahko. Da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti naše, tako je unaprijed određeno.” (Merjem, 21.)

Veličanstvena je Allahova moć i bezgranična je Njegova, s.v.t., vlast, nema boga osim Njega niti ima gospodara izvan Njega. Adema je stvorio bez oca i majke, Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muška i ženska, osim Isa a.s.! Njega je stvorio od žene bez muškarca, i to Allahovom riječju, naređenjem ili odredbom “BUDI” i tako i bi.

Hafiz Ibn Kesir kaže da se Merjema, kada je čula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dž.š., pokorila Njegovoj, s.v.t., odredbi. Džibril joj je puhnuo u džep njene košulje i taj dah se spuštao sve dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom zatrudnila. “I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje” (Merjem, 22.)

U pogledu navedenih ajeta, Ibn Kesir, također, tumačeći, ih kaže: “Kada je Merjema zatrudnila, počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im  išta kazuje, zato jer joj ne bi vjerovali ma šta da im saopći. Krila je svoju tajnu. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema ušla i stala  pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: “O Merjema, možeš li shvatiti da sam ja trudna?” (S obzirom da je bila nerotkinja) Merjema joj odgovori: “A znaš li ti da sam i ja također trudna?”

Zatim joj je ispričala kako se to desilo. Obje su poticale iz vjerničke porodice i porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze u dužini nošenja Isaa, a.s., ali je općenito prihvaćeno da ga je nosila devet mjeseci, kao i ostale žene svoju djecu. Muhamed ibn Ishak  kaže: “Pošto je zanijela, i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj trudničke promjene: mučnina, promjena boje lica pa čak i zadebljanje jezika.”

“Porođajni bolovi je prisiliše da dođe do jedne palme.” (Merjem, 23.) Kao veoma pronicljiva vjernica, i poznavajući globalnu situaciju njenog naroda, Merjema je znala da će biti uznemiravana i zlostavljanja zbog ovog rađanja i da svijet neće vjerovati da je to bila Allahova odredba, bez obzira što su je već poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu. Ipak će pomisliti da je učinila zinaluk, da je prostitutka, zato je poželjela da umre prije nego što dočeka porod!  “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala !” (Merjem, 23.)  ” I  neko je niže nje zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe poteče potok. Zatresi stablo palmino i posut’ će se po tebi datule svježe, pa jedi i pij, i budi vesela.” (Merjem, 25-26.) 

Većina učenjaka se slaže da ju je zovnuo melek Džibril, a da je stablo palme,  koje se spominje u navedenim ajetima, bilo suho, te kad ga je potresla, popadale su po njoj svježe datule. Osim toga, zanimljivo je to da baš na osnovu ovih ajeta neki islamski učenjaci dokazuju da porodiljama nema ništa bolje za jela od svježih hurmi. Pored toga, Merjemi bi rečeno: “A ako vidiš kakva čovjeka, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” (Merjem, 26.) 

Svemilosni Allah je znao moguću reakciju njenog naroda nakon što vide njeno dijete, zato je na Sebe preuzeo sav tok događanja oslobodivši i zaštitivši Merjemu od toga. Merjema je tako i postupila. Ni s kim nije govorila! Svoje novorođenče je odnijela svojoj porodici  koja je, čim ga je ugledala, čitav slučaj osudila i počela koriti Merjem: ” Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica.” (Merjem, 28.)

U ovoj teškoj situaciji, oslanjajući se na  Uzvišenog koji je nikada nije napustio, koji je opskrbljivao onim sa čim to drugi nisu mogli, u Koga je vjerovala i Kome je istinskim srcem i djelom robovala, Merjema je naišaretila na svoje dijete, kao da je htjela da kaže: “Pitajte njega!”  ” Kako da govorimo djetetu u bešici”, rekoše.

Tada je Allah, dž.š., intervenisao da opravda majku. Interesantno je to što su njegove prve riječi potvrda njegove ljudskosti, i one su dokaz krivovjerja kršćana i ostalih koji Isaa,  a.s., smatraju bogom ili božijim sinom!

Rekao je: “Ja sam Allahov rob. Učiniti će me blagoslovljenim gdje god da bio i narediće mi da, dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I  neka je mir nada mnom  na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen. To je Isaa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo  kaže :” BUDI!” i ono bude (Merjem, 28- 35.)