svabo
Centralna bajramska svečanost Kurban-bajrama održana je u Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
Bajram-namaz je imamio i bajramsku hutbu uputio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.
U cijelosti prenosimo bajramsku hutbu :
"Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i nimetima kojima nas daruje. Donesimo salavat i selam na posljedneg Allahova poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. Sjetimo se bosanskih sinova, šehida, koji su, na Allahovom putu, dali svoje živote. Molimo Te, Uzvišeni Allahu, za nafaku koja je nepresušna, za odbranu koja je neuništiva, za milost koja je potpuna, za dobrobit koja je ostvariva, za život koji je najkorisniji i najsretniji. Neka nam ovozemaljski život završi sa srećom i neka nam se nada u bolju budućnost uvećava.
Ujedini, Bože Svemogući, naša jutra i naše večeri u dobru i neka naša sudbina bude u Tvojoj milosti tako da nam oprostiš grijehe i da nam pokažeš put kako da ispravimo naše mahane. Allahu Sveznajući, nauči nas kako da idemo pravim putem uspravno i časno, sačuvaj nas od svega onoga što će nas zastjediti na Sudnjemu danu, udalji od nas zlo zlih ljudi i nas udalji od njih samih. Oslobodi, Bože, nas, naše očeve i naše majke, našu braću i naše sestre, naše prijatelje i komšije od straha i siromaštva, tako Ti Tvoje milosti i dobrote.
Na temelju kur'anske istine veliki Gazalija je razumio da je stvarna svjetlost samo Allahova svjetlost, a sve drugo što ljudi zovu tim imenom samo je metafora. Ono što ljudsko oko vidi kao svjetlost samo je odraz Allahove svjetlosti. I zato ništa nije kao Allahova svjetlost, kao izvor svake svjetlosti, svakog nura na nebesima i na Zemlji. Ljudsko oko je nesavršeno zato što vidi drugoga, ali samo sebe ne može da vidi; oko ne vidi ono što je daleko, što je izvan njegovog vidokruga; ne vidi ono što je iza zastora. Nadalje, ljudsko oko vidi samo pojavne stvari, ono ne vidi skrivenu nutaranju bît pojavnih stvari. Oko vidi samo dijelove cjeline, ono ne vidi cjelinu postojanja. Ljudsko oko često griješi tako što ono što je veliko vidi kao malo, a malo vidi kao veliko, što predmet koji stoji vidi kao da se kreće i što predmet koji se kreće vidi kao da stoji.
No, ima nešto u čovjeku od Allahove svjetlosti, kao Allahov dar, kao oko koje vidi ono što ljudsko golo oko ne vidi. To je ljudski um, to je ljudski duh, to je ljudska duša. Zato je, kaže Gazalija, primjerenije da se za ljudski um kaže da je svjetlost (nur) nego za ljudsko oko zato što oko ne može vidjeti samo sebe, dok ljudski um može da vidi druge i samoga sebe. Ljudski um je svjestan samoga sebe i svjestan je svoga znanja o sebi.
Ljudsko oko ne vidi ono što je predaleko, kao ni ono što je preblizu, dok su za ljudski um daleko i blizu jednako pojmljivi. Ljudski um je u stanju da u jednom trenutku bude u visinama neba i da se spusti na Zemlju, jer ljudski um je uzorak Allahove svjetlosti, koji je sličan svom originalu, ali nikad isti kao original. Ljudsko oko ne vidi što stoji iza zastora, dok ljudski um se slobodno kreće do najviših visina i prelazi preko svih prepreka i zastora. Ljudsko oko vidi samo pojavnu dimenziju stvari. Oko ne vidi pozadinu pojavnih stvari. Ljudski um može da vidi nepojavnu dimenziju pojavnih stvari, može da osjeti duh koji stoji iza spoljnog izgleda povijesnih zbivanja. Ljudsko oko ne vidi stvari koje postoje, ka što su vid zvuk, miris, hladnoća i toplota. Oko ne vidi ono što stanuje u ljudskoj duši, kao što su: radost, sreća, tuga, bol, ljubav, žudnja, čežnja, znanje i moral. Svega toga i više je svjestan ljudski um i zato je slobodan da o tome donosi svoj sud koji može biti istinit ili neistinit ovisno od toga koliko ga doseže Allahova svjetlost kao izvor umnog znanja.
Dakle, ljudsko oko nije prava mjera stvari za čovjeka. Ono je samo donosilac i prenosilac vijesti do ljudskoga uma koji treba da odluči šta je pravo a šta krivo od onoga što mu ljudsko oko prenosi. Jer, ljudsko oko vidi velike stvari kao male. Oko vidi sunce u dimenziji zlatnog štita a zvijezde kao novčiće razbacane po plavome svodu. Ljudski um, međutim, zna da su zvijezde i sunce mnogo puta veće od Zemlje. Ljudsko oko vidi zvijezde kao da stoje, vidi sjenu kao da se ne kreće, vidi dječaka kao da ne raste. No, ljudski um zna da je dječak u stanju rasta i razvijanja, da je sjena u stalnom pokretu, te da su zvijezde u stalnom kretanju.
Tako je jednom Poslanik upitao Džibrila: – Da li se sunce kreće? On je odgovorio: „Ne i da“. Poslanik ga upita: – Kako tako? Na to mu Džibril odgovori: – Od trenutka kad sam rekao „ne“ do trenutka kad sam rekao „aa“ prošlo je pet hiljada godina putovanja.
Draga braćo i sestre, u domovini i dijaspori, nemojte se čuditi što vam na ovaj način govorim kurbanbajramsku hutbu ovdje u Gazi Husrev-begovoj džamiju u Sarajevu. Riječ je o Allahovoj svjetlosti, koju današnje čovječanstvo potrebuje više nego ikada; riječ je o ljudskom umu, koji potrebuje da se prosvijetli Allahovom svjetlošću više nego ikada; riječ je o sudbini čovječanstva, koje mora da traži u Allahovoj svjetlosti spas od mraka. Htio sam da za trenutak dok nas slušate i gledate osjetite svjetlost, koja se širi i do nas dopire s Arefata, mjesta gdje su se sreli Adem i Hava, te iz harema Kabe u Mekki, gdje su se Ibrahim i njegov sin Ismail zavjetovali Uzvišenom Bogu na pokornost.
Neka bar za trenutak umjesto oka vaš um pogleda ono što vaše golo oko ne može da vidi; neka bar za trenutak umjesto tijela vaša duša doživi ono što tijelo ne može da dokuči, a to je da je sreća i spas u duši, koja zna da su svi ljudi stvoreni od zemlje te da im je Stvoritelj svakom ponaosob udahnuo od svoga duha pa su tako svi braća po ocu Ademu i po majci Havi. To je najznačajnija poruka Hadž i Kurban-bajrama u trenutku kad je čovječanstvo na Arefatu i kad su muslimani na mjestu gdje su Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail položili vječni zavjet Uzvišenom Bogu na pokornost, kao zahvalnost na daru Allahove svjetlosti, koja je kao „udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne, sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna“
Stoga, draga omladino, dragi studenti, a vama se prije svih obraćam, vi budućnost našeg naroda i domovine, ne dopustite da vam oni oduzmu Allahov dar svjetlosti, koji je vaš um, vaša pamet, vaša sloboda i vaše pravo, vaš duh, vaša duša, koja vidi dalje od njihovoga golog oka, koja hoće više od njihove nezasitne pohlepe, koja može više od njihove kratke pameti, koja zna bolje od njihove potrošene ideologije. Učiti i samo učiti uime Stvoritelja koji daje svjetlost koja nam osvjetljava svijet bez granica, koja nas iz mraka neznanja vodi u svijet znanja i mudrosti, koja nas iz očaja vodi u svijet nade i samopouzdanja. Sva znanstvena otkrića koja su nam pomogla da bolje razumijemo svijet u kojem živimo nisu ništa drugo do zrake Allahove svjetlosti koje su zasijale u ljudskim umovima, kojima je Bog Uzvišeni dopustio da u mraku budu svjetiljke nade za čovječanstvo.
Nema dileme, budućnost svijeta pripada onima koji su spremni da prihvate Allahovu svjetlost koja prosvjetljava ljudski um, koja snaži ljudski duh, i koja oplemenjuje ljudsku dušu kako bi se oduprla svakom zlu koje udara na dostojanstvo čovjeka. Mala zemlja i mali narod može biti sa svojim znanjem i vještinom jednak u sposobnosti i vrijednosti s mnogo većom zemljom i mnogo većim narodom. Zato treba raditi i samo raditi uime Onog koji nam daje snagu da izdržimo sva iskušenja ovoga svijeta. Treba raditi, jer rad je farz. Treba raditi, jer radom se postaje jak i poštovan. Ne treba čekati ničiju milost, jer slabima se milost ne ukazuje, jer sila slaboga se ne poštuje, niti ga uvažava.
Stoga, učim dovu Uzvišenom Allahu da nam hurmetom ovog mubarek dana prosvijetli um pa da vidomo dalje i dublje, pa da razumijemo jasnije i preciznije, pa da shvatimo snažnije i složnije šta nam je činiti da svima u našoj domovini bude bolje, da svi imamo manje brige a više nade za mir i sreću svakog čovjeka i svakog naroda u našoj zemlji! Učim dovu Allahu Milostivom da nam omili rad i znanje, da nam podari mudrost i hrabrost na putu našeg općeg oporavka! Uvjeren da će nam bajramski dani proteći u miru i dostojansvu naše vjere koja nam zabranjuje nasilje, razvrat i nemoral, uvijek i na svakom mjestu, a posebno za vrijeme Bajrama, učim ovo bajramsku dovu: Milostivi Bože, Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Bože Milostivi, Ne dozvoli da nas zavara uspjeh, niti poraz baci u očaj! Stalno nas podsjećaj da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu! Bože Sveznajući, Nauči nas da je tolerancija najviši stupanj moći, a Želja za osvetom, Prvi znak slabosti! Bože Svemoćni, ako nam oduzmeš imetak, Ostavi nam nadu! Ako nam podariš uspjeh, podari nam i snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, Podari nam blagodat vjere! Bože Pravedni, Kada se mi ogriješimo o ljude, Podari nam snagu izvinjenja! A kada se ljudi o nama ogriješe, Podari nam snagu oprosta! Bože Milostivi, Ako mi zaboravim Tebe, Nemoj Ti zaboraviti nas! Braćo i sestre, Neka nam današnji mubarek-dan vrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo!
Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći. S osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima u svijetu:
Bajram šerif mubarek olsun!"
Add comment