Prazna mjesta u sudnicama Suda BiH

Kada je adaptirana bivša kasarna JNA ”Viktor Bubanj” za potrebe Suda Bosne i Hercegovine ukazao se problem veličine postojećih prostorija za sudnice jer je trebalo obezbijediti dovoljan broj mjesta za posjetioce i medije.

Tada se mislilo da će suđenja za ratne zločine izazvati veliko interesovanje kod javnosti, naročito kod preživjelih žrtava i porodica žrtava. Suđenja se odvijaju u 6 sudnica koje su opremljene kompletnom digitalnom opremom i svaka od njih ima mjesta predviđena za posjetioce. Nažalost ta mjesta su gotovo uvijek prazna.

Rijetko kada prisustvuje oštećena strana, preživjele žrtve i predstavnici udruženja žrtava,  a suđenja redovno prate tek predstavnici nekoliko nevladinih organizacija.

Najredovniji su novinari BIRN-a (Balkanska istraživačka mreža) a iz regiona sjeverozapadne BiH do sada je jedino Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” iz Prijedora pokazalo interesovanje da češće prati ono što se dešava u sudnicama.

Trenutno se na Sudu BiH odvijaju veoma značajni procesi za zločine počinjene nad stanovnicima doline rijeke Sane. Glavna rasprava se vodi u dva odvojena predmeta za Korićanske stijene (Zoran Babić i dr sa šest optuženih lica te Saša Zečević i dr sa pet optuženih) i predmetu koji obuhvata ratne zločine u Ključu gdje su optuženi Marko Adamović, Vinko Kondić i Boško Lukić.

Oba ova predmeta su veoma interesantna, Korićanske stijene zbog broja optuženih i masovnog zločina za koji se terete a ključki proces zbog toga što su pred lice pravde privedeni članovi izvršne vlasti u okupiranom Ključu u toku rata.

Iako se na sudska vijeća teoretski ne može uticati ipak boravak oštećene strane u sudnici za vrijeme trajanja suđenja svakako doprinosi donošenju rigoroznijih odluka suda. Ukoliko bi preživjele žrtve pokazale veće interesovanje za proces sasvim sigurno bi se sudije teže odlučivale na puštanje optuženih da se brane sa slobode.

U predmetu Zoran Babić i drugi svih šest optuženih se nalazi na slobodi i krajnje je neugodno posjetiocima prolaziti pored njih kroz kapije i hodnike Suda BiH. Kao da nije malo prijedorskih optuženika na slobodi njima se pridružio i Marko Adamović iz Ključa, koji također boravi u Prijedoru između dva suđenja.

Ne postoji jasno utvrđena kaznena politika sudskih vijeća kada je odmjeravanje kazne u pitanju i ukoliko bi sva mjesta u sudnici bila popunjena tokom trajanja cijelog procesa onda bi sudska vijeća bila daleko strožija u izricanju kazne, što bi značilo nekoliko godina više svakom osuđeniku. Sudije koje vode proces prepoznaju posjetioce u sudnicama i prvo što urade kada uđu jeste da dobro osmotre ko je sve prisutan i kakvo interesovanje vlada za njihov proces. Nažalost skoro niti jedan medij (osim BIRN-a) ne prati suđenja i javnost ostaje uskraćena za najgnusnije detalje zločina koji bi sasvim sigurno da su poznati ljudima u lokalnoj zajednici onemogućili da ikada više iko doživljava ratne zločince kao heroje.

Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” organizuje svake sedmice posjetu jedne grupe zainteresovanih žrtava Sudu Bosne i Hercegovine. Pored Prijedora ubuduće će organizovati i posjete iz drugih općina sjeverozapadne BiH za koje se vode procesi. Trenutno su to predmeti pored pomenutih iz Prijedora i Ključa, još i Gojko Kličković (Bosanska Krupa), Suljo Karajić (Velika Kladuša) i Mehura Selimović.

Sarajevo jeste daleko i odlazak tamo mnogima predstavlja finansijski teret, ali se uz dobru organizaciju, naročito kroz postojeća udruženja žrtava može obezbijediti kontinuirano praćenje dešavanja u sudnici. Broj žrtava u svakom predmetu je toliki da bi bilo dovoljno ići u Sarajevo jednom mjesečno i da uvijek bude sudnica puna. Vrijedi svaka minuta provedena tamo, jer žrtve nigdje ne mogu osjetiti takvu satisfakciju kao što je mogu osjetiti gledajući optužene kako im se na teret stavljaju nepobitni dokaze i svjedočenja.
 
(E. Ramulić)