Hasan Hadžić piše:
Kako je grad u kojem cvjeta neviđeni građevinski kriminal, jednonacionalni ekskluzivitet i kojim vlada lobi prisno vezan za stravičan genocid, proglašen za najuzoritiju sredinu u BiH?
Visoki predstavnik Valentin Inzko je u Prijedoru rekao da je taj grad jedna optimistična i priča puna nade, sa drugačijom politikom od drugih dijelova BiH. Naročito je pohvalio tamošnju strategiju razvoja, te multietničnost i suživot.
Ovako ushićene ocjene Inzko je izrekao na osnovu samohvale načelnika općine Marka Pavića i desne mu ruke u širenju ničim izazvanog optimizma predsjednice Skupštine Azre Pašalić – dvoje najplaćenijih lokalnih dužnosnika u RS-u i BiH, te na osnovu brižljivo odabranih posjeta trima firmama sa simboličnom multietničnošću.
U jednoj od njih, tvornici keksa Mira, multietničnost „spašava“ direktor koji je Hrvat, a to je i tu je samo zato što je Miru kupio zagrebački Kraš.
Neobaviješteni savjetnici
Prijedorčani svih nacija, povratnici posebno, konsternirani su ovakvim porukama Visokog predstavnika.
U grozničavom nastojanju da u sveopćem bh. sivilu i ludilu, u kojem i sam isuviše dugo statira i ništa drugo, pronađe neku oazu nade, zahvaljujući površnosti i neobaviještenošti svog savjetničko-protokolarnog tima napravio je novu farsu.
Da su Inzko i njegovi savjetnici samo zavirili u tekst potpisnika ovih redova u zadnjem broju magazina Dani, shvatili bi da je njihova posjeta izlobirana i izmanipulirana od aktuelnih čelnika Prijedora prevashodno zbog pokušaja „presretanja“ negativnog publiciteta. Naime, ti čelnici su znali da Dani pripremaju tekst o stravičnom bezakonju u gradu tobožnje „optimistične i priče pune nade“. Radi se o kriminalu koji se vrši, prije svega, posredstvom Zavoda za izgradnju grada, istovjetnom onom koji se dešavao u banjolučkom Zavodu, a čiji je razotkrivač, hrabri i uporni inženjer Milan Vukelić, prije godinu dana likvidiran u eksploziji auto-bombe.
Ohrabrivanje mafije
Nerasvijetljenost banjolučkog atentata bio je signal da se zamrzne započeta istraga mahinacija u prijedorskom Zavodu koje se vezuju za načelnika Marka Pavića. Hvalospjevima u Prijedoru, tačno na godišnjicu Vukelićevog ubistva, Inzko je, makar i nesvjesno, poslao signal tamošnjoj mafiji da može biti mirna i definitivno obeshrabrio pojavu nekog prijedorskog Vukelića.
Takođe je Inzko morao znati da u Prijedoru glavnu riječ vodi lobi prisno povezan sa etničkim čišćenjem, te da je brojka od 4.000 ubijenih Bošnjaka i Hrvata, obezbijedila toj općini jako drugo mjesto na rang listi genocira u BiH, odmah iza Srebrenice.
Da, da, gospodine Inzko, izuzev zaista lijepih i slatkih napolitanki u Miri, sve drugo u Prijedoru je isuviše gorko!
Multietnička farsa
Da nema neuk tim, ne bi Inzko slavio multietničnost i suživot u gradu jednonacionalnog ekskluziviteta i ksenofobičnosti, gdje broj Bošnjaka i Hrvata u administraciji može stati na prste jedne ruke, gdje je glavna kulturna manifestacija „Kočićeva srpska scena“, a imena ulica ne smiju iskakati iz carstva voždova, vojvoda i tako toga.
(Tuzlanski list)
Add comment