Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“To je zato što je Allah – istina, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – laž, i zato što je Allah Uzvišeni i Veliki.” (El-Hadždž, 62.)

Iman je srčano vjerovanje bez imalo sumnje u postojanje Boga, te da je On Gospodar i Tvorac svega. Jedini On zaslužuje da Mu se ibadet čini. On posjeduje sva svojstva savršenstva, te je daleko od bilo kakve manjkavosti.

Njegovo postojanje je neosporna istina, kaže Uzvišeni: “To je zato što je Allah – istina, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – laž, i zato što je Allah Uzvišeni i Veliki.” (El-Hadždž, 62.)

A sumnja u Njegovo postojanje je potvora i podsmijeh, kaže Uzvišeni: “Poslanici su njihovi govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.’ Oni su odgovorili: ‘Vi ste ljudi kao i mi, hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali – pa, donesite nam čudo vidljivo.'” (Ibrahim, 10.)

Negirati Njegovo postojanje je oholost i nevjerstvo, kaže Uzvišeni: “A Musa odgovori: ‘Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.'” (El-Isra, 102.)

Kaže Uzvišeni: “‘Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate, reče Musa.’ A faraon reče: ‘Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!’ ‘Zar i onda kad ti budem nešto očito donio?’, upita on. ‘Pa daj ga, ako istinu govoriš!’, reče faraon. I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava.” (Eš-Šuara, 28.-32.)

Metodi dokazivanja Božijeg postojanja

Prvi metod jeste dokazivanje Božijeg postojanja kroz izvornu ljudsku prirodu ili metod fitreta, koji bismo mogli nazvati ‘’sklonost ka Bogu'’.

Kaže Uzvišeni: “Ti upravi lice svoje vjeri – islamu, na njemu ustrajavši! Prihvatite se Allahove čiste vjere prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.” (Er-Rum, 30.)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete se rodi u čistoj prirodnoj vjeri islamu (fitri) pa ga njegovi roditelji odgoje (učine) kao jevreja, kršćanina ili vatropoklonika.” Bilježi ga Buharija.

Shodno tome, ako bi čovjek rastao bez utjecaja vanjskih faktora, vjerovao bi u postojanje Boga, bez potrebe za dokazivanjem Božije postojanosti.

Kaže Uzvišeni, subhanehu ve te'ala, u hadisi-kudsijju: “Zaista sam Ja stvorio sve Svoje robove pravovjernim, došli su im šejtani i odvratili ih od njihove vjere.” Bilježi ga Muslim.

Drugi metod jeste onaj razumski – kozmološki (dokaz o postojanju Boga, na temelju činjenice što postoji svemir zaključuje se da mora postojati prvi uzrok svemira, nešto bezuzročno, bezuvjetno, apsolutno, i to je Bog).

Kaže Uzvišeni: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?” (Et-Tur, 35.)

Zdrav razum potvrđuje da sve ono što postoji mora imati uzrok svoga postojanja, ništa se slučajno ne dešava. Sve se kreće i zbiva, ali se ne kreće samo od sebe.

Također ništa (nebitak) ne nastaje samo po sebi, i ne može prerasti u Bitak. Dakle, mora postojati Stvoritelj, biće čije je postojanje neophodno nužno, a to je Allah, subhanehu ve te'ala.

Kozmološki metod koristio je još u predislamskom periodu, Hatib Arapa, Kis bin Saida el-Ijjadi, koji kaže: “Izmet upućuje na devu, a trag na pravac, pa zar nebesa ukrašena sazviježđima i Zemlja klancima ne ukazuju na Onoga koji sve zna i koji je o svemu obaviješten.”

Treći metod je fizičko (prirodno) dokazivanje Božijeg postojanja.

Kaže Uzvišeni: “I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!’ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio.” (El-Kamer, 10.-14.)

Kaže Uzvišeni: “I Mi objavismo Musau: ‘Udari štapom svojim po moru!’, i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo, i Mi onda tamo one druge približismo, a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo, i one druge potopismo. To je, zaista, pouka, i većina njih nisu bili vjernici.” (Eš-Šuara, 63.-67.)

Kaže Uzvišeni o Svom poslaniku Isau, alejhis-salatu ves-selam: “I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim: ‘Donio sam vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću vam nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate! U svemu tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!'” (Ali Imran, 49.)

Kaže Uzvišeni: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje – zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (En-Neml, 62.)

Jasni dokazi koje su donosili Božiji poslanici, uslišane dove vjernika, pomoć ožalošćenima i potištenima, su dio fizičkih dokaza Božijeg postojanja. Ove dokaze razumjela je većina ljudi i povjerovali su u Onoga koji je poslanike slao, u Onoga koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva i zlo otklanja, dubokim ubjeđenjem.

Četvrti metod dokazivanja Božijeg postojanja je potpuni Božiji zakon koji je On nama podario učinivši ga prostranim, tolerantnim i lahkim, bez ikakvih poteškoća, tereta i tjeskobe.

Kaže Uzvišeni: “A zašto oni ne proučavaju Kur'an? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge proturječnosti!” (En-Nisa, 82.)

Kaže Uzvišeni: “O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili Jasnu Svjetlost.” (En-Nisa, 174.)

Kaže Uzvišeni: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.)

Kur'an sa svim svojim sadržajem, od predviđanja događaja u budućnost, te onih koji su se već dogodili, ispravnim vjerovanjem, pravednim zakonom, načelima plemenitog morala, kao i  njegova literarna perfekcija, dokazi su njegovog Božanskog porijekla.

(Po knjizi Dr. Ahmed el-Kadija : El-Akidetu-el-Mujessere)