.jpg)
svabo
“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Rekao je Uzvišeni: “…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju. Allah voli dobročinitelje.’’ (Ali Imran, 134.)
Na umijeće spajanja srca ukazao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom svoje poslaničke misije, a također i oni koji su odgajani pod njegovim budnim okom i oni koji su nakon njih slijedili njihov put u tome. Navest ćemo nekoliko načela na kojim počiva ovo umijeće.
1. Savlađivanje srdžbe
Rekao je Uzvišeni: “…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju. Allah voli dobročinitelje.’’ (Ali Imran, 134.)
Tri su stepena savlađivanja srdžbe: početni, srednji i stepen prethodnika u stjecanju dobra.
Prvi stepen je stepen onoga kome se loše učini pa se suzdrži i ne izlaže se nikakvom negodovanju – ‘’koji srdžbu savlađuju’’.
Drugi stepen je stepen onoga ko učini dobro – ‘’ljudima praštaju’’. Takav ode onome ko mu je loše učinio i kaže mu: ‘’Allah ti oprostio.’’
Treći stepen je stepen onoga ko povećava dobro: ‘’Allah voli dobročinitelje’’. Takav ode u posjetu onome ko mu je loše učinio, odnese mu neki poklon i rukuje se s njim.
Zabilježeno je da je sluga Haruna er-Rešida donio ibrik s vrućom vodom da usluži halifu, ali ibrik je pao na halifinu glavu, glavu vladara svijeta. Halifa se naljutio, a sluga koji je bio pronicljiv reče mu: ‘’…Koji srdžbu savlađuju.’’
Halifa reče: ‘’Savladao sam srdžbu.’’
Sluga reče: ‘’…i ljudima praštaju. ‘’
Na to halifa reče: ‘’Oprostio sam ti.’’
Zatim sluga ponovo reče: ‘’Allah voli dobročinitelje.’’
A halifa reče: ‘’Idi, slobodan si u ime Allaha.’’
2. Otklanjanje zlobe i mržnje
U Bitki kod deve suočili su se Aiša, Talha, Zubejr i drugi ashabi, radijallahu anhum, na jednoj strani, sa Alijom i nekoliko ashaba učesnika Bedra, radijallahu anhum, na drugoj strani. Neko reče Amiru eš-Š`abiju: “Allahu ekber! Suočavaju se ashabi s mačevima a niko od njih ne bježi od drugog?!’’, a on reče: ‘’O stanovnici Dženneta, bojte se Allaha i stidite se jedni drugih!” Kada Talha bi ubijen u bitki, a bio je u skupini koja je bila Alijin protivnik, Alija siđe sa svoga konja, ostavi mač, kleknu pored Talhe, pogleda ga i reče: “Teško mi je, Ebu Muhammede, da te gledam u tom stanju, ali molim Allaha da nas učini od onih za koje je Uzvišeni rekao: ‘I Mi ćemo zlobu iz njihovih grudi istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.’’’ (El-Hidžr, 47.)
Pogledaj u ovaj divan primjer, u ovu čistotu – oni su u boju ali i pored toga Alija privija u zagrljaj Talhu i podsjeća ga da će s njim sjediti u Džennetu. Ovaj primjer ukazuje nam na to da su ashabi ipak bili ljudi, nisu ni jedan dan bili meleki, ali su bili najdivniji primjer čovječnosti.
3. Žrtvovanje ugledi i imetka na Allahovom putu
Ebu Damadam bi klanjao noću, a zatim upućivao Allahu dovu: “Moj Allahu, ja nemam imetka da ga dijelim na Tvome putu, niti tijelo da se borim radi Tebe, ali imam da udijelim svoj ugled koji su skrnavili drugi muslimani. Moj Allahu, onoga ko me je grdio ili psovao, ili mi nepravdu učinio, ili ogovorio, učini mu to iskupom!!’’
Prenosi se da je jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na dijeljenje sadake pa je ustao Ulbe bin Zejd i rekao: “O Allahov Poslaniče, podstičeš na dijeljenje sadake a ja ne posjedujem ništa osim svoje časti, udjeljujem je onome ko mi je nepravdu učinio.” Sljedećeg dana dođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: “Gdje je Ulbe bin Zejd, ili gdje je udjeljitelj svoje časti, Allah ju je od njega primio.”
Ovo je udjeljitelj svoje časti, a takvi trebaju da budu pozivači u Allahovu vjeru, žrtvujući svoju krv, čast i imetak za nju.
4. Podnošenje tuđih grešak
Zabilježeno je da je Hasanu el-Basriju došao jedan čovjek i rekao: “O Ebu Seide, ta i ta osoba te ogovorila.’’ Hasan mu dade zdjelu hurmi te mu reče: ‘’Idi mu i reci – dao si mi svoja dobra djela, a ja ti zauzvrat dajem zdjelu hurmi!”
Prenosi se da je Musa, alejhis-selam, rekao: “O Gospodaru, uslišaj mi nešto!’’
Allah reče: ‘’A šta to, o Musa?’’, a On najbolje zna šta je to.
Musa reče: ‘’Molim Te da me sačuvaš od jezika ljudi.’’
Na to Allah reče: ‘’O Musa, tako mi Moje slave i uzvišenosti, to nisam Sebi svojstvenim učinio, Ja ih stvaram i opskrbljujem, a oni Me psuju i grde!”
Čovjek, to slabo, prezreno, bijedno stvorenje psuje Allaha?! Slava neka je Uzvišenom, Jedinom, Koji nije rodio niti je rođen, niti Mu išta ravno ima.
U Buhariji se navodi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Grdi Me sin Ademov, a ne priliči mu da Me grdi, i u laž Me utjeruje, a to mu ne priliči! Što se tiče grdnje, to su njegove riječi da Ja imam sina, a što se tiče utjerivanja u laž, to su njegove riječ – neće me ponovo stvoriti kao što me je prvi put stvorio.’”
5. Samoobračunavanje
Ustao je jedan čovjek u Mesdžidul-haramu i počeo da kritizira Ibn Abbasa, radijallahu anhu, pred ljudima, a on je oborio svoju glavu. Ovaj je nastavio da grdi učenjaka kakvom na dunjaluku nema ravnog, a Ibn Abbas podiže svoju glavu i reče: “Zar me grdiš, a ja posjedujem tri lijepe osobine?’’
Čovjek upita: ‘’A koje su to osobine?’’
Ibn Abbas odgovori: ‘’Tako mi Allaha, ne spusti se na Zemlju kiša a da se ja ne obradujem i zahvalim Allahu na tome, mada ne posjedujem ni deve ni ovce.’’
Čovjek opet upita: ‘’A druga?’’
Ibn Abbas reče: ‘’Ne čujem ni za jednog pravednog kadiju a da ne zamolim Allaha za njega u njegovoj odsutnosti, mada nemam kod njega nijedan spor.’’
Čovjek upita: ‘’A treća?’’
Ibn Abbas reče: ‘’Nisam razumio nijedan ajet iz Allahove Knjige a da nisam poželio da ga muslimani razumiju kao i ja.”
Ovo su osobine koje su bile svojstvene ashabima koji su odgajani u vremenu poslanstva, a i onih koji su se poveli za njima. Oni su bili umjetnici u spajanju srca.
Neka je Allahov blagoslov i mir na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove ashabe i sve one koji se povedu za njim do Sudnjeg dana.
Prema knjizi ‘’Džusur el-mehabbe’’, šejha Aida el-Karnija
Add comment