Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Reci (Muhammede): “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!”- a Allah prasta i samilostan je. (Alu ‘Imran, 31.)

U mjesecu rebiul-evvelu rođen je velikan čovječanstva, čovjek koji je svojim pozivom preporodio svijet i izveo ljude iz tmina zablude na svjetlo upute. Ko ga slijedi on je spašen, a ko mu se suprotstavi propao je na oba svijeta. To nije niko drugi do Allahov poslanik i miljenik – Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik i vjerovjesnik.

Allah ga je kao poslanika odabrao svim ljudima zbog njegovih vrlina i osobina. Na mnogim mjestima u Kur'anu Uzvišeni Allah ga hvali i ističe njegove plemenite osobine. Bio je najuzoritijeg morala o čemu Uzvišeni Allah kaže: »Jer, ti si, zaista, najljepše ćudi.» (El-Kalem, 4.) Bio je samilostan prema svima, a naročito prema vjernicima. »Došao vam je poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.» (Et-Tevba,128).

Svaki pravi vjernik u svome srcu gaji ljubav prema Poslaniku, jer je to pokazatelj iskrenosti njegova imana. Međutim, ono što je bitno i što je srž teme jeste kako danas muslimani ispoljavaju ljubav prema Poslaniku?

Kao što općenito imaju pogrešno shvatanje i odnos prema vjeri, tako većina muslimana ima pogrešno shvatanje i ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi muslimani zbog svoga neznanja u vjeri misle da se ta ljubav ispoljava tako što ćemo spominjati Poslanikove vrline u ilahijama i kasidama i riječima tvrditi da ga volimo, a u svakodnevnom životu biti daleko od njegove upute i puta.

Ne, ne ogleda se u tome ljubav prema Poslaniku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan da ga opjevavamo i da na dan njegova rođenja pravimo teferiče, nego je poslan da ga slijedimo u svim segmentima našega života, jer je put na koji nas poziva univerzalan i kompletan.

Islam obuhvata sve što je potrebno čovjeku u različitim sferama njegova života, vjeri, dunjaluku, ahiretu, međuljudskim odnosima, ratu, miru i ekonomiji. Jedan od mušrika rekao je Selmanu el-Farisiju: «Vaš Poslanik vas je svemu poučio, pa čak i kako ćete nuždu obavljati!» A Selman mu na to reče: «Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kad obavljamo veliku ili malu nuždu.

Znači, u dosljednom slijeđenju Poslanikova puta ogleda se naša ljubav i poštovanje prema njemu. Tako su tu ljubav shvatile prve generacije muslimana koje su nama najbolji uzor u slijeđenju istine. Alija, radijallahu anhu, upitan je: «Kakva je bila vaša ljubav prema Allahovom Poslaniku?» Odgovorio: «Bio nam je draži od naših imetaka, naše djece, očeva i majki pa i od hladne vode kad smo žedni.

Nema ni jednog vjernika a da mu krajnji cilj i želja nije Džennet, a naš Poslanik nam je jasno pojasnio kako ćemo stići do tog cilja. U hadisu koji bilježi Buharija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Svi moji sljedbenici ući će u Džennet osim onih koji to odbiju.” Upitali su: «Allahov Poslaniče, a ko to odbija?» «Onaj ko mi je pokoran, ući će u Džennet, a onaj ko mi je nepokoran, on odbija.»

Nema nam spasa dok se u potpunosti ne pokorimo Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah kaže: «I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u međusobnim sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.» (En-Nisa, 65.)

Ibn Kesir u komentaru ovoga ajeta kaže: «Uzvišeni Allah zaklinje se svojim plemenitim i svetim Bićem da niko neće biti vjernik dok u svim segmentima svoga života Poslanika za suca ne prihvati i dok se sa njegovim presudama u potpunosti ne pomiri.

Slijeđenje Poslanika jedan je od uvjeta primanja djela kod Uzvišenog Allaha, tako svako djelo koje ne bude imalo šerijatske osnove neće biti primljeno. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Ko uradi djelo koje mi nismo naredili bit će mu odbijeno.»

Vjera je upotpunjena sa završetkom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, misije na Oprosnom hadždžu, kada je objavljen ajet: «Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.» Imam Malik rekao je: «Ono što tada nije bilo od vjere, nije ni danas.» Ibn Kesir je rekao: «Što se tiče sljedbenika sunneta i džemata, oni za svaki postupak, za koji se zna da ga ashabi nisu prakticirali, kažu da je novotarija, jer da je to dobro, oni bi nas u tome pretekli.

Danas se ljudi različito odnose prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Neki dosljedno slijede njegov put, a takvih je malo i to su bogobojazni i odabrani Allahovi robovi. Ima ljudi koji slijede Poslanikove naredbe, ali čine ono što je on zabranio, dok neki niti slijede naredbe niti se klone zabrana, a takvi su kod Allaha najgori.

Ibn Šubrume je rekao: «Čudim se čovjeku koji se susteže od nekih dozvoljenih stvari bojeći se bolesti, a ne susteže se od grijeha bojeći se Vatre.» Dužnost svakog muslimana je da voli i uvažava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, po ovom pitanju ljudi su otišli u dvije krajnosti. Prva je antipatija i nepoštivanje Poslanika u što spada potvora za neiskrenost i nepravdu i odbacivanje njegovog sunneta kao izvora Šerijata. Druga krajnost je uzdizanje Poslanika iznad mjesta koje mu je Allah dao, kao vjerovanje da on poznaje skriveni – gajb svijet, da je postojao prije stvaranja svijeta, da je svemir stvoren od njegovog nura (svjetlosti) i mnoga druga neispravna vjerovanja koja nemaju nikakve osnove u islamu. U vezi s tim Allahov Poslanik kaže: «Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina, ja sam samo Allahov rob, pa recite Allahov rob i poslanik.

Danas se većina muslimana nemarno odnosi prema slijeđenju Poslanikovog puta. Moramo znati da nećemo zaslužiti Allahovu naklonost dok On ne bude zadovoljan s nama, a neće biti zadovoljan s nama dok ne budemo dosljedni u slijeđenju Njegovog Poslanika.

Nema sumnje da su mnogi uzroci doveli do ovakvog odnosa ljudi prema Poslaniku, a ja ću navesti najbitnije.

Na prvom mjestu je, bez sumnje, džehl ili neznanje, a neznanje je i jedan od najvećih uzroka zapadanja u ono što je zabranjeno. Neznanje može biti u vjerskim propisima, a može biti i u nepoznavanju važnosti određenog propisa i njegova mjesta u vjeri. S obzirom na štetnost i pogubnost neznanja u vjeri, Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu upozorava na opasnost neznanja po vjeru.

Kaže Allah Uzvišeni: «Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe i nepravednu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakva dokaza nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'»(El-A'raf, 33.)

Kaže Ibnul-Kajjim: «Govoriti o Allahu ili Allahovoj vjeri bez znanja je stvar koja je najstrožije zabranjena i koja je jedan od najvećih grijeha, jer tako se iznose laži na Allaha.»

U vezi s ovim Uzvišeni Allah također je rekao: «Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh i vid, i razum, za sve to će se, zaista,odgovarati.» (El-Isra, 36.)

Zato, Allahovi robovi, ne govorite o vjeri ono što ne znate, jer tako ćete u zabludu otići i na Allaha laži iznositi. Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Uistinu, Allah neće dignuti znaje tako što će ga odvojiti od ljudi, nego će ga uzeti uzimanjem uleme. Tako kada ne ostane ni jedan učenjak, ljudi će za poglavare uzeti neuke i pitat će ih, pa će im oni bez znanja odgovarati, pa će svi zajedno u zabludu otići.» (Buharija)

Dužni smo učiti i prenositi znanje o vjeri onako kako nam je dostavljeno od prvih generacija muslimana, ashaba i tabiina, a oni su najbolje shvatili Allahovu vjeru jer su je učili direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Od Selmana el-Farisija prenosi se da je rekao: «Ljudi će biti u dobru sve dok postoje oni prvi od kojih će oni drugi naučiti. Ali ako nestane onih prvih prije nego što ovi drugi od njih preuzmu znanje, ljudi će propasti.»

Također, još jedan od razloga neslijeđenja Poslanika jeste slijeđenje strasti i prohtjeva, jer većina grijeha i novotarija nastaju baš zbog davanja prednosti strastima nad vjerodostojnim predajama Kur'ana i sunneta.To je zbog toga što ljudska duša po svojoj prirodi teži udovoljavanju prohtjevima, a naročito ako je na to naviknuta i teško ju je naviknuti na suprotno, osim sa jakim imanom i ubjeđenjem.

Pravilo je da svako onaj ko ne slijedi uputu neminovno slijedi zabludu. Mnogi kur'anski ajeti govore o pokuđenosti slijeđenja strasti i njenoj opasnosti po čovjeka i njegovu vjeru.

Uzvišeni Allah kaže: «Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo. Onaj koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite!? (El-Džasije, 23.)

Nije problem ako čovjeka strast nekada i savlada, ali je problem ako on dragovoljno udovoljava njenim zahtjevima i ako je to njegova prepoznatljiva osobina. Od Muavije, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «U mome ummetu pojavit će se ljudi koje će strasti rastrgati kao što bijesan pas rastrga svoga vlasnika. Neće ostati nijedan zglob niti vena u koju mu strast neće ući.»

Ono što ćemo sada navesti je možda i najveći razlog zablude većine ljudi, a to je davanje prednosti mišljenju predaka, šejhova i velikana nad vjerodostojnim predajama u vjeri.

Kaže Uzvišeni Allah: «A kada im se kaže: ‘Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku’, oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.’ Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili?!» (El-Maide, 104.)

U komentaru ovoga ajeta Ibn Kesir kaže: «Tj. ako budu pozvani Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu i onome što on naređuje i ostavljanju onoga što zabranjuje, kažu: «Nama je dovoljna vjera i obredi na kojima smo zatekli naše pretke.» A Uzvišeni kaže: «Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili, tj. ne poznaju i ne shvataju istinu i ne idu Pravim putem, pa kako da ih takve slijedite!?»

Na onom svijetu, kada ovakvi kazne dopadnu, od Allaha će tražiti opravdanja što su ih velikani zaveli, ali to im se neće prihvatiti kao opravdanje. Kaže Uzvišeni: «Na dan kada se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas s Pravog puta odveli. Gospodaru, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletsvom velikim.» (El-Ahzab, 66.-67.)

Jedne prilike Urve ibn Zubejr rekao je Ibn Abbasu: «To nisu činili Ebu Bekr i Omer.” A Ibn Abbas mu je rekao: «Tako mi Allaha, vi izgleda s tim nećete prestati dok vas Allah ne kazni.» Kaže Ibn Tejmijje: «Allahova vjera se temelji na slijeđenju Allahove Knjige, sunneta Njegovog Poslanika i onoga oko čega se složio ummet. Ovo troje zaštićeno je od greške, a sve ostalo nije sigurno.

Još jedan od razloga što svijet ne slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste što ulema sakriva istinu o tome šta je ispravno od vjere, a šta nije. Ako učeni ljudi u vjeri ne budu širili istinu i ne budu suzbijali laž, tada će glas laži nadvladati glas istine, pa će neuki narod pomisliti da su sljedbenici laži na istini, zbog njihovog mnoštva i zbog toga što vode glavnu riječ u društvu.

Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: «One koji budu tajili jasne dokaze i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju, oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.» (El-Bekare, 159.-160.)    

(Abdulvaris Ribo)