svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Allah ti ništa neće uskratiti, a da ti umjesto toga ne podari još bolje, ako sve to strpljivo podneseš i nadaš se Njegovoj nagradi. Dokaz za to jeste hadis:Kome uzmem voljenu osobu, pa on to strpljivo podnese, u zamjenu ću mu pokloniti Džennet. Kome uzmem sina, pa to strpljivo prihvati, imat će kuću u vječnosti.”
To je samo jedan mali primjer zahvalnosti koju mu Bog ukazuje zbog žrtve koju je podnio.
Ne očajava zbog neke nevolje, jer Onaj Koji ju je odredio posjeduje sve nagrade, Džennet i naknadu za pretrpljenu bol.
Allahovi štićenici koji su iskušavani i koji su pretrpjeli brojne nevolje bit će pozdravljani u Firdevsu:
“Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište.” (Er-Ra'd, 24.)
Trebali bismo misliti o naknadi koju nam Allah daruje zbog nevolje i o dobru koje poslije nje dolazi.
“Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!” (El-Bekare, 157.)
Život na dunjaluku je kratak, njegovo je bogatstvo malo. Ahiret je bolji i vječan je. Stoga, onaj koga ovdje zadesi nevolja tamo će dobiti naknadu. Ko se na ovom svijetu trudi i umara tamo će se odmarati.
No, onima koji su se vezali za dunjaluk i koji su svoja srca njemu predali najteže pada činjenica da je njihova sreća kratkog vijeka i da će prestati.
Upravo to narušava njihov spokoj na dunjaluku. Oni samo ovaj život žele, pa su im sve nevolje u njemu tako velike i teške. Oni samo gledaju ispred sebe, i vide samo trošni i prolazni dunjaluk.
O vi koji ste u nevolje zapali, znajte da nećete svoju nagradu propustiti.
Allah vam poruku punu blagosti, dobrote i nagrade šalje. Svako koga snađe neka poteškoća treba poslušati ajet u kojem Uzvišeni kaže:
“I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja.” (El-Hadid, 13.)
Ono što je kod Allaha bolje je, vječnije i uzvišenije.
VJERA, TO JE ŽIVOT!
Najveći nesretnici jesu oni koji su propustili blago i bogatstvo čvrstog imana (vjerovanja). Oni zauvijek žive u tjeskobi, nemiru, bijesu i poniženju.
“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Ta-Ha, 124.)
Samo vjerovanje u Allaha, Gospodara svjetova, čini dušu sretnom, čisti je, uveseljava i iz nje briše brigu, tugu i nemir. Život ima dobar okus jedino uz vjeru.
Za bezbožnike i nevjernike jedini spas od tjeskobnog i mučnog života predstavlja samoubistvo. Kako li je samo jadan život bez vjere!
Kako li strašno, vječno prokletstvo čeka one koji na Zemlji skrenu s Allahova puta.
“…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni!” (El-En'am, 110.)
Zaista je došlo vrijeme da se ljudi istinski uvjere i da povjeruju da nema boga osim Allaha.
Naime, toliko smo iskustva stekli, toliko je stoljeća prošlo koja nam govore da je nevjerovanje laž, idolatrija prokletstvo, a da su poslanici istinu kazivali, i, konačno, da je Allah istina, Vladar svega. Samo On zahvalu zaslužuje i samo On sve može.
Samo s imanom bit ćeš sretan i spokojan bilo da si jak ili nemoćan, bilo da je hladno ili toplo.
“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)
Pod izrazom “lijep život” koji se spominje u navedenom ajetu misli se na spokoj duše onih koji čekaju sastanak s Gospodarom, na postojanost njihove ljubavi prema Stvoritelju, čistoću njihovog bića od zla i štetnosti, njihovu smirenost u teškim situacijama, pomirenje sa sudbinom i zadovoljstvo njime jer su oni zadovoljni da im Allah bude gospodar, islam vjera, a poslanik i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Nježnost je ukras svemu. Ona sve brige otklanja. Blag način razgovora, iskren osmijeh kada je teško i lijepa riječ, sve su ovo prefinjenosti i odmor sretnih.
To su i osobine vjernika koji je poput pčele. Ona se hrani lijepim, proizvodi lijepo i kada sleti na neki cvijet, ne uništava ga, jer Allah blagodari one koji su blagi i nježni, a ne one koji su grubi i nasilni.
Tako postoje ljudi zbog čije pojave srca zatrepere, duše se ushite i pogledi se raznježe, jer su takvi ljudi među nama omiljeni. Njihove riječi drage su nam bilo da nam oni što daju ili uzimaju, bilo da prodaju ili kupuju, dolaze ili odlaze.
Stjecanje prijatelja jeste, uistinu, umijeće koje poznaju plemeniti ljudi i dobročinitelji. Njih uvijek okružuju skupine prijatelja. Ako su prisutni u društvu, osjeća se veselje i radost. Ako su odsutni, prijatelji za njih pitaju i uče dove.
Ovi sretnici imaju etičko načelo koje glasi:
“Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.” (El-Fussilet, 34.)
Pred njihovim toplim emocijama, iskrenom dobrotom i velikodušnim praštanjem topi se mržnja. Loše zaboravljaju, dobročinstvo pamte. Pogrdne i ružne riječi ne primaju k srcu, već puštaju da se njihov eho bespovratno izgubi u daljini. Ljudi su od njih sigurni i mirni.
” Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani. Vjernik je onaj od koga je sigurna imovina i život drugih ljudi.” (Hadis)
“Allah mi je naredio da budem dobar s onima koji me izbjegavaju, da praštam onome ko mi nepravdu učini i da udijelim onome ko meni ne daje.” (Hadis)
“Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskodici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu Imran, 134.)
Å ejh Aid el-Karni
Add comment