ILIJAZ

Redžić piše:

Upravo sam  pogodjen tuznom vijescu o smrti naseg Ilijaza. Iako puno cesce cujem tuzne nego radosne vijesti, i vec sam  se na to navikao, svaka me strasno pogodi. A ova me je  dobro potresla.

Ilijaz je iz moje mahale, a posebno mi je drag je je odrastao sa mojim najstarijim bratom,  koji je rano preminuo, i po kome sam ja dobio ime. Sjecam se da bi moja rahmetli mama svaki put i svugdje kad sretne Ilijaza, izljubila ga kao svoje dijete i svaki put otplakala.  A on nikad ne bi prosao pored nase kuce da se ne navrati, pa makar u avliju, da upita roditelje za zdravlje .

Moja prva sjecanja na Ilijaza datiraju jos iz vremena kad je bio stub odbrane Bratstva, kad nije bilo tog krila kojeg on nije mogao zatvoriti.

Kad sam poceo raditi imali smo puno poslovnih kontakata i ono sto posebno cijenim je njegova objektivnost. Svakom poslu prilazio je krajnje odgovorno i savjesno  imajuci osjecaj i za drugu stranu.

Nikad se nije gurao u prvi plan iako je obavljao puno toga. A to je radio tako da bi sve izgledalo lako i jednostavno. U sve je unosio jednu dozu relaksiranosti, radio je bez srkleta, i sve stizao.

Svjedok sam da je njegov doprinos rastu i razvoju Veleprometa bio nemjerljiv. Sklapao je veze i odrzavao poslovne kontakte na nevjerovatno lagan i koristan nacin.

Osmijeh mu nikad nije silazio sa lica i jednako je tretirao i djecu i odrasle. Volio je ljude, a i ljudi su voljeli njega

Svi smo puno izgubili njrgovom smrcu, naravno najvise njegovi najblizi kojima ovom prilikom izrazavam svoje najdublje saucesce, a njegovoj dusi zelim dzenetski mir.