svabo
Četvrtak ujutro je sigurno najudarniji termin u sedmici, a kako nas ponovo lijepo i toplo vrijeme sluzi, carsija je i ovaj cetvrtak osvanula puna naroda…
Jos od sabaha, nakon Namkinih koraka, koji prvi svako jutro prodje uz carsiju, graja ne jenjava a kako vrijeme odmice galama je sve veca…
I tako sve do podneva, selami, pozdravi, prozivka, vika…, a onda se carsija u tren isprazni, polako i zadnji trgovac spakuje svoju robu i odlazi dalje u potrazi za nafakom, a nakon podnevskog ezana sve se utisa…
Novi dan-nova nafaka…:)
U osnovnoj školi Kozarac, ovih dana vrši se upis učenika u prvi razred, za moju Å ejmu bio je ovo poseban dan i danas je bila ponosna i sretna što je porasla da krene u školu…
Kako kažu od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba, a od jesenas će u Kozarcu, oko četrdesetak, (dva razreda) naših najmlađih školaraca započeti svoje najljepše doba…
Elhamdulillah, ovaj mladi naraštaj daje nadu u svjetliju budućnost, a ujedno i obavezu nama starijima da im damo maximalnu podršku i obezbjedimo najbolje uslove za njihovo školovanje…
Ne bih ovaj put pisao o problemima s kojim se susreću naši učenici a i nastavnici, zbog idile prvog odlaska u školu, i jedino što bi mogli poželjeti je da naša djeca stiču što kvalitetnije obrazovanje i budu uzorni građani naše zajednice koji će graditi još bolji Kozarac.
Ovdje na Balkanu, ipak vecina poslova se obavi telefonski a najcesce se to verifikuje uz janjetinu…:)
Malo sam obisao “gazde” , da vidim kakvo je stanje na “berzi” i kako je prosao jucerasnji pazarni dan..:)
“Dzip kazes? kolko para,… sta??!, aha dizel, O.K. onda, vrijedi toliko, pitacu “brata” pa cu ti javiti… IMT???” (*ima l’ mene tu; ops. mene:))
I tako do dzume, a nakon toga opet razlaz po dunajluku za nafakom…:)
Sutra je opet novi dan…
Ostalo je sve pod kontrolom, za to je tu “Sektor” …
Vjerovatno se u carsiji desava i mnogo sta zanimljivije, nego sto ja uspijem zabiljeziti i saznati, ni sam nisam postedjen “obruca” i stresova dunajluka, tako da nemam dovoljno vremena za istrazivanje, a cini mi se i sve manje apetita za tim…
Ko ce ba slusati tudju muku, raja hoce veselo… I ima li smisla jurisati na vjetrenjace?
Da nije Jetima i Optimista, da nije obaveze i nade davno bi bilo besmisleno…
Dada pise: Lose vijesti iz Beograda, Admirina bolest neizljeciva. Na zalost Azra nam je javila lose vijesti za nasu malu Admiru a tako iza sve nas koji ovih dana molimo Boga da Admira ozdravi i nastavinormalan zivot kao i sva druga djeca..
U dansanjem telefonskom razgovoru sa doktoricom Azra je saznala dace Admira sutra biti premjestena ponovo u Banja Luku gdje bi seprimnjivala uputa ljecenja sa terapijom protiv hemoliticke anemije.Vijest koju je doktorica uputila majci Dzevadi je razocarajuca:
Admirina bolest je veoma teska i neizljeciva . Moze da trajegodinama i ono sto je najgore postoji opasnost da djevojcica mozeumrijeti.
Tirsova klinika ne moze prebaciti nasu princezu ambulantnim kolimanego sami moramo organizovati prevoz iz Beograda za Banja Luku. Prevozsmo rjesili i sutra ujutru putujemo za Beograd gdje cemo preuzeti nasumalu princezu i nazalost uruci ti je u Banja Luku.”
Ovo je tuzna vijest, ali treba doviti za zdravlje ove djevojcice i ne gubiti nadu, onaj ko je dao bolest u stanju je dati i lijek, nase je da taj lijek trazimo… Vjerujem da ce se, uz podrsku sviju nas, ovoj djevojcici omoguciti maksimalni uslovi za borbu za svoj zivot.
Zivot koji smo dobili u emanet i koji smo duzni cuvati, s toga su i velike nagrade onima koji pomazu da se neciji zivot spasi:
“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posijezrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – AAllah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i svezna. “ (2:261)
Svaka pomoć, uložena u u ovoj akciji, za spas ovoga mladog zivota, jeste zrno koje mnogostruko vrijedi. Jedno takvo zrno vrijedi najmanje 700 puta. Plodovi koje će ta plemenita zrna dati vrijede još i više. Neizmjerno je zadovoljstvo onome ko svojom pomoću omogući da se uz Allahovu pomoc, spasi jedan ljudski zivot.
Zar to nije jedan od dokaza veličine Allahove milosti prema Njegovim iskrenim robovima? On im daruje sredstva, a onda i mogućnost da, trošeći na Njegovom putu, steknu nagradu, čija vrijednost ne prestaje…
Humanitarna Organizacija JETIMI podržala je akciju ”Zajedno smo jači “ koja je pokrenuta kako bi se pomoglo Admiri Čaušević iz Hambarina.
Odmah na pocetku poslana je pomoć od 1100 KM, koji su uruceni roditeljima. Uz veliko zalaganje naše Mirsade počelo sa slanjem apela na mnoge adrese, a vijest o akciji prenijele su sve stranice koje vecinom okupljaju clanove s Prijedorske regije, na adresu Jetima stiglo je, pored konkretne novcane podrske, i mnogo mailova i pisama s izrazima podrske i nade u Allahovu pomoc za spas ovoga zivota, ujedno sve vise uvidjamo da smo zaista zajedno jaci i da drugacije ne mozemo i ne smijemo biti…
Na racunu Jetima trenutno je prikupljeno 1000€ iskreno se zahvaljujemo NN,
Swiss BiH,, Rasimi Denić, Enesu Mahmuljin, Dževadu Haskić, Kusuran Adnanu, Blažević Dervišu, Turkanović Suadi, Enesu Hušic,Bešić Edhemu, Mahmuljin Admiru, Sweden (ime fali, Jakupovic Adil – nismo sigurni) Donaciji iz CH (Kreuzlingen ), Zibi Dautović, Jakupović Nedžadu, Bez imena 🙂 (CH)
Anonimusu, 🙂 Mašić Suvadi, Dijani Lelic, Kenjar Vasifu i Dalili i Jakupović Mahmutu (Maše) 🙂 UKUPNO—– 1000 €
Nadam se da ce ovi primjeri postaci i druge ljude dobre volje u ovoj humanoj akciji, kao i inace u davanju podrske radu ovoj himanitarnoj organizaciji za cije postojanje i rad, nazalost svakodnevno postoji potreba…
Treba istaci da se ipak velik broj ljudi javio i svojim prilozima podrzao ovu akciju, pomoc i podrska stizu sa svih strana i ne sumnjam da ce se neophodna sredstva iznaci, samo da nam budu stizale bolje vijesti o Admirinom zdravstvenom stanju…
Pomoć je stigla i iz Å vicarske iz Lugana, Nedžad Karabašić uručio mi je 350 CFR i 20 KM, koje ću već sutra gledati da proslijedim do Azre, a ova sredstva iskupljena u zajednickoj akciji u kojoj su ucestvovali Karabasic Dzevad, Mujic Muharem, Dautovic Mesud, Bešić Kerim, Javor Besim, Javor Å efik, Kahrimanović Izudin, Čolak Huse, Jakupović Ismet, Čerimović Dado i Karabašić Hamdija… Molim Allaha da ozdravi našu Admiru i nagradi najboljom nagradom, sviju koji ucestvuju u prikupljanju pomoci za njeno liječenje, da nagradi i one koji nisu u stanju a zele pomoci kao i da omeksa srca ostalima koji su u mogucnosti…
Proslo je oko dvadesetak dana, od kada se sastajao Inicijativni odbor za izgradnju centralnog spomen obiljezja u Krkicima, ali na zalost jos uvijek nismo dobili obecano obracanje javnosti kako bi bili informisani o ovoj inicijativi. Jos uvijek ne razumijem zasto se ne iznosi u javnost dokle se doslo i sta se u stvari pravi na Krkicima, te kako ce to u konacnici izgledati…
Ja ne bih da potpirujem vatru niti da podbacujem klipove ovoj inicijativi, pogotovo sto se u prvim redovima nalaze majke ciji su sinovi nevino pobijeni a za kojima se nazalost jos uvijek traga i cija je sudbina jos uvijek nepoznata, ali bih volio, kao clan ove zajednice da znam vise o ovoj inicijativi pogotovo ako se tu radi o centralnom spomen obiljezju…
Ono sto se jedino moze vidjeti jeste da se pojacala kampanja oko sakupljanja sredstava i sto je zanimljivo istaknut je sasvim novi izgled obiljezja u stilu otvorenih dlanova koji upucuju molbu Svevisnjem i jedan mladi cvijet ljiljana kao simbolom novog zivota, medjutim vise informacija o ovome nije istaknuto, osim ziro racuna na koja se mogu uplatiti sredstva.
Posto vodeci clanova ovoga odbora imaju pristup internetu i posjecuju ovu stranicu, bilo bi korisno da nam pruze vise detalja oko ove inicijative koju bez sumnje treba realizovati uz podrsku sviju nas…
“Sve što se pamti nestaje a što se zapiše – ostaje”,
Nadam se da će nas i naš Nido2 obradovati novim zapisom u vremenu pa makar i duze morali cekati da se to ukorci…
Ostaje jos jedan Jutarnji, jedan u nizu tračeva,… selam Ba. 🙂
Add comment