svabo
Redžić piše: Monument Valley
Onaj ko je dao ime ovoj dolini nije mogao izabrati bolji naziv; hem je valley (dolina) , hem je monument.
Proteze se sjeverno od Kayente, gradica u Arizoni pola modernog pola historijskog sa naglasenim Navajo elementima u obje komponente, i seze do Monticella u Utahu. Sve u svemu dugacka je jedno 120 kilometara, a siroka kao Prijedorsko polje. 
Ako neko zeli da posjeti tu dolinu predlazem mu da prvo kod kuce sto duze moze trenira “brzo gledanje” jer ovdje se zaista mora znati brzo gledati.
Dok se vozite promicu kamene statue razbacane ( ma kakvi razbacane- poredane u nekom nesimetricnom obliku) po dolini i okolnim kamenim brdima.
O njihovoj ljepoti i osobenosti ne vrijedi pisati nego se moraju vidjeti. Pa jos ako imate maste, (a imate, naravno- znam ja vas), onda svaki od tih monumenata moze imati nekoliko “znacenja”.
Najbolje je putovati u grupi pa onda se svadjati sta koji monument predstavlja.
Zanimljivost je da na ovoj i svim ostalim cestama oko Kayente imate doslovno na svakom koraku standove na kojima Navahosi prodaju svoje rukotvorine. Nakit , uglavnom od plemenitog kamenja i “sterling silvera”, tomahavci, lukovi i strijele, grncarija i nema sta nema ( opet sam se sjetio svog plavookog indijanca-Emira). Ima samo problem ako putujete sa zenom kako proci neki stand a da ne stanes. Jer one obicno sto metara ( ma kakvi sto – hiljadu ) prije vec znaju da bas tamo, na onom standu ima nesto prekrasno. I za divno cudo, uvijek pogode.
Helem na jednom tom standu stoji zena i curica nekih desetak godina, lijepa , lijepa lijepa kao Jasmina. Zamolim ih da ih uslikam i stara se saglasi. Pitamo kako se na Navajo pozdravlja, a mala kaze GHOSHI( nisam siguran u spelling).
Na jednom drugom standu pita Munevera za neku ogrlicu, a zena kaze 16 dolara. U meni proradi moj svercerski gen i kazem Muneveri da joj ponudimo 15, a ona me pogleda istim onim “ umilnim” pogledom k’o kad je budim u pola sest i jos “umilnijim” glasom odbrusi: Zar bi imao obraza. Pa ovo vrijedi tri puta vise.
Sta cu odreknem se tog krvavo izgubljenog dolara i pici dalje.
Znate sta, malo sam se preracunao. Ja sam mislio da cu vam moci prenijeti utiske na jedno dvije stranice, a sad kontam da vam opisem samo ovu dolinu trebalo bi mi barem deset. Za to vam predlazem ko nije citao a ko je neka jos jednom procita Karla Maya ( nemoj da se ko zabuni pa ode na Marxa) i Monument Valley je skup opisa svih njegovih dolina, samo jos puno ljepsi.
Na Monument Valley se nadovezuje GODS VALLEY. Ja sad ne znam je li to prevodi kao Bozja dolina ili Dolina bogova. Sudeci po jednom spomeniku na okolnom brdu na kome je kamena gromada koja predstavlja grupu od 5-6 figura Dolina bogova bi bio prilicniji naziv. I pored upornog gledanja nisam mogao prepoznati mog omiljenog jaru, Manitou- a u toj grupi. Mozda se promijenio od vremena kad smo se “druzili”.
Malo sjevernije , nakon sto predjete preko prelijepog San Juan river i popnete se na uzvisinu ukaze vam se kamena ljudska figura na kojoj dominira ogromni sombrero. I koliko god se kod drugih figura svadjali i ubjedjivali sta predstavljaju ovdje nema dileme; za svakoga je to sombrero. Cak se i mali gradic u podnozju zove tim imenom
”MEXICAN HAT” a i na nekoliko putokaza pise isti naziv.
Sad smo vec poduboko u Utah – u i vec se najavljuju nacionalni parkovi. I ovdje je problem; za sta se odluciti; CANYONLANDS NP( Zemlje kanjona) u kome se “sudaraju” kanjoni GREEN RIVERa i COLORADA; NATURAL BRIDGES NP ( Prirodni kameni mostovi) : ARCHES NP (Lukovi) ili DEAD HORSE POINT NP.
No prije tih parkova dodje BLUFF, mali grad gotovo napusten u kome je ostalo mnogo toga od prije dvjesta godina. Saloni, dilizanse, razni predmeti i alatke. Ali sve to djeluje nekako avetinjski bez prisustva ljudi i svaki cas ocekujete da se pojavi neki Billy Kid i pocne pucati.
Ghoshi svima
Add comment