svabo
Neki dan, veli mi Meho pred povratak u Finsku: “Taman kad se vratim gore otopiće se jezero pa ću moći ići pecati. “
Malo me je trgnulo to topljenje nekakvog jezera u ovo doba godine ali ako dan može biti po šest mjeseci, što se ne može i jezero topiti u aprilu ?!
Možda sam zbog toga i otišao na naše “more” da vidim je li se otopio led i šta se radi ovih dana…
Led je “probijen”…
Ovih dana je preko dana tako grijalo da su se oni hrabriji usudili bučnuti u vodu. Možda bi jednom Fincu čudno zvučalo ali uskoro bi sezona na bazenu mogla početi…
Samo da i ovoga ljeta kamioni ne budu provlačili, kroz čaršiju, snijegom prekrivene balvane s Mrakovice…
Lijepo vrijeme svi koriste, kako Eso na ovogodišnjem uređivanju bazena, tako i svi ostali…
Bašte se pripremaju, siju, dvorišta sređuju a već dobro izrasla trava kosi…
Tako sam zatekao i našeg Hannasa koji je došao kući i odmah se latio posla…
Možda bi bilo bolje da nam piše priče, što odlično radi, a da drugima prepusti košenje, što vrlodobro radi, ali ipak kaže da je ovo ćejf, kositi travu u svojoj avliji u svojoj čaršiji…
Fešte su kažu najbolje kada su neplanske, tako smo i nas dvojica onako neplanski priredili sebi malu roštiljadu, ništa posebno (malo roštiljskih kobasica) samo radi vatre koja daje ugođaj i atmosveru, pogotovo u šumi…
A u šumi milina, priroda se budi i novi početak, novo buđenje života, osjeti se na sve strane.
Buk je također ovih dana predivan, šteta je samo što u neposrednoj blizini počinje da se kamara smeće koje je zgodno izbaciti odozgo s ceste, ali ipak ljepota ovoga mjesta je vrijednija za pokazati nego naša nekultura…
U čaršiji se normalizovalo, vratilo se sve na onu našu kolotečinu, tako da i nema nekih bitnijih vijesti. Tračeva naravno uvijek ima, kao na primjer kako je Kararić naštelio sudiju na zadnjem gostovanju Bratstva i zaradio crveni (dobro je i prošao) pa do onih banalnih, ali zaista pored ove ljepote oni su nešto najmanje što bi pristajalo kao tekst uz ovakve slike…:)
Hannas i ja smo proveli jedno predivno poslijepodne, i zbog ovakvih trenutaka mi je drago zbog ovoga virtuala jer da ga nije teško da bi se nas dvojica sreli i tako lijepo ispričali i družili, a Boga mi i najeli…
Za kraj samo još koja slika ove ljepote…
Add comment