svabo
44. mjeseca ratovanja svela su se na dva Veluxova krovna prozora… Često me raja u razgovorima pita šta sam dobio od Države, šta imaju borci nakon rata itd. Često se kaže i :” Nekom rat a nekom brat”, eto konačno mogu javno da kažem koju sam korist imao od vremena provedenog po šumama i gorama naše zemlje ponosne, dva krovna prozora… Istina namirio sam nekih dvadesetak maraka…
17 200 KM dobio sam na Vojnoj deviznoj knjižici, to ko ono isplata što sam ostao bez živaca, bubrega i ostalih dijelova organizma za koje nisam ni znao da ih imam dok me nisu počeli boljeti… Lijepa cifra, al na papiru… Par godina smo čuvali te vojne knjižice i maštali šta s njima kad nas isplate 400 KM po mjesecu, a kasnije, kako je vrijeme prolazilo svatali smo da neće voz stati kada borac mahne rukom, kako su nam govorili, niti da ćemo jesti zlatnim kašikama, čak još gore da nećemo ni imati šta za jesti budemo li se oslanjali na ta pusta obećanja….
Kasnije su izmislili te vaučere i dionice, neke vrijednosne papire, i danas mi je sve to nepoznanica a pogotovo tada kada smo istom sišli sa brda, izašli iz šuma i počinjali živjeti normalnim životom…
Dok su odbili doprinos za zdravstvenu zaštitu i prilagodili iznos s cijenom vaučera ispalo je da imam nekih 16 000 KM ili nekih 100 tinjak dionica…
Dugo mi se taj papir vucao među ostalim sitnicama i neki dan sam otišao u Sanu da vidim šta se može učiniti s tim… Krupne ribe kupuju dionice i otkupljuju državne gigante ili neke druge komplekse a mi sitne ribe gledamo da iskoristimo šta možemo…
Dobio sam nešto manje od 10% iznosa, taman da kupim dva krovna prozora koja su mi neophodna kako bi nastavio radove na sređivanju svoje stambene situacije, pošto sam iz rata izašao kao samac a danas mi se hvala Bogu porodica utrostručila…
Å to bi rekli opet dobro, sjela mi je ta hiljada ko budali šamar, jes da mi nije dugo bila u rukama al bar će draga imati kuda da gleda svoga bekriju dok se vozika po čaršiji… Smiješno i žalosno, bar imam uspomenu na te ratne dane, ta dva prozora… Iznenadila me je poslovnost ljudi koji se bave otkupom dionica, za pola sata sve je gotovo, kada bi nam i država tako funkcionisala bili bi jači od Å vicera.
Dok sam prodavao dionice, sjetio sam se da su neki naši skupljali vaučere za našu Pilanu, znam da smo i mi davali za to, ali kasnije ni glasa o tome, šuška se da su te dionice uložene u neki kamenolom, ko zna, vjerujte da se ne zna ni koga pitati za to…
Toliko o vaučerima, morao sam vam ispričati ovo, jer ja sam samo jedan od hiljadu koji je ovaku u bescijenje dao svoje certifikate, ali bolje i vrabac u ruci nego golub na grani, neki još uvijek čuvaju svoje knjižice i kontaju kako su bogati…
U čaršiji je zahladnilo, jutros je i snijeg padao, koji je već zabijelio Kozaru, a samim tim odmah je i na čaršiji bilo manje raje, iako su i četvrtak i petak poznati po okupljanju na čaršiji, prvi dan zbog pazara a drugi zbog sevapa…
Spominjao sam pomoć za Vatrogasno, koja nam treba stići iz Å kotske, temu imamo i na forumu, kao što znate potrebno je i pomoći iskupiti sredstva za transport te opreme, što ne sumnjam da ćemo učiniti. Mislim jedino da bi mogli malo bolje organizovati se i koordinirati se. Čim se prikupe neka sredstva postavićemo na stranicu listu donatora, kako bi se mogla pratiti dinamika akcije i transparentnost u prikupljanju sredstava.
To je bila druga tačka dnevnog reda na današnjem sastanku Upravnog Odbora DVd Kozarac, koji se održao u prostorijama NVO Srcem do mira.
U tom smislu, novac će se ovdje polagati na račun Mjesne zajednice sa naznakom za Vatrogasno društvo, pošto je društvo još uvijek u fazi registracije, a izdavaće se i posebni blokovi…
Paralelno, dok društvo ne dobije ime i prezime, pripremaće se teren za povrat imovine, to je jedan dug i težak posao za koji ćemo morati uložiti maximalne napore. Za sad DVD imaće svoju prostoriju u Domu Mjesne Zajednice a traži se i adekvatan smještaj za buduća vozila i opremu…
Ono što je najpotrebnije i što treba da formiramo jeste dobrovoljna vatrogasna jedinica, jer đaba nam vozila ako nemaju koga da voze, i još bi veći belaj bio da sve pokrenemo a da se niko ne odazove na znak uzbune…
Vatrogasac ima samo jednog neprijatelja a to je nekontrolisana vatra i mi moramo ulagati napore kako bi ponovo populizirali ovu humanu aktivnost među našim sugrađanima.
Dok ponovo ne odgojimo našu djecu u tom duhu moramo se pobrinuti da nas bude dovoljno kako bi buduće društvo moglo i preuzeti odgovornost za ovo područje…
Nadam se da ćemo u svemu ovome uspjeti i da će DVD Kozarac ponovo da se takmiči i donosi pehare u svoju čaršiju i da nas brani od vatre i ostalih elementarnih nepogoda…
Danas smo imali i sastanak Organizacionog Odbora manifestacije Dani Kozarca, bio je ovo prvi korak ka formiranju grupe ljudi koja bi ove godine preuzela organizaciju ove manifestacije. Danas su se predlagali datumi i aktivnosti tako da se polako i tu kostur sklapa.
Ne bih ovaj put o tome šta će sve sadržavati ovogodišnji Dani Kozarca, nadam se samo da će manifestacija privući što više raje i da ćemo vremenom dobiti nešto tradicionalno…
“Kruha, pravde i municije…”
“Hljeba i igara, i malo kulture…”
Add comment