Iako u čaršiji ima još dosta raje, atmosvera se vratila na ono staro…
Jutarnja kafica i malo trača, noćni život je utihnuo i samo na ponekim mjestima “perušanje” još traje…
Većina je krenula nazad, i svaki dan neko odlazi, možda nas Bajram, koji nam ubrzo predstoji, malo ponovo živne, ali za nekih desetak dana počinje onaj najgori period zime i kokuzluka…
Al’ valjda smo se već trebali naviknuti na ovaj ritam i valjda nas ta monotonija ne bi trebala mučiti, već naprotiv, biti nam lijek, da malo stanemo na loptu, malo razmislimo o tom životu, koji evo konstantno i nezaustavljivo protiče…
Mislim da je period poziciranja i stvaranja kružoka u Kozarcu skoro prošao i da je već jednom vrijeme da uvidimo da neke stvari moramo zajednički odrađivati, inaće nas nema nigdje…
Imamo i snagu i pamet i ima nas , hvala Bogu, pa zašto to ne iskoristimo…?
Opet, imamo i ovaj virtual, i činjenica je da nas on dosta okuplja i povezuje…
Preko 500 downloada snimka od Nove godine za manje od dan, pokazuje da ovdje dolazi velik broj nas koji živimo za Kozarac, i da putem ove stranice možemo relativno brzo obavjestiti naše sugrađane o bilo čemu vezano za naše mjesto bez obzira na kojem kraju svijeta žive. To nije mala stvar…
Za kraj ovoga javljanja da kažem da ćemo ubrzo imati dio foruma gdje će pristup imati samo pretplatnici, na taj način smatramo da ćemo okupiti uglavnom istomišljenike na jedno mjesto i lakše dogovarati konkretne stvari…
Više o tome biće kasnije, počeo sam raditi tako da sada imam manje vremena, sreća je jedino što na poslu imam internet, i što mi gazda dozvoljava da zavirim u ovaj virtualni Kozarac…
Najsmješnija izjava bila je: “Jedva čekam da se vratim nazad da vidim šta ima u Kozarcu”
Add comment