MOČ ZEPE

Nedavno mi prijatelj posalje pricicu ciji je size: Stari poglavica objasnjava svom unuku da se u utrobi svakog covjeka konstantno bore dva vuka: jedan olicenje svega loseg i zlog, a drugi je sav od dobrote i postenja. Na pitanje unuka koji vuk pobjedjuje, stari poglavica odgovori: Onaj kojeg hranis.

U prvi razred osnovne skole isao sam u zadruzni dom u Kozarusi, posto se nova skola tek pravila. Sa mnom u drugoj klupi sjedio je Vlado Sipka. Negdje u toku godine dosao je jedan positan ucenik i uciteljica ga je smjetila u prvu klupu ispred nas. Siguran sam da se zvao Asim, a prezivao, mislim, Mujkanovic.

Davno poslije jedan Asim Mujkanovic je slikao i prodavao divne pejsaze, najcesce sa brezama, ali ne mogu tvrditi da je to ista osoba. Nismo se doduse uspjeli sresti, a poslije mi je bilo zao sto nisam bio malo uporniji i stupio u kontakt s njim. Helem, jednog dana ja ispod klupe, na podu primijetim prekrasnu gumicu. Fina, crvenkasta, sa bijelom prugom u sredini i sa ukoso zarezanim krajevima lezala je na podu i izazivala moj karakter. Gumice, bilo kakve, bile su prava rijetkost, a ova je bila kao san. To vam je otprilike kao kad bi sad u sred pustnje nabasali na flasu ledene vode. Sagnem se ja pod klupu, pokupim gumicu i stavim je u svoju pernicu, vodjen djecjom logikom: sto se ukrade to se dade, sto se nadje to je tvoje ( po mom ondasnjem sudu nisam ukrao).

I pocnem ja koristiti tu gumicu kao da mi je moj babo kupio. Ne prodje dugo, vidi Asim kod mene gumicu i kaze:” Daj mi tu gumicu, moja je”. Kad sam ja odbio da mu dam prijavi on mene uciteljici. A uciteljica nam bila jedna positna Bugarka, Irena, koja je najvise vremena provodila ogledajuci se i popravljajuci frizuru, koja je za sve probleme, pa tako i ovaj put, pozvala direktora Hazima. Hazim je bio poznat po tome sto je kao osnovno vaspitno sredstvo koristio svoje zepe. Kad neko pogrijesi, Hazim izuje zepu pa sa djonom po rukama ili za tezi preksaj po glavi. A djon od zepe je od sirove rebraste gume. A ako ni to nije bilo dovoljno lupao bi ucenikovom glavom od tablu.
Pita Hazim cija je gumica, a mi u jedan glas: Moja.

-Otkud tebi gumica, obrati se on meni.
-Molim, ja nasao na cesti kod kuce baba Stake, pokusam ja da izbacim Asima iz igre.
-Kako tamo kad Asim zivi u Mujkanovicima, a Stakina kuca je na suprotnoj strani.
– Molim ja sam nas”™o ispred doma.

Bilo je to dovoljno Hazimu da zakljuci da sam ja do gumice dosao na nelegalan nacin pa da primijeni svoju vaspitnu metodu “ZEPA” i da je ja upamtim za citav zivot. Uz to sam “popio” i od babe koji se morao crveniti pred Hazimom pa tu svoju crven istresti na meni dok nisam pomodrio.

Dvanaest godina kasnije, na prvoj godini studija u Zagrebu na putu od stana do faksa vidim ja pored trotoara na travi 5000 dinara. To je ona plava novcanica koja je dugo bila u opticaju, a kojoj se broj nula mijenjao zavisno od brzine rasta inflacije. Sa tim parama mogao sam k”™o car ili bar k”™o hadzija, prozivjeti makar heftu, pardon tjedan. Pogledam ja na sve strane nigdje nikog, pusto rano jutro, sami ja i ta novcanica.A ona, rospija jedna, izaziva me k”™o birvaktile ona gumica. Ucini se meni da mi se lik sa te love smijesi i moli da ga pokupim. Pa ipak prodjem ja pored nje, bacajuci joj poglede pune ceznje i vrlo brzo racunajuci sta bih sve mogao rijesiti sa to para.. Jednom sam pokusao da se sagnem i da je podignem, ali mi je odnekud pred oci iskrsla Hazimova zepa i samo sam produzio. Osvrnuo sam se jos nekoliko puta, ali svaki put mi je odnekud zepa iskrsla pred oci.

Kad sam vec odmakao, iako su mi dzepovi bili prazni, bilo mi je drago sto je nisam pokupio. Imao sam osjecaj da sam uzeo te pare istog trenutka bi me po glavi opaucila zepa i to ne bilo koja vec opet Hazimova.

Poslije sam jedno vrijeme radio na skoli, doduse sa odraslijim ucenicima. Iako je metoda “zepa” kod mene bila efikasna i mislim da je izazvala odredjene pozitivne reakcije, nastojao sam primijeniti druge metode i sa ucenicima ostvarivati kontakte na bazi postovanja i razumijevanja, a ako sam mislio da je ucenik pogrijesio onda sam trazio da razgovaramo pa se razjasnimo. I mislim da takve metode daju bolje rezultate.

Metodu slicnu ovoj primijenio sam samo jednom u vlastitoj familiji.
Mi smo u kuci uvijek drzali malu svotu para za iznenadne slucajeve na djeci dostupnom mjestu i rekli im da to mogu koristiti kad nismo kod kuce, uz uslov da nas kasnije obavijeste.
Jednom prilikom, vracajuci se sa posla, zaustavi mene trgovkinja iz komsiluka i kaze:
-Komsija, nemojte djeci davati onoliko para za slatkise, znate opasno je.
Nemam ja pojma o cemu ona govori, ali kazem da vjerovatno zena zna.
Dodjem kuci, a zena odmahuje glavom, pogleda onu nasu rezervu i kaze da fali para. Nije trebalo dugo da otkrijemo da se Jasmina sama castila slatkisima.

Iako teska srca kaznimo mi Jasminu, “Hazim” sam ovaj put bio ja, a posto nikad nisam nosio zepe( dosta mi ih je za citav zivot) ovaj put sam upotrijebio kais. Bio je to prvi i zadnji put da sam istukao dijete jer koliko god je Jasmina pustila suza pustio sam i ja kasnije sam u sobi.

Mozda su Hazimova zepa ili moj kais pomogli nam da malo vise hrane dadnemo onom drugom vuku s pocetka ove price. Vrlo cesto neki sitni detalj o kojem u tom trenutku ne razmisljas moze usmjeriti tok zivota i opredjeliti nas karakter.

Jasmina je danas kompletna osoba, ciji me postupci, ponasanje i osobine ispunjavaju ponosom, a karakter joj je jedna od najjacih strana. Tesko je biti objektivan prema vlastitom djetetu, a mislim da ce ovaj detalj jasno prikazati njen karakter.

Pri kraju redovnog studija odluci ona da nastavi postdiplomski. U telefonskom razgovoru kako teku te aktivnosti ona mi kaze da je iskupila svu dokumentaciju i upravo pise esej koji je sastavni dio prijave. Ja, onako ocinski, kazem sto nisi da ti Azra ili Enes, pomognu oko eseja , znajuci da je ona vise usmjerena ka egzaktnim naukama, a ovi znaju bolje improvizirati. Odjednom s druge strane zice zagrmi: Tata sad si me uvrijedio i podcijenio. Ovo je moj esej i moj master i ja cu ga napisati. Ako nisam u stanju napisati esej ne trebam biti ni primljena. Ja sad ne mogu s tobom vise razgovarati pa te molim spusti slusalicu da ne ispadnem nekulturna.

Prvo sto sam u tom trenutku pomislio je: nije vrag da mi treba jos zepe da bih skontao neke stvari ili sam prestao hraniti onog drugog vuka.