“Skijanje…”

Redžić piše:

U Coloradu, gdje trenutno zivim, pocetkom oktobra otvorena je skijaska sezona. Glavni izvor zarade u Coloradu je turizam,a od toga zimski cini njegov veci dio. Nemam namjeru ovaj put pisati o skijalistima u Coloradu jer za to bi trebalo i vremena i prostora. Najkrace, sve je ovdje grandiozno, liftova i staza ima na pretek i za svakoga, a sezona traje od pocetka oktobra pa do 4.jula.

Vrlo cesto se podsjetim djecackih dana i pocetaka skijanja. Prve skije obicno su bile duge od razvaljenih bacava ili buradi na koje bi se ukucali komadi biciklisticke guma (vezovi). Nakon toga bi uslijedile “prave” skije koje bi obicno pravio stolar (u nasoj mahali Hare Burde). Slijedeci nivo bio bi Hamdo Garibovic, profesionalni stolar, naravno ako bi imao vremena za nase “besposlice”.

Posto je za Hamdom bila moja teticna Fadila onda sam imao privilegiju da me ne odbije.

Sjecam se kad je Sakib Smajkanov krenuo na stolarski zanat da je sebi napravio skije od dracevine. Prethodno je usjekao dva mlada bagrema, savio vrhove i stavio da se susi. Majko mila, skija. Danasnji atomici, rosignoli, blizzardi,volkli i njihovi metroni, izodi, banditi, bete i drugi modeli sitnica su prema onome sta su bile te Sakibove od “kuhane dracevine”.

A Sakib je bio car. Kako su evolirale skije tako su i brda niz koja smo se spustali. Mi smo to zvali “strane”. Pocelo bi sa Sabanovom, pa Ciganskom, pa Zumre Djudjaseve, pa Zerica stranom i kad bi to savladali slijedio je veliki transfer. Islo se na Redak ili Tahirov Do.

Tu bi se susreli prvi put sa “Carsinlijama” i koliko se god mi Kozarusani trudili svake godine bi sa zaloscu konstatovali da su oni u svemu bili ispred nas. Cak i Sakibove skije nisu se mogle porediti sa njihovim.

Izgradnjom spomenika i hotela Mrakovica je postala slijedece odrediste.Najduza staza bila je od hotela pa prema Zulica kucama. Priredis tako sebi uzitka jednu minutu, mozda nesto vise, a onda skije na rame pa uzbrdo makar pola sahata. Kad dodjes blizu vrha kazes sam sebi da nema tih para zbog kojih bi se ponovo spustio, a dok se popnes zaboravis muke i promijenis misljenje.

I tako do predvece. A onda na skije pa niz cestu prema Kozarcu.

Tad smo vec imale prave skije nabavljene najcesce u Austriji. Nekoliko momaka iz Arifagica koji su radili u Austriji donosili su polovne skije i mi smo ih kupovali. Kako bi ko skuckao pare i kupio auto obavezno bi se zaputio makar do Leibnitza, gdje je izbor bio puno veci nego u Arifagicima, i prebiruci po staretinarnicima najcesce donio hrpu skija.

Kad je RZR krenuo u investiciju u Omarsku “ lobirali” smo kod njihovih inzenjera da naprave i zicaru na Kozari. Ne znam koliko je to pomoglo, ali zicara je napravljena, a s njom i novi kvalitet.

Ozivjela je Kozara , a ozivjeli i mi. Nas Safet Hodzic je nadzirao rad tog postrojenja, A Salih i Rahman iz moje mahale odrzavali. Uz Safeta , koji je bio i reprezentativac bivse drzave u bobu i ucesnik olimpijade medju najcescim gostima i najbolji skijasi bili su Emin Susic i Smajo Foric. Bilo je puno mladje raje koje se ne sjecam. Skijaliste je ubrzo postalo pretijesno jer su pored Prijedorcana, koji su bili najbrojniji, dolazili ljudi i iz udaljenijih mjesta.

U to vrijeme zahvaljujuci Slovencima, prije svega Bojanu Krizaju i Elanu, na cijim skijama je vozio Ingemar Stenmark, skijanje je bilo jako popularno. Poceli su skijati i oni koji o tome nisu nikad sanjali, a najveca sega su bile neke prijedorske profesorice. Natakare se one tako na skije, obavezno natakare suncanice i ostalu skupocjenu opremu, odstoje na vrhu brda izvjesno vrijeme i kad misle da su se dovoljno izlozile javnosti nestanu. Bilo ih je sto su dale grdna pare za opremu, a da se
nikad nisu spustile niz stazu.

Skijaliste je imalo i rasvjetu pa je poseban uzitak bio nocno skijanje. Tad bi obicno dosli istinski zaljubljenici , temperature su obicno bile nize, a snijeg brzi. Moja obaveza, posto sam radio u putnoj sluzbi, u tome je bila da cesta do skijalista bude uvijek prohodna i zahvaljujuci momcima iz Kozaraputeva, od kojih izdvajam Kozarcane Ziku Jakupovica, rahmetli Hutku Murtica i Rifeta Duracka, nije bilo problema.

Otkako sam u Coloradu kupujemo sezonske karte sa pristupom za Breckenridge, Keystone, Beaver Creek i Vail i veci dio zimskih vikenda smo na jednom od ovih skijalista. Medjutim , ja bih dao citavu sezonu ovog skijanja za par dana ondasnje Mrakovice i ondasnju raju.