Ramazanski ders

Živimo u vremenu kad skoro da nema kuće u kojoj jedan od članova nije završio  fakultet ili neku višu školu. U vremenu kad većina muslimana zna puno toga o svojoj vjeri. Ali, nažalost, malo ih je koji to znanje primjenjuju. Danas je mnogo onih koji su spremni držati predavanja a vrlo malo onih koji su spremni naučeno sprovesti u djelo. Kao što neko reče: ”Kada treba da se drži predavanje svi su pismeni a kad treba raditi svi nepismeni.

Rad po naučenom je obaveza za koju ćemo svi biti pitani na sudnjeme danu.U suri Fatiha koju mnogo puta ponavljamo u toku svakoga dana se kaže: ”( A ne na put) onih koji su protiv sebe srdžbu izazvalli niti onih koji su zalutali”.

Oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali su kako ulema kaže oni  koji imaju znanje ali ne rade po njemu kao što su židovi i njima slični, a zalutali su oni koji po neznanju i zabludi rade. “Zar da od drugih tražite da dobra djela čine a da pri toe sebe zaboravljat, vi koji knjigu učite? Zar se opametiti nećete. (Prijevod značenja Bekara 44)

“O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite. O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koja  djela ne prate.“ Razmislimo malo koliko je danas onih na koje se odnose ovi ajeti.

Poslanik, a.s., kaže: ”Neće se pomaći noge roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvoro: “O životu u šta ga je potrošio, o znanju da li je radio po njemu, o imetku kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i o tijelu kako ga je koristio.

Nijedan čovjek, dakle neće biti pitan da li je na dunjaluku dobio kakvu diplomu nego da li je i koliko radio po naučenom. Prenosi se da je Poslanik često znao učiti dovu: ”Gospodaru, utičem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše nezasite i od dove neuslišane. (Muslim) Svi ovi hadisi se ne odnose samo na one koji uče šeriat i vjerske škole, niti imame, već odnose se i na sve studente kao i one koji nikad nisu upisali  fakultet. Ovim hadisima Poslanik, a.s., se obraća svima koji su ikada naučili makar jedan harf, makar jedan ajet ili hadis. Svi će oni biti pitani. Poslanik, a.s. kaže: ”Primjer onoga koji podučava druge a sebe zaboravlja je kao rpimjer svijeće koja drugima svijetli a sama izgara”. (Sahih) Od ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: ”Ko uči da bi tim znanjem stekao isključivo dunjalučke dobiti, neće osjetiti miris Dženneta” (Sahih). Mnogi će ljudi često sebi dozvoljavati neke šeriatom zabranjene stvari opravdavajući se tiče da su vidjeli uzorite vjernike kako čine isto. Primjer za to može poslužiti i događaj na Hudejbiji kada je potpisan ugovor koji nije odgovarao muslianima. Poslanik,a.s. je naredio muslimanima da obriju glave i zakolju kurbane kao da su obavili umru, međuti oni to nisu učinili. Poslanik je tada otišao do svoje supruge Ummu Seleme i požalio joj se da mu vjernici odbijaju poslušnost. Ona mu je tada rekla: “Izađi ti prvi i učini to što im naređuješ.” Pa je izašao Poslanik i obrijao glavu i zaklao kurban a i muslimani kada ga vidješe učiniše isto.

Izreke dobrih prethodnika na ovu temu

Ebu Hurejre kaže: “Primjer znanja po kome se ne radi je kao primjer blaga koje se ne udjeljuje na Allahovom putu”:

El Havvas: “Nije alim ko zna puno vjere napamet. Alim je onaj ko radi po znanju i prenosi ga makar i ne znao puno”:

Habib ibn Ubejb: “Učite da biste prenosili i radili po znanju. Ne učite da biste se  hvalili i uljepšavali znanjem. Bojati se da će doći vrijeme kada će se znanje koristiti samo za uljepšavanje kao i odjeća”.

Hubejb ibni Ijad: “Učenjak ne prestaje biti neznalica sve dok ne počne raditi po znanju”. Omer ibni Hatab: “Neka vas ne zavaravaju karije svojim lijepim glasovima, gledajte u njihova djela”. Ibnu Muatez: ”Znanje bez djela je kao drvo bez ploda”.

Ovdje se kritički osvrćemo na rad islamskih medresa i institucija ne samo u Bosni nego i diljem islamskog svijeta, iz kojih svake godine izlaze desetine i stotine karija i efendija, koji imaju lijepe glasove kada uče Kur’an ali ih je malo spremnih da zasuču rukave i urade nešto za ovu vjeru. Neko će pitati šta mi je dokaz za ovakvu tvrdnju? Odgovaram: Ove ustanove kazuju ljudima šta je haram a šta halal. Iz razreda u razred, iz godine u godinu, radeći po programu đaci se uče o propisima vjere. Tako da će na kraju biti puni pukih informacija i definicija. Kada učenika na ispitu upitaju o nekom od propisa vjere pa pogriješi dobije negativnu ocjenu ili padne, a niko ga ne pita niti provjerava da li on praktikuje to što uči. Učenice medrese iz godine u godinu uče kako muslimanka treba da se oblači, a ničim je ne primorava niti stimuliše da bude pokrivena van nastave. Ako studenta islamskih nauka na ispit upitaju kakav je propis džuma namaza – ako odgovori da to nije farz oboriće ga. Ako bude upitan o kamati i odgovori da je dozvoljeno raditi sljedbenici Knjige njom oboriće ga. Ali ako vidimo da taj isti student ima svoju trgovinu u kojoj koristi kamatu vidjećemo da tu nešto ne štima. Problem je u samim programima islamskih vjerskih ustanova. gdje nema povezanosti učenja sa praksom. Ovakvi programi školstva izbacuju imame za koje sam narod kaže: ”Slušaj ono što hodža kaže ali ne radi što on radi”. Ne treba neko posebno istraživanje, dovoljno je samo ući u naše izlaske vjerske škole i vidjećete kako učenici i učenice sjede zajedno. Veliki broj je učenica koje čim, izađu sa nastave, skidaju marame. Takvi ljudi izlaze danas sa diplomama, sljedbenici Knjige kojima treba da vode svoj narod. Na drugim fakultetia, medicini npr. pored teorije ima i praktična nastava. Ako student padne na primjeni naučenog ni teorija mu se ne priznaje. Zar nije preče da vjerske škole imaju praksu.

Po završenom fakultetu odmah slijedi trka za magistratom i doktoratom. Danas smo najporebniji uleme koja radi. Alimi imaju veliku odgovornost i pred Allahom i pred ljudima. Navešćemo jedan od primjera iz istorije islama. Šejh Iz ibni Abdusselam je prozvan sultanom uleme.U jednom od primjera iz njegova života vidjećemo i zašto.

U njegovo vrijeme Šamom je vladao kralj Salih Ismail, a Egiptom njegov brat Salih Ejub. Između njih dvojice se desio razdor pa su digli vojsku jedan na drugog. Iz ibn Abdusselam je tada živio u Šamu. U to vrijeme Palestina i još neki pogranični dijelovi Šama bili su okupirani od strane Franaka. Vladar Šama je od ovih zatražio pomoć protiv svog brata obećavši im da će im ustupiti neke dijelove svoje kraljevine. Čak ih je dovodio u Damask i prodavao im oružje. U to vrijeme u Šamu je bilo mnogo alima ali niko se po tom pitanju nije oglašavao. Iz ibn Abdusselam se popeo na mimber i govorio o zabrani prodaje oružja neprijatelju.Govorio je proti kralja Saliha i huškao narod na njega. Javno je iznosio istinu slijedeći hadis: ”Najveći džihad je nepravednom vladaru reći istinu u oči.” Poslije toga mu je sultan zabranio da drži hutbe i držao ga u kućnom pritvoru. Poslije izvjesnog vremena kad je vidio da takva odluka mnogo ne pije vode poslao je glasnika da mu poruči da dođe do sultana, zamoli ga za oprost i poljubi ga u ruku, pa će mu ovaj sve oprostiti i staviti ga za svog prvog savjetnika. Kad mu je došao glasnik i prenio poruku Iz Ibni Abdusselam mu reče: ”Tako mi Allaha jadniče ja ne dam da se ljubi moja ruka, pa kako ću tuđu ljubiti. Vi ste na jednoj a ja na drugoj strani”. Tada je sultan bojeći se da narod ne krene za njim napravio pored svoga šator u kome ga je držao zatočenog. Pa kada se jedne prilike sastao sultan sa Francima da sklope sporazu o prodaji oružja čuo se glas šejha Iza ibni Abdusselama koji je učio Kur’an. Sultan reče Francima: “Čujete li glas ovoga učača – TO je naš najveći učenjak i najsvetiji čovjek”. Zatočio sam ga zato što mi ne dozvoljava da sklapam ugovore sljedbenici Knjige to jest vama. Tada su mu ovi rekli:” Da mi imamo takvog čovjeka prali bismo mu noge pa onda pili  tu vodu iz poštovanja prema njemu. I postidio se  sultan.