Ramazanski ders

Uzvišeni Allah kaže: “…I ne ogovarajte jedni druge? Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah zaista, prima pokajanje i samilostan je.” Hudžurat 12. “On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije.” Kaf 18.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji Dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti.” Prenosi Buhari

Iz navedenog ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braća imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti. Od Ukbe ibn-Amira r.a. se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče! U čemu je spas? “Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna, i plači nad svojim grijehom”, – odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.” Prenosi Tirmizi

Ebu Musa, radijallahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?” “Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, – odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.” Prenose Buhari i Muslim.

Ibnul Kajjim, rahimehullah, upoređuje čuvanje jezika od beskorisnog i štetnog govora sa mudžahidom koji u rovu čeka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu između islamske države i kafirskih vojski koje žele da je unište. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrđeni, neprijatelji Islama neće moći oskrnaviti svetinje i čast muslimana i život će im biti zaštićen. Rov u džihadu i stanje u kojem se nalazi mudžahid u tom rovu, trebaju nam biti primjer kako treba čuvati svoj jezik u miru. Dakle, čuvanje jezika je Ibnul Kajjim uporedio sa boravkom mudžahida u rovu, a nije to učinio da bi poravnao džihad sa čuvanjem jezika, naprotiv, džihad je najveći i najbolji oblik ispoljavanja pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala, ali putem jezika bivaju stvari koje izazivaju srdžbu Uzvišenog Allaha. Ko sačuva jezik, sačuvaće se propasti i zaradiće džennet, kako to kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko mi garantira čuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantiram džennet.” Prenose Buhari i Muslim.

“Kada čovjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: “Boj se Allaha zbog nas, jer naša sudbina zavisi od tebe, pa ako budeš na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skreneš, i mi smo skrenuli s pravog puta.” Prenosi Tirmizi.

Čuvati jezik od lažnog govora i ne čuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje će čovjeka spasiti od Allahove subhanehu ve te'ala, kazne. Ko govori neistinu i podržava smutjnu, on je šejtan koji govori; ko prešućuje istinu, on je nijemi šejtan.

Ljudi će na Sudnjem Danu ući u džehennem samo zbog nečuvanja svojih jezika, kao što je to objašnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, upitao: “Zar ćemo mi odgovarati i zbog onoga što govorimo?” “Teško tebi, a zar će ljudi zbog ičeg drugog licima u vatru biti strmoglavljeni, ako ne zbog onoga što su svojim jezicima govorili!- odgovori mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.”Prenosi Tirmizi.

Imam Ibn Kesir, u svom djelu “El-bidajetu ve En-nihajetu”, prenosi događaj Ijjasa ibn Muavije El-Muzenija, koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom čovjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: “Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?” “Ne”, – odgovori mu čovjek. “A da li si učestvovao u bitkama protiv Turaka?” “Ne”, – ponovi odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: “Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe!?” (U vrijeme Ijjasa, Turci do tada nisu primili Islam) Prim. Prev.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da je nabolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku se muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u našem svakodnevnom životu, na žalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje braće, ako šta pogrešno kažu ili šta nepravilno učine, da ih odmah “pokose”. Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogrešne postupke svoje braće, imaju loše mišljenje o njima, a kada kritikuju (čitaj ogovaraju), jezici su im oštriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da dočekaju neki povod kojeg, na žalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem još dubljih nerazumijevanja i razilaženja među sinovima islamskog ummeta. Na taj način, mi samo pomažemo neprijateljima Islama. Zahvaljujući našoj međusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljače i razne tajne organizacije koje rade protiv Islama, osigurali od našeg otpora i suprostavljanja istim. Zar da i pored svih ovih činjenica napadamo svoju braću u Islamu!?

Jednom je prilikom Ibn Mubarek upitan: “Kako ti uspjeva da sačuvaš sebe od ogovaranja?” Evo kako jedan učenjak i veliki pobožnjak odgovara na ovo pitanje: “Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje, jer su oni najzaslužniji mojih dobrih djela!!” Upravo tako, ogovaranje oduzima čovjeku njegova dobra djela. Onda se nije čuditi Hasanu el-Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je čuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kući i lično bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da će na Sudnjem Danu nadoknaditi to ogovaranje time što će uzeti od njihovih dobrih djela.

Braćo i sestre!

Čuvajmo se jezika i govorimo samo dobro, jer je to ključ spasa. Od Ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obračajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obračajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u džehennem.” Prenosi Buhari.

Također Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je ogovaranje?” Prisutni rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” “Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli”, – rekao je on. “A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?” “Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga”, – odgovori on.” Prenosi Muslim.

Braćo i sestre!

Islam nas uči da se međusobno volimo i da jedni druge poštujemo. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je o mu”™minima (vjernicima) rekao: “Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom.” Prenose Buhari i Muslim.

Pravi musliman mora poštediti muslimane od svog jezika i ruku, ako zaista vjeruje u Allaha subhanehu ve te'ala. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati, a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu međusobno napadati? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe! Prava svojstva vjernika – mu”™mina su: “”¦strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom”¦” Feth 29 “”¦prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite”¦” Ma”™ide 54.