svabo
Odlučio sam se na ovaj tekst, iz razloga da kažem svoje viđenje cijele ove priče i da prepustim drugima da se brinu oko ovoga projekta, jer meni je zaista preko glave sve te “funkcije” koje obavljam i valjalo bi da malo i drugi počnu raditi, ne bi li konačno došli do cilja…
Kaže Allah s.w.a. u suri El-Enfal, ajet pod brojem 46:”Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i u rasprave se ne upuštajte, pa da malaksate i tako bez borbenog žara ostanete. I budite izdržljivi, Allah je na strani izdržljivih”.
Bojim se da zbog tih rasprava i ne klonem duhom a želio bih biti od izdržljivih…
Oni koji su pratili ovu temu, još od vremena Bihcoma, upoznati su o raspravama koje su nastale nakon što se u javnost dalo da su preživjeli logoraši u Finskoj, pokrenuli inicijativu oko izgradnje Spomen obilježja Kevljani. I ja lično nisam se u početku složio sa njihovim načinom rada oko ove inicijative i stao sam na stranu Malogdiva koji je na forumu pokrenuo ovu temu…
Ne bih da se vračam u prošlost jer sam i sam lično doživio svakojake uvrede tada na forumu, a ni sam nisam bio “blagog” jezika. Pokušaću preskočiti taj naš “prljav veš” i krenuti od jednog vremena nakon te diskusije, odnosno od ljetos kada smo imali priliku direktno kontaktirati sa ljudima koji su pokrenuli ovu inicijativu…
I tada smo zvonuli na sva zvona i pozivali da se ljudi uključe aktivno u ovaj projekat, kako ne bi na nekolicinu građana Kozarca palo na teret izgradnja ovako jednog obilježja…
Kao i u vezi mnogih akcija, i na ovom sastanku koji se održao u prostorijama NVO Srcem do mira, okupilo se skroman broj ljudi, koji su bili željni da odrade ovaj projekat. Ja sam ušao u Odbor, manje više, ponovo zbog svoga rada na internetu, kao veze sa dijasporom, a u odbor su ušli i predstavnici IZ Kozarac i drugi, kako s područja Kevljana tako i šire, a svi ostali bili su više nego dobrodošli u ovaj Odbor…
Tada se razgovaralo i sa Aidom Dajdžić oko izrade projekta…
(1).jpg)
Ja se ne bih ni prihvatio take jedne odgovornosti, da je bio bilo ko drugi da to učini, to je ono što mene boli i što me ne ostavlja ravnodušnim, i ovo me podsjeća na naše Zborove građana, kada ustane tamo neko nepoznat i kaže zašto ne uključite ljude i sa drugih krajeva, i kad zadovoljimo to po regionalnom ključu, onda dobijemo u odbor ljude koji niti se pojavljuju niti šta rade…
Tema o Spomen obilježju nije nova i malo ko može reći da nije znao za ovu inicijativu, bilo je dosta prilika kada se velik broj ljudi koji bi se trebalo uključiti u ovakvo nešto, okupljao, ali niko nije našao za shodno, ili mali broj njih, da upita i da se informiše u vezi svega ovoga, a kamo li da da novčani prilog kako bi podržao ovu inicijativu…
Tu prvenstveno mislim na porodice čiji su najmiliji pronađeni na ovim lokalitetima, šta oni misle o svemu ovome, kao i na sviju nas koji svojim znanjem i stručnošću možemo pomoći ovaj projekat…
Ne može se reći da nije bilo prilike bilo ovdje na internetu, bilo direktno u čaršiji, upitati u IZ Kozarac dokle se i šta se radi u vezi ovoga projekta…
I dalje se nijemo posmatralo dok se nekolicina trudila da pokrene ovu inicijativu i da se konačno uradi nešto što je sigurno, bez dvojbe, potrebno uraditi…
Bili su tu i predstavnici katolika, koji su pronađeni u tim grobnicama, ali vjerovatno nisu bili upoznati sa ovom inicijativom, pošto se niko ni sa njihove strane nije uključio u ovaj projekat…
Neku noće se Odbor sastao sa Aidom, ja nisam bio na tom sastanku, ali sam nakon njega dobio ovaj projekat i informaciju da ga je Odbor u koji nisu uključeni samo đamijski ljudi, kako to neko misli, usvojio…
Neću reči da sam i ja skroz zadovoljan sa idejnim riješenjem, ali sam želio to reći na sastanku Odbora, a ne javno kako ne bi napravio kontra efekat sad kada je najpotrebnije da se maksimalno uključimo na prikupljanju sredstava koja su potrebna za ovako jedan projekat… Nažalost već sam se preletio u diskusiji sa malimdivom, ali ni ja nekada nemam sabura i neka pokuša razumjeti kako je kada činiš maksimalno napore kako bi ispunio nemoguću misiju i na kraju budeš prozvan…
Pokušaću na prvom sastanku Odbora za izgradnju ovoga obilježja da iznesem reakcije koje su nastale na ponuđeno idejno riješenje i da tražim reviziju, nakon toga ću im reći da me isključe iz Odbora jer ne želim da ostanem zapamćen kao neko ko je napravio nešto čega se treba moj narod stidjeti, niti da se neko u moje ime izvinjava hrvatskom narodu, kojem sigurno nisam ništa kriv…
Prepustiću ovaj projekat stručnijim ljudima i povući se kako ne bi bio destruktivan u ovome a medijski prostor ću i dalje dati na raspolaganje kako bi ova akcija bila na kraju i odrađena…
Teško je biti javna ličnost i braniti svoje stavove, ovom prilikom ću se izviniti malomedivu što sam bio grub, možda zato sam se i okliznuo, ali jedno znam sigurno a to je da sam se iskreno i bez ikakvog interesa priključio u realizaciji ovoga projekta kako ne bi bili zaboravljeni zločini koji su se nad nama desili…
Vjerovatno nisam dorastao izazovu koji sam prihvatio pa se zbog toga i povlačim, nadam se samo, i molim Boga, da ću jedan dan pisati o svečanom otkrivanju Spomen Obilježja u Kevljanima…
Toliko što se tiće mene i ove teme…
Add comment