Kozarac.ba

Masovno iseljavanje zbog ekonomskih razloga – Zašto je Sanski Most demografski “Titanik”

Ako se nastavi ovakav dramatični trend iseljavanja, Sanski Most, nekada izbjegličko-raseljenička meka u dolini Sane sa 100.000 ljudi iz 73 bh. općine koji su stigli u prvih deset godina nakon rata, mogao bi postati sablasni gradić starih ljudi.

Informacije o masovnom bijegu Sanjana svih uzrasta, a ne samo mladih, zaprepašćujuće su. Više od 2.000 porodica ili više od 7.000 ljudi otišlo je trbuhom za kruhom u zadnje 3 godine u evropske države, ali i na australski i američki kontinent.

Viša planina

Grad je lijep i infrastrukturno sređen, ali od ljepote se ne živi, niti se u njoj umire. Iseljavanje nije pomodarstvo, već opora činjenica. Ovdje ne važi ona Andrićeva misao da „nema veće planine nego što je kućni prag“. U kafićima dežurni gradski „portparoli“ znaju sve.

– Eno, naš slikar Bejzo (Behzad Hadžiahmetović, op. a.) smiješi se na Facebooku iz Melburna. Odveo je jednog sina, a supruga Aiša uskoro će za njim – kažu.

Aiša Hadžiahmetović, profesorica bosanskog jezika i književnosti, žena koja je zadužila grad na Sani lokalnim amaterskim pozorištem „Theatar Art“, potvrdila je da će s drugim sinom krenuti preko okeana.

Odustala je i od vijećničke pozicije. Inače, čak četiri općinska vijećnika napustila su Sanski Most, Ibrahim Alihodžić, Tahira Kadić, Muhamed Bilajbegović i Emina Halilović. Edim Kunić, muzičar, slikar, performer, potvrđuje da je iseljavanje notorna stvar koju „zna svako“.

– Ovdje posla nema, ljudi vide perspektivu vani – kaže on.

Vijest da šefica gradskog supermarketa „Konzum“ Sendira Karić sa suprugom Edinom i dvoje djece odlazi u Njemačku, gdje je nju i supruga čeka posao, samo je na prvi pogled iznenađenje.

– Da mogu, i ja bih za njima – komentira jedna zaposlenica „Konzuma“.

Sanski frizer Hajrudin Hrustić, rodom iz Bijeljine, otpremio je oba sina u Njemačku.

– Senad (29) živi u Erfurtu, njegova supruga samo čeka vizu pa će za njim, a Benjamin (21) stanuje u Mihnenu, uči za „alteflegera“ (njegovatelj, op. a.). Sami su se odlučili na taj korak, nažalost ovdje za njih nije bilo posla od kojeg bi se moglo živjeti – kaže Hrustić.

Budućnost djece

U sanskim selima Gorica, Naprelje, Fajtovci, Kamengrad Husimovci iseljavanje najvitalnijeg dijela populacije najvažnija je „sportska disciplina”.

– Kada bih sada htio radnika, ne bih ga u ovim selima mogao naći – konstatira Velid Tatarević, vlasnik privatnog kamenoloma.

Iz fajtovačke osnovne škole puta za Njemačku prihvatili su se pedagog Šerif Cerić i supruga, profesorica bosanskog jezika i književnosti, a iz jedne druge škole sad već bivša učiteljica radi u Finskoj u plasteniku. Upis djece u školama je prepolovljen. Sanski Most napuštaju čak i supružnici koji imaju stalni posao, čak iz državnih firmi. Odgovor zašto to čine bolno je identičan: radi budućnosti svoje djece.

Bivši općinski načelnik Mustafa Avdagić negira broj od 7.000 iseljenih Sanjana, ali ne zna koliko tačno ljudi živi u Sanskom Mostu i neuvjerljivo brani tezu da se od neperspektivnih škola i fakulteta koje mladi završavaju „ne mogu kruha najesti“ pa moraju ići vani.

– U narednih deset godina sanskoj administraciji neće trebati ni 100 ljudi s fakultetskom diplomom – izračunao je Avdagić.

avaz

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.