Kozarac.ba

Gdje su nestali milioni namijenjeni Romima u BiH?

Pa iako država već godinama izdvaja pozamašna sredstva za zapošljavanje Roma, značajnijih rezultata nema. Zašto?

Prema podacima romskih udruženja u Bosni i Hercegovini živi oko 100 000 Roma, koji su potpuno isključeni iz društva. Čak 99 posto ih nema nikakvo zaposlenje. Tome uveliko doprinose i negativne predrasude i stereotipi prema najvećoj nacionalnoj manjini u BiH, koje su duboko ukorjenjene u svijest našeg društva.

Država s druge strane izdvaja pozamašna sredstva da se ovaj problem bar donekle riješi.  Tako je za zapošljavanje i samozapošljavanje Roma u periodu 2009. – 2015. godine iz državne kase izdvojeno 4.022.000,00 maraka, a prema podacima državnih institucija 517 Roma je koristilo ova sredstva.

Nedavno je objavljen i Javni poziv u okviru kojeg je za samozapošljavanje i zapošljavanje Roma na nivou Bosne i Hercegovine izdvojeno 700 hiljada maraka. Sredstva u iznosu od šest hiljada maraka, namijenjena su poslodavcima koji žele zaposliti Rome na najmanje 12 mjeseci i iznos od  pet hiljada maraka za Rome koji žele da započnu sopstveni biznis.

Pa iako država već godinama izdvaja pozamašna sredstva za zapošljavanje Roma, značajnijih rezultata nema. Zašto?

Problem je dvojak smatra Enes Mahić, direktor Udruženja građana “Nova Romska Nada” iz Lukavca .

Prvi problem je što se sredstva daju bez prethodne edukacije Roma, pa biznisi koje pokrenu nakon godinu ili dvije dana propadnu. Tako je na području Tuzlanskog kantona, od nekoliko desetina pokušaja samozapošljavanja, samo jedan uspio opstati duži niz godina. Riječ je o ženi koja šije odjeću za lutke, posao se čak i proširio, pa je zaposlila nove radnike.

“U Tuzlanskom kantonu je u projekte zapošljavanja i samozapošljavanja Roma uloženo oko 2, 4 miliona maraka i ti novci su, mogu slobodno reći, bačeni, jer su svi poslovi, izuzev jednog propali. Bavljenje poljoprivrednom, stočarstvom,  prodajom, pržionice kafe , bili su najčešći projekti u koji su Romi ulagali novac, ali zbog nedostatka znanja nisu opstali duže od godinu ili dvije. Besmisleno je davati novac, ako korisnici istog ne raspolažu znanjem, ako nisu educirani za taj posao”, priča za Buku Mahić.

Drugi problem je, dodaje, činjenica da se projekti koji postiču odnosno subvenciraju poslodavce prilikom zapošljavanja Roma, u praksi koriste na pogrešan način- često se zaposle oni koji nisu Romi već se u tom trenutku kao takvi izjasne.

Zbog nepostojanja mehanizma kontrole i povratnih informacija o ovim projektima, javnost biva uskraćena za ova saznanja, a Romi izigrani.

“Nažalost svih nas u BiH, kada je u pitanju trošenje novca namjenjenog Romima, ne postoji sistem monitoringa, pa na kraju ispada da za ova sredstva  niko niko nije odgovoran. U javnosti se to sve fino prezentira, osvanu fotografije u medijima, priča se kako je puno toga urađeno, da su pare potošene smisleno, a na terenu rezultata nema. To je istina i od nje Romi nemaju koristi”, ističe Mahić.

Navodi i podatak da je zaposlenost Roma u BiH ispod 1 posto. Što se tiče Lukavca zaposlenost je ovdje oko 0.92 posto i to sve na pozicijama NK Radnika.

O zapošljavanju se ističe naš sagovornik ne može govoriti, a da se prethodno ne govori o obrazovanju. To je početni korak koji treba adekvatno riješiti kako bi Romi imali veće šanse na tržištu rada.

Prema njegovoj ocjeni u obrazovanju ne funkcionišu mnogo stvari, počev od osnovnog obrazovanja gdje su Romi u neravnopravnom položaju zbog jezične barijere. Romima, dodaje, nedostaju i kvote za obavezan prijem u srednje škole i fakultete.

“ Potrebne su korjenite promjene ako država i društvo žele da i Romi budu ravnopravno prisutni na tržištu rada.  Ja odgovorno tvrdim da kod romskog naroda za takvo nešto postoji velika volja. Rješenje bi bilo, stvaranje zakonskog okvira koji će regulisati predškolsku edukaciju koja je adekvatna i koji će provoditi Romi za Rome. Takođe zakonskom regulativom treba primorati školske ustanove za obavezan prijem đaka Roma na više i visoke školske ustanove i na kraju kontrolisati sredstva koja se izdvajaju za sprovedbu akcionog plana obrazovanja Roma koje trenutno, grabe NVO koje nisu iz romskog sektora a troše ga na skupu administraciju, plate i terenska vozila. Znači pružiti priliku da se implementiraju projekti iz oblasti obrazovanja jer nismo glupi koliko nas prave glupim”, istakao je Mahić.

Da Romi nemaju adekvatan pristup tržištu rada i da su često po ovom osnovu diskriminisani  i iskorišteni smatra i Saša Mašić, predsjednik Saveza nevladinih organizacija Roma Republike Srpske.

Poslodavci se, navodi, i pored povlastica koje mogu ostvariti putem Zavoda za zapošljavanje, zbog predrasuda  rijetko odlučuju zaposliti Rome.

“Imamo dosta djece sa završenom srednjom školom, ali sjede kući, jer nema posla, iako njihove kolege, vršnjaci koji nisu Romi, dobiju neko radno mjesto, kod naše djece to ne ide tako, njih poslovi ne čekaju, njih niko ne zapošljava”, priča nam Mašić.

Ukazuje na još jedan problem, a to su zaposleni,  fakultetski obrazovani Romi. Njih nema puno, ali je problem što nakon što dospiju na malo više pozicije negiraju svoje  porijeklo.

“Broj zaposlenih Roma sa fakultetskom diplomom je jako mali, možda nekolicina. Nažalost, Romi dok se školuju se izjašnjavaju kao Romi, koriste romske stipendije a nakon što završe škole/fakultete i zaposle se na boljim pozicijama više se ne deklarišu kao Romi. Eto nažalost i to nam se dešava”, naglašava Mešić.

Ipak  situacija u opštini Gradiška, gdje je i sjedište Saveza, dosta je bolja nego u ostalim opštinama i mjestima RS. U Gradišci su zaposlena 42 Roma, od čega je najveći broj u Gradskoj čistoći. Jedna Romkinja je zaposlena u bolnici. Do ovog broja zaposlenih Roma najviše se došlo zahvaljujući Mašićevom ličnom angažmanu.

Kako bi se došlo do bolje situacije za Rome, kada je u pitanju zapošljavanje, smatra da ipak treba sačekati  neka druga -bolja vremena, kada će  političari i sam državni vrh dosta ozbiljnije pristupiti ovoj problematici.

Piše: Tatjana Čalić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.