Kozarac.ba

NAŠI LJUDI MOGU I ZNAJU: Od firme u podrumu do preko 10 miliona kopački za Adidas

Sto kilometara od nas proizvode se kopačke marke Adidas za Davida Beckhama. Ne vjerujete? Naši ljudi prave kopačke za najbolje fudbalere na ovom svijetu.

Naše putovanje u kojem predstavljamo uspješne privrednike iz ove zemlje dovelo nas je u Derventu, grad koji je jedinstven u BiH. Jedan je od privredno najuspješnijih u zemlji, sa najnižom stopom nezaposlenosti i sa najmanjim zaduženjem.

Ovdje privređuju Austrijanci, Nijemci, Italijani, ovdje se vraćaju domaći privrednici koji žele prosperitet u svom gradu. Jedan od njih je i Radovan Pazurević, vlasnik preduzeća Sanino, koje je lider obućarske industrije ne samo u Derventi, već i šire. Najpoznatiji su po svojoj saradnji sa moćnim Adidasom.

Firma “Sanino” i jeste nastala kao proizvod ogromne želje da se samo svojim radom može poboljšati kvalitet života, kaže Pazurević.

“Ja sam uvijek imao ideju da nešto počnem raditi, a u tadašnje vrijeme nije bilo mnogo privatnih inicijativi u mojoj branši. Meni su se neke ideje javljale nakon mog odlaska u jednu jaku talijansku firmu gdje sam vodio značajne poslove, bio sam tehničar, hodao sam po Evropi”, nastavlja.

Tragajući za novim poslovima, došao je u jednu italijansku regiju i uvidio kako u jendoj obućarskoj firmi radi prosječno 15 radnika, a da je Italija ujedno i najveći proizvođač obuće u Evropi. U čemu je kvaka?

Jako mnogo komponenti rade ljudi individualno,  naprimjer u selu pored svog posla imaju vlastitu mašinu koja nešto štanca ili lijepi.

“Onda sam rekao, ako mogu oni, zašto i mi ne bismo mogli”, priča.
Prvu privatnu firmu sa svojom suprugom otvorio je negdje 1991. godine. Tada je bilo teško, a njihova prva proizvodnja bila je u podrumu. Počeli su praviti rukavice.

“Kada su se počele dešavati ružne stvari, mi smo otišli u svijet. Veliki dio života proveli smo radeći u Kini. Tamo smo zaradili mnogo novaca za naše prilike i taj smo novac uložili u nabavku opreme, otvorili smo vlastitu proizvodnju u Mađarskoj i poslije toga smo došli u Derventu, razvijajući naš posao”, kaže Pazurević.

“Zanimljivo je reći kako smo uvijek radili nešto što ima veze sa konkretnim poslom. Sa radom. Nikad nismo razmišljali da budemo trgovci, da radimo neku uslužnu djelatnost, da preprodajemo, da prodajemo pamet, da radimo neke finije poslove, da nismo upregnuti svaki dan.Mi smo čitavo vrijeme razmišljali da samo svojim radom možemo sebi i članovima svoje familije obezbijediti bolju egzistenciju”, dodaje.

Na bazi takvih razmišljanja, u posao su “ubacili” svoju djecu. Njihova kćerka Sanja direktor je prnjavorskog ogranka Sanina, koji proizvodi upravo za Adidas,  a završila je za obućarskog inžinjera. Sin je završio istu tu školu u Beogradu, ali na drugom odsjeku.

“Dakle, svoju smo djecu u ovo uvukli. To je naša sudbina. Osnovna karakteristika našeg poslovanja je da smo shvatili da možemo mirno spavati i možemo dobro živjeti. I da mogu drugi dobro da žive od ovog našeg rada”, ističe.

Njegova satisfakcija je, kaže, što su uspjeli stabilizovati proizvodnju i što rade sa firmama koje su sa njima preko 15 godina.

“Mi radimo već 17 godina sa Adidasom. Izvezli smo preko 10 miliona pari kopački. To je kao da dva i po puta ili tri obujete Bosnu i Hercegovinu u kopačke. Već smo 13 godina sa firmom Meindl koja je lider u Evropi kada je u pitanju vojni program. Već nekoliko godina radimo sa firmom Legero i vraća nam se firma Haix, jedan od najvećih proizvođača obuće u Evropi”, dodaje.

U našem razgovoru dotakli smo se i okruženja, razgovarali smo o tome zašto su njegova djeca za mašinama, zašto nisu na Sejšelima, zašto se oni ne boje zasukati rukave i raditi?

“Mladog čovjeka vaspitava porodica, škola i ulica. Onaj ko ostvari veći uticaj na dijete, dijete je njegovo. Kada to razložimo. Kakva nam je porodica? Ekonomski slomljena, nemoćna, dezorijentisana, politički bombardovana odvratnim stvarima koja nam se dešavaju. Mi smo se u tom svemu podijelili, ne na dobre i loše ljude, kao što je to svuda u svijetu, već smo se podijelili po vjerskoj pripadnosti. Ima milion razloga da budem ljut na sva tri vjerska poglavara, jer nijedan nije stao u odbranu neke pravedne stvari. Znači, porodica se nalazi u krizi zbog društvenih tokova, jer mi hrvatamo, turčimo i srbujemo gdje treba i gdje ne treba. Politika je sve.Posao je ništa. Postali smo zarobljenici šoubiznisa. Mi smo zarobljenici zabave. Društvo nije pronašlo pravi put da dopre do mladog čovjeka, jer se bori za pozicije, političari to ne znaju”, kaže vlasnik Sanina.

Dodaje kako se mora napraviti strategija, u kom pravcu se usmjeriti, da se baziramo na prirodnim resursima i da se ljudi upregnu da na osnovu toga što imamo počnu stvarati novu vrijednost.

“Ja sam izabrao teži put, mogao sam biti mangup u Derventi veći od svih mangupa tadašnjih, u centru Dervente, odrastao sam sa ljudima koji su dobar dio svog života proveli u zatvoru, znalo se tu zalomiti, neka kocka, i neko piće, ukrasti koju krušku, jabuku, ali sam uvijek razmišljao šta će mi reći otac? Jer moram pred njega stati. Mi smo, nažalost, izgubili taj osjećaj da mlade ljude neko mora vaspitavati, oni su prepušteni slaboj, krhkoj porodici.”

Sad je situacija takva, kaže, da niko neće da se upisuje u radnička zanimanja jer to nije “in”, svi hoće da budu u bankama ili na budžetu, uglavnom. Niko nije spreman da radi da se malo žrtvuje, da da neki svoj doprinos.

“Recept za uspjeh? Morate vjerovati u sebe, morate znati šta želite i u to vjerovati. Ja sam svoj cilj bio zacrtao 1992. godine kada sam odlazio iz Dervente. Taj cilj je bio vratiti se u Derventu i raditi nešto”, kaže.
“Ovo se meni malo otelo. Kad čovjek vjeruje u ono što želi, sve je moguće. S tim što moramo shvatiti da neka pretjerana očekivanja znaju čovjeka odvući u neku krajnost i izgube kompas. Nije pogubno probati, pa ne proći. Ja sam sto puta bio na raskrsnici”, ističe.

“Vjera u sebe i sve mora biti potkovano velikim zalaganjem. Pošten odnos prema radu. Ljudi u svijetu cijene iskrenost, poštenje i rad. Nikome vi ne možete prodati maglu. To se prepozna”, završava razgovor vlasnik Sanina.

Priča o Adidasu

Mislim da je firma uspjela da se stabilizuje i on ima svoj status.

“Znate kakav je osjećaj kada vas u Adidasu, u njihovoj upravnoj zgradi dočekaju sa lutkom koja nosi dres na kojem piše Rk Derventa. Oni znaju da sam ja u rukometu, oni su za nas pripremili opremu za klub za čitavu sezonu, jer znaju za moju ljubav prema tom sportu.Eto pogledajte koliko neko uloži energije, jedan Adidas.

“Za 17 godina nismo imali nijedne situacije da pričamo o prekidu posla, svaki naš susret je bila prilika da se govori o novim poslovima, imamo sa njima novu vrstu saradnje i sada mi za njih nabavljamo repromaterijal. To je velika stvar”, ponosan je.

Trač za kraj: Jedan od najpoznatijih fudbalera koji je nosio kopačke iz Prnjavora i Dervente je David Beckham. Godišnje je imao na raspolaganju 125 pari kopački, što znači da je svaki treći dan obuvao potpuno novi par ove sportske obuće…

Elvir Padalović

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.