Kozarac.ba

I u Prijedoru djeca očitala lekciju, ujedinio ih fudbal

Fudbal, najvažnija sporedna stvar na svijetu, ujedinio je na najbolji mogući način mještane dvije Ljubije kod Prijedora te mališane, koji dva puta sedmično vrijedno treniraju u Fudbalskom klubu Ljubija, povukao s ceste i iz kafića te vratio sportu.

U klubu su svi samo fudbaleri koji sanjaju o velikim evropskim i svjetskim stadionima i, naravno, profesionalnom fudbalu.

I, što je najvažnije, druže se i nakon utakmica, poput one  prijateljske proteklog vikenda s FK Berek, koja je okončana rezultatom 4:1 u korist Ljubije.

Goran, Edvin i Srđan: Najsretniji kad osvoje pehar

Jedina razlika

– Često putujemo, svi zajedno se radujemo i najsretniji smo kad osvojimo pehar. Ovdje, na terenu, a tu su Edvin, Dino, Mlađo, Bogdan, Emir, Hasan, Bešir, Bukva… svi smo prijatelji. Na terenu se super slažemo i nikad se ne svađamo – uglas kažu golman Goran, bekovi Edvin i Srđan te stoper Denis.

Predsjednik kluba Drago Divković kaže da su fudbaleri Ljubije izašli na teren prije šest mjeseci. Dodaje da su ova djeca pobjednici i kad gube na stadionu, jer su mnogima održala lekciju o tome kako se treba ponašati u životu.

– Ovdje smo svi isti, samo sa jednom razlikom, ko bolje igra fudbal. A njihovi treninzi uvijek privlače novu i novu djecu. Dođu i djevojčice, pred kojima su oni tek važni – kaže predsjednik siromašnog fudbalskog kluba, u kome svi, pa i treneri, rade volonterski.

Žive od donacija

Klub trenutno živi od donacija dvadesetak članova uprave i Skupštine kluba, koji daju po deset maraka mjesečno, ali i od donacija dobrih ljudi, poput Semire Hofman (Hoffmann), koja je inicirala ponovni rad kluba, te RŽR “Ljubija”, koji je uredio stadion. Nakon prijateljske utakmice s Berekom, podršku su im sokovima i kolačima dale i članice Udruženja “Lipe” iz Donje  Ljubije te “Dijamanta” iz Gornje Ljubije.

Muslimović: Fudbal je bio moj život

Podršku malim fudbalerima Ljubije, mada nije krio simpatije prema Bereku, dolaskom u Ljubiju dao je i naš poznati Plavi Čuperak Halid Muslimović. Na teren nije istrčao, jer nije bio siguran koliko bi ga puta mogao pretrčati, mada je nekad, prije sjajne muzičke karijere, kako priznaje, sanjao o fudbalu.

– Fudbal je bio moj život, moj san, dok nije počela gitara. Igrao sam neko vrijeme lijevog beka, a poslije bio golman… ali je gitara na kraju prevagnula – kazao je Halid te je dodao da bi u ovoj utakmici, u kojoj je Berek izgubio sa tri gola razlike, najbolji bio kao realan sudija.

Avaz

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.