Kozarac.ba

Dobro došli u Apsurdistan: Fadilovo brašno, ulje i so, i Bakirova Sebija

Piše : Edina Latif

Satira je književni oblik kojim se kritički ismijava pojedinac, država ili vlast. Često se koristi kao sredstvo političke borbe. Tako je to bilo odvajkada. Danas, kada živimo u apsurdistanu od države koja se zove Bosna i Hercegovina, obrnuto je. Čak je i satira izgubila svoje pravo značenje i smisao.

Satira je tako sada u ovoj zemlji književni oblik kojim bh. političari ismijavaju građane. Taman kada pomislimo da neki od ovdašnjih političara u svojim izjavama i porukama svekolikom puku ne može dalje od dna koji je dotakao, dokažu nam da mogu i puno gore i puno više.

Ponekad imamo osjećaj kao da se utrkuju ko će dati tragikomičniju izjavu, pa da ojađeni narod ocjenjuje ko je od njih bolji. Ako nastavi tempom koji je zadao, federalni premijer Fadil Novalić do kraja mandata može izdati knjigu radnog naziva “Svi moji biseri”.

Kritikovao je tako Novalić, kojeg evo po društvenim mrežama prozvaše “direktor Šojić”, građane da su rasipnici, da više novca troše na mobitele nego na ulje i brašno. I nije mu bilo, veli, mrsko pa je napravio analizu šta se kupuje u tržnim centrima.

U očaju je premijer! Nasikirali ste čovjeka! Građani od deset proizvoda samo tri kupuju koja su esencijalne životne namirnice.

Sram vas bilo! Kupujete djeci čokolade, nutelle, kekse, dajete im možda i pare za užinu, jakne, pantalone…Ali premijer je velikog srca, nije vam to sada upisao u grijeh. Poslije će. Prati “veliki brat” sve na šta vi bacate pare.

Pa zar mislite da je on osim brašna, ulja i soli kupovao sve to što vi kupujete, imao danas kuće, stanove, preduzeća, bijesna auta? Štedio čovjek. Od usta odvajao. I još bi vi gospodo rasipnici da vam plate budu velike. Zapamtite, brašno, ulje i so!  

I ne zaboravite svi vi koji imate tu sreću da radite, “oni su vlasnici preduzeća i svih vas”. Reče Novalić i ostade živ.  

Ali, ne može on taj funkcionerčić sa entitetskog nivoa biti ispred svog stranačkog i šefa države. Bakir Izetbegović nam svima poruči. I kad si u zatvoru možeš biti ministar. Valjda misleći da će Dautbašić u pratnji sudske policije doći na polaganje zakletve, pa se vratiti u pritvor.

To je poruka svima nama i recept kako postati uspješan, a uz to i ministar. Bez namjere da ulazim sada u to da li je Dautbašić zaista kriv ili ne, neka to pravosuđe odluči, ali ovakvim ponašanjem “političkih gospodara života i smrti” nanosi se nemjerljiva šteta ovoj državi.  

I nije tu kraj. Izetbegović nam je svima održao lekciju da je njegova supruga Sebija najbolji ljekar u ovoj državi, sa najboljim referencama, da je najbolji menadžer sa jakim vezama i da je on podržava da bude direktorica UKCS-a.

Da je sreće, pa čak i da je istina da je Sebija Izetbegović “naj” u svemu kako je to nafali njen muž ( a svi znaju da je daleko od “naj” osim njemu i nekolicini njenih prijateljica), kao šef države ponašao bi se odgovornije.

Ne bi slao poruku svima nama da nepotizam treba biti urnek ponašanja i da je uredu da se na konkurs za tako značajnu poziciju javi samo jedna osoba- i to njegova supruga.  

Došli smo, nažalost, u fazu da su nas uvjerili da je pranje novca ustvari privlačenje stranih investicija, da je u našem interesu gašenje jedne bolnice, da je za nas najbolje kupovati samo brašno, ulje i so, da je za nas najbolje da Sebija Izetbegović bude direktorica, da ako si bogat trebaš imati još više, a ako si siromašan da ti i ne treba…

Napravili su nam pakao od života i još nam se podsmijevaju zbog toga, gledajući nas sa vrha osvetoljubivo, bahato i bezobrazno. Sebi su skrojili sistem u kojem svako ko je niko može postati neko i nešto, ali pod uslovom da pripada određenim porodičnim halkama ili je njihov odani sluga. 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.