Kozarac.ba

Imale su 4, 5 i 7 godina – Potresni prizori sa identifikacije posmrtnih ostataka sestara Ribić

U Komemorativnom centru Tuzla danas su identificirani posmrtni ostaci tri sestre, Zijade (7), Suvade (5) i Almase (4) Ribić iz zvorničkog sela Skočić, koje su ubijene sa ostalim članovima porodice.

Jedini preživjeli iz devetoročlane porodice Ribić je Zijad (31), koji je potpisao dokumente za identifikaciju o ubijenim sestrama.

Identifikacija četvrte sestre trebala bi se izvršiti naknadno, kada će se utvrditi da li je riječ o Ismeti (16) ili Zlatiji (13). Njihovi roditelji pronađeni su i ukopani ranije, a posmrtni ostaci djevojčica pronađeni su u masovnoj grobnici na Crnom vrhu kod Zvornika. Traga se za još za dvjema sestrama i najmlađim bratom Sabrijom.

Dr. Vedo Tuco, specijalista sudske medicine, izjavio je da mu je ovo do sada najteži slučaj na kojem je radio.

˝Uspjeli smo kompletirati tijela koliko je to bilo moguće. Ovo me strašno pogodilo, iako sam od 1998. godine obradio preko 18.000 slučajeva i sudbina svake porodice je na svoj način teška, ovo što se desilo Ribićima je nešto što čovjeka ostavi bez riječi. Bilo kakav komentar je suvišan˝, rekao je dr. Tuco.

Brat ubijenih sestara nije smogao snage ući u salu gdje su na stolovima poredane njihove male, razmrskane lobanje, pronađene koščice, te štramplice i dječije patike broj 24.

Zijad se sjeća da je 12. jula 1992. godine, kao osmogodišnjak, u kući bio sa šest sestara, dvogodišnjim bratom Sabrijom, majkom, ocem, te nekim prijateljima i rodbinom, kada je zločinačka grupa pod nazivom ˝Simini četnici˝ došla u njihovo selo.

˝Radili su svakakve stvari. Tukli su nas, a silovali su najstariju sestru. Tražili su zlato i pare. Zatim su nas kamionom odvukli u Malešiće, gdje su pripremili teren za pokolj. Tražio sam da idem majci, a četnici su mi rekli da stanem mirno pred kamion. Začuo sam pucnjeve i pogodili su me nožem u vrat, a probudio sam se poslije ne znam ni sam koliko vremena. Ležao sam među leševima i izvukao sam se ispod njih, a onda sam opet začuo vrisku, galamu i pucnjeve˝, ispričao je Zijad, koji je ubrzo naišao na dvojicu vojnika u uniformama bivše JNA.

Ti su ga vojnici, prisjeća se, nahranili i odveli u ambulantu u Kozluku, gdje je Zijad zatekao i prepoznao zločince koji su njegovu porodicu odveli na strijeljanje.

˝Nisam se htio odvajati od te dvojice vojnika, a četnik Simo Bogdanović zahtijevao je da me ostave. Vojnici su me odveli u bolnicu i tako su me spasili, a u Beogradu sam svjedočio protiv njegove zločinačke grupe. Prepoznao sam Simu Četnika, koji je umro u pritvoru prije nego što je dočekao prvostepenu presudu, a drugostepenom, četnici su oslobođeni, jer je sutkinja zaključila da se ja, koji sam tada bio dijete, ne mogu sjećati detalja i ne mogu prepoznati ubice svoje porodice. Osim mene, svjedočile su i tri zaštićene svjedokinje koje su bile u zarobljeništvu i Siminim četnicima su prale odjeću, kuhale i služile im kao seksualne robinje. Ali, ja vjerujem u Boga i drugi svijet, i siguran sam da će svi biti kažnjeni za svoja nedjela, baš kao što je bilo suđeno da ja preživim i tragam za svojim roditeljima, sestrama i bratom˝, zaključio je Zijad.

Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, rekao je da su sa ovog područja od 1992. do 1995. godine ubijene 1.983 osobe, a 1.509 njih je identificirano. Traga se za još 474 žrtve.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.