.jpg)
svabo
Živimo u vremenu tranzicijske pravde, vremenu postkonfliktnog društva, vremenu suočavanja sa prošlošću, vremenu gradnje kulture sjećanja, gradnje memorijala, pomirenja…
Često puta čujemo o gradnji memorijala, monumenta, spomen ploča, mjesta sjećanja, a rijetko kad se zapitamo šta to gradimo i šta ćemo još graditi? Šta treba da sadrži jedan memorijal?
U nastojanju da u budućnosti gradimo memorijale koji će vršiti svoju ulogu u procesu suočavanja sa prošlošću i gradnje kulture sjećanja trebali bi razmisliti o deset pitanja koja možemo postaviti memorijalima:
1. Da li u obzir uzima potrebe i želje osoba kojima je namjenjen?
Memorijali često nastaju kako bi govorili u ime zajednice ili grupe. Na početku stvaranja memorijala posebna se pažnja mora posvetiti pitanju ko je uključen u proces i da li su u obzir uzete želje i potrebe osoba kojima je memorijal namjenjen. Neuspješni memorijali su često neprikladni zajednici za koju su napravljeni, jer zajednica nije bila uključena u proces. Ti memorijali imaju tendenciju da ih oni za koje su napravljeni ne osjećaju svojim, postaju uzrokom ogorčenja i ne uspijevaju uključiti prošlost u sadašnjost.
2. Da li podstiče dijalog?
Upravo iz razloga što su memorjali napravljeni za zajednice i mnoge druge osobe u ovom trenutku, ali i u budućnosti, proces stvaranja trajnih obilježja mora biti proces dijaloga i otvorenosti. Dijalog je osnovna komponenta sjećanja na prošlost, te je time i sastavni dio procesa stvaranja memorijala. Međutim, kako bi memorijal bio istinski uspješan, dijalog ne smije završiti po njegovoj izgradnji. Da bi ispunio svrhu prikazivanja prošlosti u sadašnjem vremenu, memorijal mora biti trajni izvor dijaloga. To je jedini način da se o prošlosti govorori bez zadrške i otvoreno, da bi se iz nje učilo i da bi se moglo krenuti dalje.
3. Da li je otvoren za različita tumačenja?
Prošlost se nikada ne pamti kao samo jedna priča, a dio rada na memorijalu podrazumjeva prihvatanje i uključivanje različitosti sjećanja i priča. Uspješan memorijal nastao je tako da omogućava pluralitet posmatrača koji ćese s njim poistovjetiti. Umjesto isključivanja određenih sjećanja, njegov je zadatak da ih uključi , čime poruka koju šalje postaje univerzalna, a njeno znaćenje blisko svima. Najuspješniji memorijali su dostupni velikom broju ljudi, među kojima je mnogo onih koji nemqaju direktnu vezu sa događajem koji memorijal priziva. Umjesto nametanja jedne verzije prošlosti, memorijali koji su otvoreni različitim uticajima i tumačenjima obogaćeni su daleko većim značenjem u vremenu i prostoru.
4. Da li ima potencijala da se razvija tokom vremena?
Statični, ne promjenjivi memorijali imaju tendenciju da gube značenje i vremenom postaju nevidljivi. Upravo kao što se naše razumjevanje prošlosti može vremenom promjeniti, tako i memorijal treba biti otvoren za promjenu značenja. Memorijal koji nameće samo jednu, nepromjenjivu sliku prošlosti lako može biti prevaziđen i izgubiti značenje. Memorijali koji se vremenom mjenjaju i razvijaju daleko su uspješniji u prenošenju prošlosti budućim generacijama.
5. Da li može pomoći da se uči iz prošlosti?
Čuvena misao filozofa Georgea Santayane glasi: „ Oni koji se¸ne sjećaju prošlosti osuđeni su da je ponove“.
Memorijali nam pomažu da pamtimo prošlost i učimo iz nje, kako se istorija ne bi ponovila. Umjesto tek ritualnog pominjanja sjećanja, uspješni memorijali imaju obrazovnu ulogu kod posmatrača, jer prenose iskustva iz prošlosti u današnje vrijeme i budućnost.
6. Da li promiču demokratiju?
U prenošenju iskustva iz prošlosti memorijali imaju potencijal da postanu sastavni djelovi procesa demokratizacije. Međutim, kako bi bili uspješni u promicanju vrijednosti , sami memorijali, a posebno proces njihovog nastanka moraju biti demokratični. Uspješni memorijali promovišu ideale uključenosti, pluralizma i tolerancije, jer su nastali na tim vrijednostima i predstavljaju temelje demokratije u zajednicama i cijelom društvu.
7. Da li izjednačava i jednako poštuje žrtve?
Dio svrhe koju memorijal treba da ispunjava jeste vraćanje ljudskosti, digniteta i sjećanja onim žrtvama na koje sjeća. Simbolično treba da vrati nešto što je bilo izgubljeno za žrtve i njihove voljene. Međutim, zbog težine njegove dužnosti, mora sjećati na sve žrtve jednako. Ako sadrži imena, važno je pronaći najbolji način da ih se navede, te imati na umu da svaki propust može biti fatalna greška za uspjeh prenošenja poruke memorijala. Žrtve su srž zadatka stvaranja memorijala, s toga je potrebno voditi računa o tome da su sve žrtve predstavljene jednako i s poštovanjem.
8. Da li je uvrijedljiv?
Memorijali koji pogrešno odslikavaju prošlost ili predstavljaju samo jednu verziju prošlosti, nemaju značaja za one grupe čije sjećanje je isključeno. Pošto imaju moć da podstaknu na pomirenje, memorijali imaju moći da dijele ljude. Memorijali koji imaju više od jedne svrhe, koji okreću ljude jedne protiv drugih, osigurat će da se istorija ponovi. Umjesto promicanja mira i okončanja nasilja i sukoba mogu pokrenutinovi val nasilja.
9. Da li je vidljiv?
Austrijski pisac Rober Musil jednom prilikom je rekao da „ništa na svijetu nije tako nevidljivo kao spomenik“.
Spomenici i memorijali imaju tendenciju da se stope s okolinom-njihovo značenje se zaboravlja i vremenom postaju nedostupni. Memorijali koji ne pozivaju na ili ne potiču interakciju i privlače pažnju postaju nevidljivi. Lišeni su emotivnog uticaja i ne mogu se „sjećati“ onih u čije ime su sagrađeni.
10. Da li je ružan?
Javno izložena umjetnost na neki način ima dužnost da bude ugodna oku. Memorijali, s druge strane, nemaju tu dužnost. Često im je svrha da izazivaju nelagodu, zloslutnost, ponekad čak i strah. Međutim, kada je svrha memorijala da postane sastavni dio zajednicce, ne smije pobuđivati niti poticati osjećaj odbojnosti.
Na kraju, kako biste Vi rangirali ovih deset pitanja?
Šta je to najbitnije kod memorijala?
Add comment