Sudsko vijeće banjolučkog Okružnog suda proglasilo je juče krivim Željka Bulatovića (46), Sinišu Teodorovića (35) i Zorana Gajića (42), optužene za ratni zločin protiv civila na Manjači 1992. godine, te ih osudilo na ukupno 36 godina zatvora.
Bulatoviću je Sudsko vijeće izreklo kaznu zavora u trajanju od 14 godina, Teodoroviću kaznu zatvora od 12, dok je Gajić osuđen na deset godina zatvora.
Trojici optuženih je u kaznu uračunato i vrijeme koje su do sada proveli u pritvoru od 14. decembra 2005. godine.
Dragan Barjaktarević (33), Radenko Vučenović (42) i Miodrag Topić (33), koji su se nalazili na optužnici za isto krivično djelo, juče su zbog nedostatka dokaza oslobođeni.
Bulatović, Teodorović i Gajić proglašeni su krivim da su “od početka juna do početka avgusta 1992. godine kao stražari i pripadnici Vojne policije 1. Krajiškog korpusa Vojske RS u logoru na Manjači mučili i psihički zlostavljali zatvorenike koji su većinom bili nesrpsko stanovništvo sa područja Ključa, Sanskog Mosta i Prijedora”.
Njih trojica su proglašeni krivim i da su u noći 28/29. jula 1992. godine nakon mučenja ubili logoraše Omera Filipovića i Esada Bendera.
Želimir Lepir, predsjednik Sudskog vijeća, istakao je u obrazloženju presude da je Tužilaštvo za trojicu optuženih uspjelo dokazati krivicu koja je utemeljena kako na vjerodostojnim izjavama svjedoka tako i na objektivnim dokazima.
“Za Barjaktarevića, Vučenovića i Topića nije bilo dokaza tako da ih je Sudsko vijeće oslobodilo optužnice”, kazao je Lepir.
Predsjednik Sudskog vijeća naveo je kako sud nije mogao prihvatiti tezu odbrane da je na Manjači postojalo više “Zorana” i “Siniša”, odnosno da je neko drugi počinio mučenja, a ne optuženi jer su, kako je rekao Lepir, “brojni svjedoci prepoznali upravo glasove optuženih”.
Add comment