Zdravstvena ambulanta u Kozarcu, iako je sredinom ljeta s početkom školske godine najavljeno njeno iseljenje, ostaje u prizemlju zgrade  Osnovne škole u Kozarcu.

Ovo je potvrdio Muhidin Šarić, direktor OŠ, rekavši da iza zahtjeva za iseljenje ambulante, u kojoj zdravstvenu pomoć prima oko 10.000 povratnika iz Kozarca i okolnih sela, stoji školski odbor.

U fabrici za izradu gornjih dijelova obuće Nova Ivančica u Kozarcu stalnu potrebu za kvalificiranim radnicima riješili su obukom, na kojoj se trenutno nalazi polovina od 90 zaposlenih.

- Obuka traje i do godinu i po dana, što nam je problem, jer u vrijeme obuke radnici primaju samo zagarantovanu platu, tako da njen prosjek iznosi svega 330 maraka. Bio bi daleko veći da u prekvalifikaciji radnika postoji sufinansiranje. Tražili smo da se u taj program uključe nadležne institucije lokalne zajednice i RS, ali odgovor još nismo dobili - kaže Samir Alihodžić, tehnički direktor Nove Ivančice.

Hvala Allahu dz.s. Gospodaru svih svjetova na blagodatima i nimetima kojima nas obasipa. Neka salavat i selam na posljednjeg Allahovog miljenika i Poslanika Muhammeda s.a.w.s. na njegovu casnu porodicu, njegove uzorite ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Imam cast i zadovoljstvo da vam se po drugi put obratim zeleci prije svega da poselamim sve Bosnjake i Kozarcane sirom svijeta, ma gdje oni bili i zivjeli, a mahsuz selam svima onima koji vole Kozarac i kojima Kozarac budi drage uspomene i sjecanja...

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili.“ (Al-Bekara, 183)

"I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite." (El-Bekare: 184)

Putovao sam prije neki dan u rodni grad, Banjaluku, danas prestonicu zajedničkog zločinačkog poduhvata tupavog i pravopisno nemogućeg imena – Republike Srpske (Šumske ili Mrske, kako više volite, meni je ovo drugo milije). I opet razmišljao kakav to usud za tako lijep grad kao što moja Banjaluka jeste: da u „onom” ratu ponese titulu prestonice Pavelićeve krvničke endehazije a sada i Karadžić-Dabićeve genocidne endeesije. Podzemne vode, loša karma, šta li?

I inače, kada čovjek putuje kroz Bosnu, pa makar i ne bio Bosanac, ne može a da ne zapazi nesklad između prelijepe prirode i usrane (trenutne) sudbine.

Putovao sam baš mahsuz tako da granicu pređem na prelazu Jasenovac–Gradina, gdje se Una uliva u Savu i bezuspješno pokušava smaragdnozelenom da razbistri muljevitu vodu, na mjestu gdje su logoraši iz „onoga” rata bezuspješno pokušavali preplivati veliku vodu i pobjeći od „dobrovoljnog rada” koji im je „nudio” moj počivši imenjak, ustaški krvnik Šakić. Pa sam okrenuo – opet namjerno – na mahalu koja se sad zove Kozarska Dubica a u stvari je Bosanska, pa onda baš skroz s namjerom preko Prijedora, tog grada nepravedno zapostavljenog u široj javnosti a toliko u svetu poznatog po uspješnom sprovođenju mladićevsko-ćosićevske vizije „konačnog rješenja” i „obračuna s Turcima”. Tog grada u čijoj su okolini toponimi kao što su Trnopolje, Omarska i Keraterm. Tog grada naseljenog saučesnicima u kojem rijetki povratnici i dan-danas nerado dočekuju noć na ulici.

Pa sam produžio dalje i vozio sam kroz Kozarac, „veliko muslimansko selo”.

U subotu 9. augusta, u 15:30h , u Trnopoljskom zaseoku Garibi  prouci ce se Ja-sin i dova pred duše svih naših šehida a u 16 h održaće se otkrivanje šehidske ploče na kojoj se nalaze imena šehida iz ovoga dzemata.

Ovim putem, dzematlije pozivaju sve one koji su u mogucnosti da im se pridruze i zajedno s njima podjele tugu i sjecanja na naše šehide...

Vijest o hapšenju Radovana Karadžića, političkog i vojnog vođe bosanskih srba u proteklom ratu, zločinca okrivljenog za genocid i zločine protiv čovječnosti dočekana je radošču i nadom da će ruka pravde stići i one koji su dugi niz godina poslije rata bili nedodirljivi.

Hapšenje Karadžića je mala satisfakcija za žrtve i sve stradalnike koji su se našli na putu realizacije monstruoznog projekta “Velike Srbije”.

Odakle je krenulo, tu mora i završiti.