svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Pitanje tevekkula, tj. oslanjanja na Allaha, dželle še'nuhu, jedno je od najvažnijih pitanja koja zadiru u našu akidu (vjerovanje), pa je zbog toga veoma važno da tevekkul pravilno razumijemo i primijenimo u našim životima. Tevekkul na Allaha, dželle še’nuhu, je jedna od najvećih imanskih obaveza i jedan od najviših stepena tevhida i isti je vezan za sve ibadete i poslove mu’mina.
Tevekkul etimološki znači oslanjanje, prepuštanje, predavanje, iskazivanje svoje nemoći i oslanjanje na drugog. U šerijatskoj terminologiji tevekkul ima značenje pouzdanja u Allaha, azze ve dželle, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega, uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela i ulaganje maksimuma napora u svim hairli poslovima.
Riječ tevekkul u jednini i množini, prošlom i sadašnjem vremenu i u imperativu spominje se na 42 mjesta u Kur'anu.
Braćo i sestre, suština tevekkula je u činjenju propisanih djela i oslanjanju na Onoga Koji ih je i propisao, tj. na Allaha, dželle še’nuhu, uz ubjeđenje da je sve u Njegovim, dželle še’nuhu, rukama i da će se desiti samo ono što On želi.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 51. ajetu Sure Et-Tevbe:
Reci: “Neće nas zadesiti osim ono što nam je Allah odredio, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo na Allaha oslone!“
Citirani ajet braćo i sestre nas podučava vjerovanju u kader i oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala, Kojem pripadaju sve tajne. I uistinu su vjernici ubijeđeni da se sve dešava Allahovom, dželle še’nuhu, voljom i određenjem i oni se istinski oslanjaju na svoga Stvoritelja, nadajući se Njegovoj milosti i oprostu.
A u drugom dijelu 3. ajeta Sure Et-Talak, stoji:
…Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan! Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.
I uistinu je Allah, dželle še’nuhu, mu’minima dovoljan i jedini istinski oslonac, pa se oslonimo na Njega i u isto vrijeme uložimo maksimum truda, pa ćemo postići dobro obadva svijeta!
Ibrahim, alejhis-selam, i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ostali poslanici su najbolji primjer istinskog tevekkula, kada su onda kada su bacani u vatru, kada su napadani od neprijateljskih skupina, kada su nazivani lašcima i kada su progonjeni i u drugim prilikama govorili: DovoljanjenamaAllahidivanjeOnzaštitnik.
Imam Ibn Tejmije kaže: „Uistinu je oslonac na Allaha jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je obavezna i iskrenost prema Allahu.”
Braćo i sestre, istinski i potpuni oslonac na Allaha, dželle še’nuhu, ne mogu ostvariti osim pravi mu’mini, kako stoji u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
Prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ući će u Džennet od moga ummeta sedamdeset hiljada bez polaganja računa, a to su oni koji ne liječe kej'om (žigosanjem), koji ne tražedaimdrugiučerukju (već tosamisebi čine), kojisenebavegatanjemikojiseistinskioslanjajunasvogaGospodara.“ Pa je ustao Ukkaša i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Ti si od njih!” Pa je ustao drugi čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Pretekao te Ukkaša!“ (Ahmed)
Braćo i sestre, trudimo se da budemo od pomenutih sedamdeset hiljada mu’mina, koji će u Džennet ući bez polaganja računa, a da bi to postigli čuvajmo se tri pomenute stvari i čvrsto se oslonimo na Allaha, dželle še’nuhu!
Sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada izlazimo iz naših kuća da proučimo dovu i ko to učini postiže Allahovu, subhanehu ve te’ala, zaštitu, kao što stoji u hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, a hadis bilježi imam Ebu Davud:
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko kaže – misli se kada izađe iz kuće – U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“ bude mu rečeno: „Upućen si, spašen i zaštićen!“ A šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, spašen i zaštićen?“ (Ebu Davud)
Zaštita pomenuta u hadisu je zaštita Allaha, dželle še’nuhu, i to besplatna i trajna – nije to zaštita zaštitarske agencije ili policije, koje ispostavljaju mjesečne račune ili koriste budžetska sredstva za svoje plaće i nije to zaštita onih koji su uz nas dok od nas imaju koristi!
Vjernici čine što je potrebno sa njihovu stranu i čvrsto se oslanjaju na Allaha, dželle še’nuhu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Sveži je i osloni se na Allaha!“ (Tirmizija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava kakvu bi nafaku imali, kada bi se na Allaha, dželle še’nuhu, istinski oslonili, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:
Prenosi Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.“ (Ahmed)
Braćo i sestre, nakon iskrenog vjerovanja i ulaganja maksimuma napora i želje da u ime Allaha, dželle še'nuhu, budemo najboji imami, hatibi, karije, učitelji, učenici, studenti, doktori, borci, komandanti, policajci, specijalci, sudije, advokati, radnici, rukovodioci, čobani, roditelji i komšije, istinski se oslonimo na Allaha, dželle še'nuhu, i tako ćemo postići dobro obadva svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji se samo na Tebe oslanjaju, oprosti našim roditeljima i dobrim precima, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Add comment