Drug Mile je rekao da je narod u pravu!

Ko bi rek'o da će Milorad Dodik iz sve političke gungule koja posljednjih sedmica potresa Republiku Srpsku izaći u očima sve gladnijeg i obespravljenijeg naroda kao veliki pravednik. Baš u vrijeme kad mu se stolica pod pritiscima kako domaćim, tako i inostranim, poput podivljale kobile, rita, Dodik je odlučio još jednom osvojiti simapatije građana, glumeći da pokušava spriječiti nesprječivu katastrofu koja i politički i ekonomski čeka ova bh. entitet. Dodiku je to jasno, ali kada katastrofa već mora pogoditi entitet, makar da ne pogodi njega. Zbog toga je i pribjegao farsičnom, manevru "rušenja" Vlade RS-a na čelu sa malim od palube Aleksandrom Džombićem – kao kolateralnom štetom volje velikog vođe. Malo je reći da je Dodikov potez besmislen, da se radi o kupovanju još (malo) vremena, ali da će ishod po njega biti isti: propast! Zbog toga je vrlo očigledna i panika koja gotovo neumitno prati velike (s)lomove onih koji su već duboko zagazili na put despostva i tiranije. I koji u izmaglicama vlastitog uma imaju potrebu da se obračunaju sa svima, osim sa sobom, iako se, zapravo, sa sobom i obračunavaju, a da to ne znaju.

Prvo je Dodik negirao da će doći do bilo kakvih korekcija u Vladi RS-a, pa je potom izašao sa stavom da će ipak biti izmjena, te da će po neki neefikasni ministar biti smijenjen, da bi u velikom finalu obznanio da Vladi nema spasa, da je vrijeme da se pakuju koferi i da je na pomolu velika čistka. No, zadržimo se ovdje na samo jednoj stvari, na logičnosti ovog poteza. Ili da budemo precizniji njegovoj zaumnosti, optičkoj varci i neurasteničnosti. Šta nam zapravo Dodik poručuje?

Shvativši da se veoma teško odbraniti od glasova koji mu predviđaju skoro strmoglavljenje u politički ambis, jer kad Zuko Zukić među narod ubaci klicu sumnje teško ju je iskorijeniti, Milorad Dodik je odlučio uzvratiti kontranapadom. Međutim, taj napad, kako to već biva sa diktatorima koji se predstavljaju kao božanstva pravednosti, nije bio usmjeren na njegove stvarne političke protivnike, opozicione stranke i političare, već na potpuno suprotnu stranu – u vlastiti tabor. Na ovaj način, obračunavajući se praktično sa čedom koje je ispalo iz njegove utrobe Dodik na sav glas, kao drug Staljin u obračunu sa vlastitim kadrovima, poručuje: Evo krivca. Jesam li vam rekao da sam pravedan, da mi možete vjerovati. Vidite da kod mene nema ni po babu, ni po stričevima. Ja kažnjavam sve redom! Zato, budimo oprezni! Guja nam možda leži i u vlastitim njedrima, samo je treba na vrijeme prozrijeti i ukebati motkom u glavu. Skidajući tako sa sebe svu odgovornost za sve teže stanje u Republici Srpskoj. Jer, da je ofanziva bila usmjerena na opoziciju svima bi, po logici čim se braniš – kriv si, bilo jasno da su predsjednik republike i njegova stranka u panici. Ovako, doktrinom šoka pažnja posmatrača je odvučena u potpuno suprotnom pravcu. A predsjednik izrasta u očima javnosti kao čovjek od riječi, dok su sive eminencije i istinski kriminalni gospodari RS-a ostali netaknuti.

Dodik valjda smatra da se niko neće zapitati po čijoj je direktivi, u konačnici, radila ta Vlada, ako ne pod tutorstvom i mentorstvom njega samoga? Ko je imao većinu u toj Vladi ako ne stranka predsjednika republike? Ko će u konačnici uspostaviti novu vladu, zajedno sa istim koalicionim partnerima Pavićem i čokićem, ako ne stranka sa Dodikovim imenom na čelu? Šta ćemo iz toga dobiti? Istu Vladu, ali samo malo drugačiju. Ili možda istu Vladu, ali samo malo odaniju. Stoga, iako na momente zbunjujući i iznenađujući Dodikov potez je jedno veliko ništa. Jedna varka za obmanjivanje i produžavanje agonije besmisla i vrćenja u krug, koje je postalo jedina politička doktrina u BiH.

Ipak, proći će i Dodikovo. Ali, je veliko pitanje šta i ko nakon Dodika? I ima li uopšte izgleda da će se u ovom zamršenom klupku sitnosopstveničkih, krupnosopstveničkih i pljačkaških interesa izbiti kraj, ili bar čvor koji ukazuje da postoji i neki drugi, bolji i pošteniji put? Sistem u kojem Dodik manevriše može iznjedriti samo novog Dodika, možda nešto namazanijeg nego što je prethodni. Predsjednik je, međutim, sada svakako miran do izbora. "Promjene" su sprovedene. O pravim je suvišno i pričati. Njih nakon Dodika, ne može izvršiti Dodik, ni Dodik nakon njega.

(Djordje Krajisnik; e-novine)